Gledamo ga ovdje u Budimpešti, 36 na leđima, a igra kao da mu je 26.
- A nije, nije baš tako. Hvala na komplimentu, ali malo sam ipak promijenio.
U redu, možda nije takav šuter kakav je bio, iako dakako zna pogoditi, ali njegova primarna odlika je izgradnja napada, akcije i asistencije. Tu je pakleno jak. Duboko zavlačenje do "korner crte" pa na drugu vratnicu. Ili "cimanje", zamahivanje jednom, dvaput, vratar ne može držati "škare" (uzdignuti se radom nogu iznad površine) toliko dugo i visoko, a onda majstor u posljednji tren ne puca, nego asistira suigraču ispred kojeg je prazan dio gola. To nije "pola gola", to je njegov gol, samo se piše drugom.
Ovo je samo djelić igre iz prebogatog repertoara Felipe Perronea. Hrvatskog zeta. Supruga mu je Marija Pecotić iz Brne na Korčuli. Upoznali su se tijekom njegovog igranja u Jugu, klubu koji ga i danas stavlja u svoj panteon najvećih stranaca ikada u Gružu. Ni portugalski (jer Brazilac je rodom, pa i po nacionalnosti), ni španjolski. Razgovarali smo jasno, na hrvatskom. Uostalom, nije mu samo žena Hrvatica, već i mu je Hrvat i ponajbolji prijatelj.
- Čak i mi u Španjolskoj znamo da je vaša reprezentacija deveti put u polufinalu svjetskog prvenstva. Zaredom. To poštujemo. Igraju brz, dinamičan vaterpolo, ali uz sve, na dva metra je moj prijatelj Vrlić. Je, i Krapić je ondje, ali Vrlić je... Tko razumije vaterpolo, taj zna da na dva metra ovakav tip igrača promijeni cijelu utakmicu. Mi imamo problem kako njega zaustaviti i to ne znam.
Naša obrana je prednost
Felipe se ne slaže previše s našom konstatacijom da su favoriti za zlato.
- Je, pogledajte gdje su Mađari sada. I oni su bili favoriti, jel' tako? Kada pogledam unaprijed, prema utakmici Hrvatska - Španjolska, pa kada znam kako igramo mi, a kako Hrvatska, mislim da će to biti najljepša utakmica na turniru.
Što odlučuje u polufinalu, od 19.30? Vaša zonska obrana stvarala je dosad nepremostive prepreke Hrvatskoj.
- Nema tajni. Da, za nas je to naša obrana kao prednost, dok Hrvatska ima Vrlića i Krapića koji su sjajan centarski par. Makar, ove godine Hrvatska ima nešto drugo i drukčije. Brze plivače, i to puno takvih. Mi nemamo puno zvijezda kao Mađarska i Srbija, ali imamo momčad i kada kao takvi igramo, najjači smo.
Kada se analiziraju rezultati hrvatsko-španjolskih ogleda, odmah je vidljiv vrlo malen broj golova na utakmici i rezultati tipa 5:4 ili 6:4, 6:5 su gotovo pa pravilo.
- Imate pravo. Mi znamo da naša obrana mora funkcionirati i težimo tome da što je manje golova, to je za nas bolje. To je naša horizontalna igra, po tomu smo možda najbolji na svijetu, dok je Hrvatska okomita igra izuzetna. Kada to kod nas dobro funkcionira, onda su rezultati takvi.
Poput 7:6 u četvrtfinalu protiv Crne Gore.
- Mnogi su mislili da ćemo mi to lako i visoko pobijediti, ali to je četvrtfinale. Nema tu lako. Idealno je kada funkcionira oboje napad i obrana, ali nama je najbitnija obrana. Obranom se osvajaju naslovi.
Dobar i u kampanji
Perrone je pak u srijedu, osim plasmana u polufinale osvojio i dostatan broj glasova za ulazak u Odbor sportaša FINA-e.
- Izgleda da sam bio dobar u kampanji, ha-ha.
Pustimo kampanju, nego za koga će gospođa Marija Perrone navijati? Je li se predomislila od posljednji put pa, ipak, za Hrvatsku?
- A ne, ne, nema šanse! To je malo čudno zapravo jer žena i sin pričaju na hrvatskom, ali navijaju za Španjolsku. To je malo onako... Ali gle, tata je na prvom mjestu, onda Hrvatska, ha-ha - s osmijehom će kao i uvijek jedinstveni i velik vaterpolist, sportaš, ali i osoba, Felipe Perrone.