Veliki broj sportova nikada neće doći do velika pažnje javnosti, a njima se bave milijuni ljudi. Jedan od tih sportova je kendo kojeg smo predstavili u novom izdanju našeg ‘Sportcasta‘ kojeg realiziramo u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom. O kendu je u našem studiju razgovarali s Tomislavom Pandurićem, tajnikom Hrvatskog kendo saveza.
- Kendo je zapravo proizašao iz tradicionalnog japanskog mačevanja. Svi smo gledali samuraje i njihove katane iz kojih se prešlo preko drvenih mačeva do bambus mačeva koji se koriste sada u kendu. Možemo pojednostaviti da je to sportski oblik tradicionalnog japanskog mačevanja - za početak nas je Pandurić upoznao s osnovama te dodao:
- U Japanu kendo se trenira već s 4-5 godina, a treniraju i ljudi koji imaju 90 godina. Kendo je prisutan u svakoj školi u Japanu, a uz judo je vjerojatno najrašireniji sport u toj zemlji. Tamo su nogomet i baseball jako popularni, ali od malena u školama imaju samo judo i kendo.
‘Samurajski sport‘ nosi i samurajska pravila. Svi oni koji su proučavali povijest samuraja ili barem pogledali neki samurajski film, znaju da je u toj kulturi prisutan kodeks časti. Nešto slično ima i kendo.
- Treninzi su jako strukturirani, usvajamo japanska pravila, ali u suštini je sve strogo postavljeno. Postoje pravila ponašanja u kendu i toga se mora držati. Uvijek se odnosi s poštovanjem prema mjestu na kojem se vježba, odnosi se s poštovanjem prema protivniku, a za vrijeme borbi se kendoke uvijek ispričaju protivniku ako ga slučajno pogode na nedozvoljeni način. Struktura učitelja je tako postavljena da moraš ići pred komisiju kako bi napredovao u zvanju.
Kendo se tako na neki način nalazi između vještine i sporta, a onaj sportski dio se odvija u borbama na dva boda:
- Bod se dodjeljuje ako najmanje dva od tri suca odluče da je borac ispravno napravio tehniku i zadao udarac u neki od predjela u koje se mogu gađati. Pobjedu odnosi onaj borac koji dođe do dva boda. Kod kenda je jako važno da se udarac napravi u stilu. Treba biti ispravno držanje tijela, ispravni udarac, tehnika, završetak i neki drugi elementi. Ako svi elementi nisu zadovoljeni suci neće dignuti ruku, odnosno dodijeliti bod. U protivnom bi to bilo lupanje, a to može svatko.
Pandurić je kendom bavi i prije nego je osnovan Hrvatski kendo savez. Zanimalo nas je kako je ušao u ovaj sport.
- Bio sam cijeli život u sportu. Imao sam pauzu sa sportom kojeg sam trenirao ranije, a igrom slučaja sam na Radiju 101 čuo oglas da novoosnovani kendo klub traži članove. Otišao sam vidjeti kako izgleda trener i ostao sam. Mala je zajednica, ali vrlo složna i to mi je ono što mi se jako svidjelo. Tako je u cijelom svijetu, zajednica je uistinu složna i svi smo u dobrim odnosima.
Pandurić je i jedan od hrvatskih kendoka s najboljim rezultatima.
- Najveći uspjeh je ostvario naš kendoka Borna Ban koji je došao do osmine finala Svjetskog prvenstva te dobio nagradu ‘Borbeni duh‘ na tom natjecanju. Ja sam osobno bio u četvrtfinalu Europskog prvenstva, a dva puta sam dobio tu nagradu ‘Borbeni duh‘ na europskoj smotri.
Zanimalo nas je i što je to ‘Borbeni duh‘.
- Ta se nagrada dodjeljuje za onog borca ili borkinju koji možda nije pobijedio na nekom natjecanju, ali je pokazao kendo vještinu, držao se kendo principa i kendo discipline. To se uvijek dodjeljuje nekome tko je bio blizu, ali nije došao do medalje - rekao je Pandurić te se prisjetio svoje četvrtfinalne borbe:
- Izgubio sam na jedan bod. Bilo je izjednačeno, borio sam se s francuskim reprezentativcem, a izgubio sam u zadnjim sekundama borbe. Malo sam bio neoprezan, još pamtim tu borbu i vjerojatno ću je pratiti do kraja života. No, to je stvarno veliki uspjeh i ponosan sam što sam dvije godine zaredom osvojio nagradu ‘Borbeni duh‘ na europskim prvenstvima.
Sve dodatne informacije o kendu, zašto ga trenirati i koje su prednosti ovog sporta pogledajte u cijelom izdanju našeg ‘Sportcasta‘:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....