Gost Podcasta Sportskih novosti bio je Zoran Primorac, odnedavno predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza, jedan od naših najboljih predstavnika u ovom sportu, te apsolutni nacionalni rekorder s nastupima na čak 7 olimpijskih igara, od Seoula 1988., kada je i osvojio srebro u igri parova s Ilie Lupulescuom, pa do Londona 2012
- Sjećam sam se da sam te 1988. godine bio i proglašen za sportaša godine, zajedno s Lupulescuom i to je stvarno bio osobit doživljaj kojeg se i danas sjećam. Bio sam još u nekoliko navrata kandidat. Velika mi je nagrada počev od toga što je izbor svih sportskih novinara, ali toliko i zbog već i tada velike tradicije. Evo, dogurali ste do 71. već dodjele Sportaša godine - prisjetio se u našem studiju Zoki Primorac. Na plećima su mu 53 godine, iako se doimlje kao da je prestao igrati "jučer". No, zato je "jučer" postao predsjednik HSTS-a, na skupštini održanoj krajem studenog prošle godine.
- Ono što sam rekao i tada, a doista nije floskula. Osjećam da je nastupilo vrijeme, trenutak vratiti nešto mojem sportu, sportu kojem toliko dugujem. Nakupilo se sada ipak ponešto i znanja i iskustva, bio sam članom različitih sportskih tijela nakon završetka igračke karijere, od Vijeća HOO-a, predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca, pa i u Međunarodnom stolnoteniskom savezu i da ne nabrajam dalje. Ujedno, prijašnji predsjednik Zlatko Pospiš je odradio puna tri mandata, 12 godina, on je puno "potegao" i sada je vrijeme bilo da preuzmem palicu.
Teme razgovora dakako nisu bile baš samo i isključivo stolnoteniske, već smo porazgovarali i o općenitom stanju u hrvatskom sportu, pomoći države, pa do toga jesmo li mi uopće sportska nacija, kako si znamo tepati?
- To jesmo sigurno. Ne mislim samo na brojne velike uspjehe po kojima smo u usporedbi s mnogim državama stvarno u najmanju ruku jednaki, ako ne i bolji. Mi kao narod doista i volimo sport, posebno smo dobri u loptačkim sportovima. Ne znam je li znate, ali u jednoj Švedskoj u školama izučavaju baš taj segment, oni ga zovu "balkansko umijeće baratanja s loptom". Nadalje, ja kad odem na Jarun, tamo je mnoštvo ljudi, rekreativaca. Trčim po Maksimiru, i onda moram izvoditi slalom koliko ljudi također trči. Može li biti i bolje? Da, naravno da može, uvijek može i sve biti bolje, ali mi svakako jesmo sportska nacija.
Cijeli podcast sa Zoranom Primorcem pogledajte u nastavku:
