Pozivu se odazvala po dolasku iz Rusije. Ipak je jednostavnije, a u konačnici i jeftinije razgovarati kad je u Hrvatskoj gdje je došla na kratki blagdanski odmor. Samanta Fabris, naša najbolja odbojkašica i kapetanica hrvatske vrste ovaj tjedan odrađuje, kako sama veli, rekordan odmor. Rekordan glede duljine.

- Sedam dana sam dobila. Zapravo se ne sjećam kada sam posljednji puta uopće imala toliko slobodno - s neskrivenom će srećom u glasu Samanta.
Brzo je i pojasnila od kuda “čak” tjedan dana.
- Ma, u biti nam je odgođena prvenstvena utakmica 27. prosinca, protiv Uraločke. Onda je nas strankinje trener pustio dva dana ranije budući da svi znamo kakvo je stanje s letovima i da treba najmanje dan da bi se samo doma došlo.
Samanta je inače prije dva tjedna osvojila Ruski kup. Samo jedan u niski onog što je podignula ove godine.
- To je bio Final Four u Moskvi, 19. i 20. prosinca. Moram priznati da je ova 2020. godina, oduzmemo li jasno zdravstveno stanje diljem svijeta koje je loše, meni nije bila toliko loše. Dapače! S klubom sam osvojila naslov prvakinja Rusije, naime bile smo prvoplasirane na tablici kada je uslijedilo potpuno zatvaranje, pa je tadašnje zatečeno stanje uzeto i kao konačan poredak. Onda smo u rujnu, odmah nakon što sam se vratila u Rusiju, osvojili i Superkup, a to je za moj klub prvi Superkup uopće. Zapravo, superkup se dugo nije ni igrao u Rusiji, u ženskoj odbojci, tako da sam baš iznimno ponosna i s tim trofejom. Konačno eto, prije koji dan i Kup. Dakle, s tri osvojena trofeja u jednoj godini, mislim da se nemam apsolutno na išta požaliti - prisjeća se svojih ovogodišnjih sportskih uspjeha naša odbojkaška kapetanica.

Naučila pričati ruski

Samanta Fabris je članica, štoviše ponajbolja igračica Dinama iz Kazanja. Kluba koji je relativno nedavno osnovan, 2002. godine, ali spada već neko vrijeme u sam vrh ruske ženske odbojke. Ove su godine to samo i dokazale. Slušajući kako govori o trofejima, ali uočavajući i boju glasa, jedno je pitanje postalo apsolutno suvišno.

Jeste li zadovoljni?
- He, he, moram priznati da već i to što sam početkom godine, u siječnju produžila ugovor na još dvije godine, govori o tome kako mi je u Kazanju, kakav je to klub, jesam li ili kola sam sretna. Nakon godinu i pol koliko sam sad već ondje, to je klub savršeno organiziran, posložen. Uvjeti su zapravo i najbolji u odnosu na sve klubove u kojima sam igrala. U istoj dvorani smo s odbojkašima Zenita koji je osvojio 7 Liga prvaka uzastopno, pa su i zbog toga uvjeti na vrhunskoj razini. Trener Kuzovenin je odličan, a znam da većina sportaša kada odu u Rusiju nema neka najbolja iskustva s trenerima. Tako sam barem čula, ali ja se ne mogu požaliti. U svakom pogledu. Nadam se da će mi karijera u Kazanju što duže potrajati.

U međuvremenu je Samanta naučila i pričati ruski.
- Ruski je savladan! Čitanje ćirilice ne još, ali jezik, to da.
Kakav je život mimo sporta, odbojke u Kazanju?
- To je grad malo veći od Zagreba, kojih milijun i pol stanovnika, jasno da ima prometa, ali baš nikada gužve. Široke su ulice. Imam stan u središtu grada, to sam si sama pronašla, a živimo u zgradi moja suigračica, druga strankinja, Meksikanka Samantha Bricio. U biti je to jedan kompleks koji se umnogome bazira na sportašima i strancima. U gradu se stalno nešto zbiva. Od sportova dosta pratim hokej, košarku, odbojku mušku. Jedino što sad dolazi malo hladnije vrijeme, pa je manje izlazaka, ali sam se i na tu hladnoću priviknula. Čak mi i godi u zadnje vrijeme.
Što to znači “dolazi hladnije vrijeme”, koliko je to u brojkama?
- Prošli tjedan nam je bilo do minus 25, prije dva tjedna minus 23. Ugodno.
Je, jako ugodno, možemo misliti.
- A, što je to prema Cimi (Timofeju Žukovskom, kapetanu naše muške vrste) u Novom Urengoju. Oni igraju doduše u Moskvi, ali u Novi Urengoj je bilo malo prije -44, a čini se kao da je -53. Tako da ja sa svojih minus 25 u Kazanju mogu biti presretna.
Nego, kako je s njihovim famoznim Sputnjikom V, ruskim cjepivom protiv korone? U biti, kakvo je stanje po tom pitanju sada u Rusiji? U jednom je trenutku bilo dosta loše.
- Da, bilo je, međutim... Iskreno, u Kazanju nitko ne spominje koronu! Maske se ne nose, sve je otvoreno, radi. Na hokeju je dopuštena sva publika, potpuno. Na košarci i odbojci je dopušteno do 80 posto popunjenosti. Jedino je vaterpolo pod restrikcijama, bez gledatelja. Grad sasvim normalno funkcionira, zračna luka i da se ne čujem sa svojima, s Hrvatskom, ne bi ni znala da korona postoji.
Kako to tumačite? Nisu se svi cijepili, ali jel’ ima manje zaraženih?
- Ja mislim da ima oboljelih, ali to itko ne spominje. To je prvo. Ako nekoga i pitate, nitko ne spominje brojke i nitko ništa ne zna. Znano je da je u Moskvi i Sankt Peterburgu stanje lošije, ondje će sigurno biti nekih ograničenja, mjera, posebno sad za novogodišnje i kasnije njihove božićne blagdane, ali u moj Kazanju... sve funkcionira normalno. Znam dosta ljudi koji će iz drugih gradova Rusije doći na praznike u Kazanj, baš iz tog razloga.

Samanta i Samantha

Povratak na odbojkaške teme. Koliko strankinja smije biti u ruskim klubovima? Spomenuli ste Meksikanku Bricio...
- Samo dvije i to smo onda u Dinamu nas dvije Samante. Sa Samanthom Bricio sam već bila igrala u Italiji, u Coneglianu pune tri godine.
Hrvatska reprezentacija. Ove je godine nažalost jako puno natjecanja odgođeno ili i otkazano, kakvo je stanje u sljedećoj?
- Istina da je puno toga odgođeno, mislim čak i sve, ali gledajmo pozitivno. Barem smo se sve moglo dobro odmoriti. Pripremamo se za 2021. u kojoj smo domaćini Challenge kup u Zadru, domaćini smo i jedne skupine Europskog prvenstva, također u Zadru. Nadam se da će se do onda sve vratiti u normalu i da ćemo moći igrati pred navijačima, pokazati što bolju igru. Mi imamo zaista jaku konkurenciju. Na zadnjem EP smo ispale u osmini finala od Turske koja je na kraju osvojila srebro, a mi smo izgubile u pet setova. Pokazale smo tu da možemo igrati. Jako loše smo igrale na kvalifikacijama za OI, ali to nam je samo pokazatelj da kada smo cijelo ljeto zajedno i radimo naporno, vide se i rezultati. Mi smo ipak dosta pomlađena reprezentacija, te jedino što nam treba je jako puno rada i discipline. Ako nema vremena dovoljno za takve pripreme, a tako je bilo u tim predolimpijskim kvalifikacijama, onda ne možemo pružiti ni najbolju igru. Međutim, sada imamo cijelo ljeto pred sobom, te ako budemo sve zdrave pa da se i spremimo kako treba, bit će puno bolje.

Kako ste proveli ovih 7 dana doma, što vam je najviše nedostajalo u Rusiji pa ste sad nadoknadili?
- Najbolji mi je odmor s obitelji, 3-4 dana, a ostala 2-3 s prijateljima. U međuvremenu sam dočekala Novu i... put moje Rusije - za kraj će kapetanica hrvatskih odbojkašica, Samanta Fabris.