Kad nešto radiš, napravi to kako valja. Ivica Kostelić definitivno živi u skladu s time. Pa kad su prijatelj i on počeli razmišljati o utrci kroz šumu Marča blizu Ivanić-Grada, onda to nije moglo biti zbrda-zdola, tek toliko da se nešto održava, nego ozbiljna utrka. Prošle godine je organizirana prva utrka, tada samo MTB, ove je godine Tour de Marča doživio drugo izdanje, jedan dan je utrka MTB bicikla, drugi trkačka, a to je format koji bi trebao postati stalan u godinama koje dolaze.
Otkud uopće ideja da se uhvatite organizacije ovakve utrke?
- Prijatelj Zoran Jelaković i ja smo non-stop u toj šumi. Teren je jako lijep, valovit, pa smo smatrali da je šteta ne iskoristiti ga. Već sam prije imao kontakt s gradonačelnikom Ivanića, Bojanom Lešom, koji je želio da napravim nekakvu utrku na području Ivanića pa kad smo mu otišli s idejom o Tour de Marča jako mu se dopalo i stao je iza toga. U organizaciju smo uveli i Edija Dadića, nordijca-olimpijca. Jelaković, Dadić i ja smo uz pomoć Grada organizirali tu prvu utrku prije godinu dana. Moram istaknuti da imamo zbilja jako dobru potporu od Ivanić-Grada, a ove godine se uključila i Općina Kloštar. Imamo i stvarno dobru financijsku potporu, na čemu sam inzistirao jer su moj uvjet bile financijske nagrade za najbolje, budući da tako možemo privući vrhunske natjecatelje, koji onda povuku i rekreativce.
Kako ste došli od MTB utrke od dvije utrke u dva dana?
- Zoran je predložio da dodamo trkačku utrku, a meni se to svidjelo jer onda imamo cijeli vikend "pokriven" i, naravno...
Tu se nasmijao, a vrlo brzo nam je postalo jasno zašto. Ne može jedan Kostelić bez kombinacije.
- Glavna nagrada dodjeljuje se najbržem kad se zbroji vrijeme obje utrke.
Četiri tjedna treninga
Prva takva nagrada ove je godine otišla u ruke Tomislava Katalenića i Tee Faber, najboljem kombinatorcu je forte biciklizam, a kombinatorki trčanje.
- Svatko mora dati najbolje u svojoj jačoj disciplini i potom izdržati u slabijoj.
Nastupilo je 170 MTB biciklista, 120 trkača i oko 100 rekreativaca, MTB utrka je organizirana u EPIC kategoriji (46 km, dva kruga oko Marče) i sport (23 km, jedan krug oko Marče), trkačke utrke su na 28 km, 16 km i 4 km.
- I lani i ove godine imali smo naše vrhunske natjecatelje na stazi i jako smo zadovoljni. Bila je čak ideja da utrka postane profesionalna, ali meni se ne sviđa ta ideja. Želio bih i dalje povezivati natjecateljski sport s rekreativnim. Malo su se lomila koplja oko rekreativne utrke, puno je tu posla, ali meni je baš taj dio jako važan, a bilo mi je jako lijepo vidjeti da je bilo puno djece. Jedna od mojih glavnih ideja je da djeca vide vrhunske trkače u akciji, dožive pravu utrku i onda će možda netko od te djece krenuti tim putem.
A nakon organizatorske uloge, Ivica se sad prebacuje u natjecateljsku. I to na biciklu, na cesti, sa startom u Lipiku u dužini 200 km...
- Zapravo to nije utrka, nego brevet, iako i on uvijek postane utrka. Sve mi je teže motivirati se i trenirati sustavno ako nemam neki cilj pa sam si ovako pronašao ovaj izazov. Nisam nikad vozio 130 kilometara na biciklu, sad će biti puno više i izazov mi je izdržati i otpeljati, a ne budem baš kao turist. Jednostavno mi je lakše motivirati se za trening kad imam neki cilj pa sam tako posljednja 4 tjedna stvarno puno trenirao.
A što je s jedrenjem?
- Brod je vani, treba staviti novi premaz i popraviti jedno oštećenje na kobilici. Početkom srpnja opet bih trebao natrag na vodu i tada odlazim u Francusku. Imat ću tjedan dana treninga i onda nastupiti na The DRHEAM Cupu, koji je zapravo kvalifikacijska regata za one koji se nisu do sada plasirali na Route du Rhum, a registrirani su pa će biti dosta jaka konkurencija. To je solo regata na 1000 nautičkih milja.
Pripreme s Ljutićima
Ivica nastavlja i svoj posao savjetnika za našu žensku skijašku reprezentaciju, u svibnju je bio s Ljutićima na pripremama. On je jedan od onih koji nije bio iznenađen Zrinkinim 5. mjestom na završnici Svjetskog kupa, a očekivanja za dalje su...
- Očekujem kao i svi da će se pomaknuti još više naprijed. Imala je problem da je ranije tijekom sezone bila malo ukočena i jednostavno nije funkcionirala na onoj razini na kojoj ona to može. Mislim da je pomoglo i uključivanje brzih disciplina u trening uoči Svjetskog juniorskog prvenstva, a medalje sa svjetskog juniorskog su joj pomogle da se oslobodi i poslije je bilo sve lakše. Nadamo se samo da neće više biti tog grča i onda se ne treba bojati za rezultate.
A ne treba se bojati ni da ne on u nekom trenutku biti besposlen. Ili izvan akcije. To jednostavno nije njegov način života.