S godinama je sve teže zadržati nadu kako možemo pomicati granice, a sve je lakše smanjiti očekivanja jer “ionako ništa ne možemo promijeniti”. U takvim trenucima najbolji je lijek razgovor s nekim tko se ne boji sanjati izvan uobičajenih okvira i boriti se za nešto teško dohvatljivo. U hrvatskom sportu uvijek ima takvih sugovornika, samo ih nemojte tražiti na krivim mjestima, nego ih potražite među mladima, među onima koje još nismo iskvarili svime onime “što se ne može”. Dorja Blažić jedna je od njih.
Na nedavnom Europskom juniorskom prvenstvu u mačevanju održanom u Novom Sadu 18-godišnja floretašica zauzela je 8. mjesto, a to je najbolji hrvatski ženski rezultat na europskim prvenstvima ikad. Mlada Zagrepčanka je trenutačno 11. na svjetskoj juniorskoj rang listi i odlučna napraviti sve što može da Hrvatska ima predstavnicu u mačevanju na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. Veliki je to san, a put do njegovog ispunjenja i težak i dugačak, ali Dorja se ne boji izazova. Dorja živi ono što voli i nekako vas lakoćom natjera da i vi vjerujete u Dorju.
Žene su dosta zakinute
Ali otkud uopće mačevanje?
- Imala sam 9 godina kad je Bojan Jovanović održao prezentaciju ovog sporta u mojoj osnovnoj školi Bukovac. Meni se jako svidjelo, dobili smo njegov telefonski broj i na moje inzistiranje mama ga je nazvala, a on je rekao da dođem na trening i probam.
Došla je i ostala. I ne samo to, naš prvi olimpijac u mačevanju (London 2012.) preuzeo je na sebe treniranje male Dorje. On je bio njezin prvi trener, ona njegova prva učenica.
- Ostala sam s njim četiri godine, on je samo sa mnom radio i ostalo je povijest - smije se djevojka s Bukovca.
Kad se Jovanović preselio u Boston zapravo je naslijedila njegovog trenera.
- Preuzeo me je izbornik i Bojanov trener Darko Limov i s njim sam od tada. Ostala sam u kontaktu s Bojanom, a kako je on jako dobar s Limovom logično je da zna i dalje sve što se sa mnom događa.
Radom s Darkom Limovom je oduševljena.
- U Hrvatskoj su žene u mačevanju dosta zakinute, ima ih jako malo jer se nije ulagalo u ženski floret do mene, ali nadam se da ću to promijeniti i da ću otvoriti put onima koje dolaze iza mene. Trener se jako trudi, posvećen je tome i nadam se da će se ostvariti i njegov i moj san i da ću postati olimpijka.
Taj put do Igara je natjecateljima iz malih zemalja vrlo neprohodan. U velikoj su prednosti oni koji dolaze iz velesila poput Francuske, Italije, Rusije... Odnosno oni koji imaju ekipe jer se tako popuni većina mjesta, a za preostale “mrvice” treba se izboriti na kvalifikacijskim turnirima na koje prvo treba uopće doći.
- Pogotovo je teško doći iz Europe, kvalifikacijski sustav je zapravo dosta nepravedan, a sad se mnogo zemalja buni i postoje naznake da bi se mogao promijeniti što bi bilo super.
Često u Italiji
Velika satisfakcija joj je poziv Svjetske mačevalačke federacije na kamp uoči skorašnjeg Svjetskog juniorskog prvenstva.
- Dubai je od 6. travnja domaćin Svjetskog prvenstva, a prije toga će se održati kamp, a ja sam izabrana kao jedan od sudionika.
Prošle godine je SP održano u Kairu, Dorja je bila 14., a sad su joj ambicije veće.
- Meni je ovo druga juniorska godina, bilo bi super kad bih osvojila medalju, priželjkujem to, ali znam da je to jako teško. Bilo bi odlično ući u osam najboljih, dobar bi bio i plasman u 16 jer bih se još popela na rang listi.
Njezin talent i vrijednost prepoznali su i Talijani, velesila u mačevanju, pa je Dorja dobila još jedan poziv, ali njega je odbila.
- U Hrvatskoj nemam mogućnost za puno sparinga, pa sam često u Italiji. Klub iz Padove mi je ponudio da se registriram za njih, treniram s njihovom ekipom i nastupam s njima na njihovim turnirima. U kombinaciji je bio i studij u Padovi, ali sam odlučila, barem za sada, odnosno do Pariza, ostati u Hrvatskoj. Iz istog razloga nisam ni za odlazak na neko od američkih sveučilišta, premda sam o tome razmišljala jer je tamo mačevanje na najboljim fakultetima, onima koji su dio Ivy League.
I to je ona priča o mladim ljudima koji su odlučni boriti se za ostvarenje velikih snova. Iako su svjesni koliko je teško izboriti se za njihovo ostvarenje.
- Znam da će biti jako, jako teško, ali...
Četiri operacije
Ali ne želi odustati od onoga čime se bavi od devete godine i u što je uložila cijelo srce. I što joj je u jednom nesretnom trenutku čak ugrozilo život. Dorja je, naime, bila jedna od naših mladih mačevalaca koji su 2017. na povratku s natjecanja doživjeli tešku prometnu nesreću u Italiji.
- Putovali smo kombijem i imali smo nesreću na autocesti između Cremone i Brescije. Bila sam deset dana u bolnici, imala sam lom lubanje, puno ozljeda, nakon nesreće sam imala četiri plastične operacije oka, još se vide posljedice te nesreće. Beskrajno sam zahvalna svima u bolnici u Cremoni i ostala sam u super odnosima s liječnicima i sestrama, a to je bolnica koja je uz Bergamo najgore prošla kad je pandemija koronavirusa zahvatila Italiju.
Iza vidljivih ožiljaka ostali su i oni koje se ne vide, ali su vrlo duboki.
- Imam traume od kombija i zato me, ako ne putujemo avionom, mama mora voziti na natjecanja. I sad je bila sa mnom na EP u Novom Sadu. Ta je nesreća obilježila moj život.
Ali nije ju zaustavila. I to će puno reći o karakteru ove mlade djevojke.
- Znalo se dogoditi svih ovih godina da budem na rubu odustajanja, bilo je kriza, svačega nečega, ali nikad nisam odustala. Nisam htjela odustati, a mislim da je to jedna od odlika koja daje sport.
Stipendija puno znači
Stipendistica je Zaklade Marina Čilića, jedna od onih za koje je naš veliki tenisač rekao kako “obasjavaju naše društvo i motiviraju nas svojim primjerom, da nastojimo biti najbolje verzije sebe”. Za nju je, pak, ova stipendija mnogo važnija od samog novčanog iznosa.
- Voljela bih posebno zahvaliti Marinu i svima koji su uključeni u zakladu, puno su mi pomogli s ovom stipendijom, ali posebna vrijednost je ona psihička, da znam da je netko uz mene, netko tako velik sportaš kao što je Marin. Te stipendije jako puno znače i mladim glazbenicima i nama sportašima, posebno nama iz malih sportova. Kad odem van vidim koliko smo mali, neorganizirani, koliko velike nacije imaju bolji sustav od nas, ali mi imamo srce i po tome smo posebni.
A s Marinom Čilićem je dogovorila i - dvoboj.
- Dogovorili smo se da će Marin doći mačevati sa mnom, njemu to nije nepoznanica jer je dobar s Bojanom Jovanovićem pa se već okušao u mom sportu.