HANNAH MCKAY Afp
NOVAC IPAK VAŽNIJI OD SPORTA

Kako je Bach progurao Olimpijske igre: Zapad ga često kritizira zbog diktature i spašavanja Rusije

Nema posustajanja ni usred pandemije, ponajviše zahvaljujući jednom čovjeku
Piše: Vlado VurušićObjavljeno: 26. srpanj 2021. 17:46

Prvi put u povijesti moderne Olimpijske igre održavaju se s jednogodišnjom odgodom u neparnoj i neprijestupnoj godini. One će biti pa što bilo da bilo. Nema posustajanja ni usred pandemije, koja u Japanu, zemlji domaćinu, hvata zamah četvrtog vala, uz najlošiju svjetsku procijepljenost stanovništva. Iako su ankete pokazivale da im se više od dvije trećine Japanaca protivi, održavaju se i žestoki antiolimpijski prosvjedi i sukobi s policijom, a epidemiolozi, liječnici i svjetski Capaci i Markotićke pozivaju na njihovo neodržavanje, Igre su počele, i to zahvaljujući samo jednom čovjeku - 67-godišnjem predsjedniku Međunarodnog olimpijskog odbora, Nijemcu Thomasu Bachu, za kojeg će svi reći da nije karizmatičan, ali je tvrdoglav i uporan.

Sam će reći da je u životu naučio da nikada nema predaje. To je naučio još kao dijete. Naime, njegov otac, dok je Thomas bio još zaigrani dječak, dobio je uznemirujuću liječničku prognozu koja je potresla obitelj - "ostao vam je još koji tjedan života", ali je tata Andreas Bach prkosio doktorskim upozorenjima i poživio nakon toga još punih 12 godina. To je za sva vremena obilježilo Thomasov karakter i uvjerilo ga, kako i sam kaže, da treba biti uporan i onda kada se čini da je sve gotovo. Sa samo šest godina počeo se baviti mačevanjem.

image
FABRICE COFFRINI Afp

Žrtva bojkota

Osim zbog te naslijeđene i prorađene životne odlike - upornosti - Thomas Bach je inzistirao na održavanju Igra u Tokiju jer je bio i žrtva političkog bojkota Olimpijskih igara u Moskvi 1980., kada kao osvajač zlatne momčadske medalje u mačevanju (floret) na Igrama u Montrealu, na kojima je, sjetimo se, bljesnula Nadia Comăneci, nije dobio priliku braniti titulu, već se morao pokoriti političkoj odluci. Podsjetimo da je zbog sovjetske intervencije u Afganistanu 65 zemalja odbilo sudjelovanje u Moskvi, a među njima SAD, Zapadna Njemačka, Argentina, Kina, Izrael, Južna Koreja, Japan, Kanada. Potom su 1984. održane još jedne krnje Olimpijske igre, u Los Angelesu, kada su kao odgovor na prvi bojkot to učinili SSSR i ostali njihovi tadašnji socijalistički sateliti poput Poljske, Čehoslovačke, Mađarske, Bugarske, Kube, Vijetnama.

Najskuplje Igre

Za sportaše je najgore kad se izgubi olimpijski ciklus i šansa da ostvare vrhunac karijere. Thomas Bach kao bivši sportaš, ali i harni sportski činovnik, riskirao je puno i presjekao - Igre se moraju održati. Nije želio ući u 127 godina dugu povijest modernog olimpijskog pokreta kao prvi predsjednik MOO-a za čijeg se mandata (tim više što se, nakon isteka aktualnoga, 2025. godine ne može više kandidirati) nisu održale Igre, a da nije bilo svjetskog rata! Doduše, hara smrtonosna pandemija koronavirusa koja je prema službenim podacima već odnijela gotovo jednu Hrvatsku - umrlo je više of 4,1 milijuna ljudi, a neslužbeno se govori čak o 15 milijuna žrtava. No, naravno, nije u pitanju samo briga za sportske karijere nego su tu televizijska i druga sponzorska i komercijalna prava koja dostižu na desetke milijardi dolara koje se slijevaju i u blagajnu MOO-a. No, zbog svega što se dogodilo - otkazivanje, odgađanje, neizvjesnost te natjecanja bez gledatelja na sportskim borilištima, cijena Igara u Tokiju narasla je na gotovo 13 milijardi dolara, što ih svrstava među najskuplje ljetne Olimpijske igre u povijesti.

No, je li Thomas Bach tek hazarder, sportski fanatik ili racionalni "računovođa" s neprozirnim političkim vezama i poznanstvima koja mu njegovi oponenti često stavljaju na nos? Doduše, u drugi mandat je ušao (u ožujku 2021.) samo s jednim glasom protiv i čak 93 za, pa su u nekim izvještajima novinari ironično zaključili da je taj glas protiv vjerojatno bio zato što je neki usnuli član MOO-a u brzini slučajno stisnuo krivi gumb ili se radi o nekoj prznici koja mu se tako sveti zbog nekog neprozirnog nepotpisanog skupog putnog naloga. To je vrlo važan podatak o takvoj unisonoj podršci s obzirom na to da je na prvom glasovanju 2013. godine pobijedio sa 43 glasa. Nakon što je hametice pobijedio na ožujskom glasovanju, u čestitkama članova MOO-a nazvali su ga "prosvjetiteljem" i "vizionarom", na što je taj doktor pravnih znanosti pustio suzu. Očito se u tih prvih sedam predsjedničkih ljeta, unatoč nekim kontroverznim odlukama, zahvatima i zalaganjima, uspio nametnuti kao prihvatljiv i omiljeni predsjednik koji je već upisao svoje ime u zlatne olimpijske almanahe. Predsjednik je jedne od najmoćnijih svjetskih institucija.

Iako se bori protiv politike u sportu, jer je i sam, kako smo već rekli, osjetio pogubnost takvog miješanja - ipak će reći - "sport mora biti politički neutralan, ali ne može biti apolitičan". Bojkot i neodlazak na Igre u Moskvu nagnali su ga da se počne zalagati za prava sportaša i natjerali, kako sam kaže, da se okuša u institucijama Olimpijskog odbora, gdje ga je, kako kaže legenda, pozvao karizmatični dugogodišnji šef i njegov prethodnik, Španjolac Juan Antonio Samaranch.

Mudri strateg

- Da nije bilo tog bojkota, nikad ne bih postao član MOO-a - kaže Bach. A Samaranch mu je, kažu, ostavio tri savjeta kojih se ovaj drži: nemoj dopustiti da te ikada uhvate nespremnog, budi u stalnom kontaktu sa saveznicima, ali i protivnicima te štiti univerzalnost Olimpijskih igara. Bach je tu dobar učenik. Kako je nedavno napisao The New York Times, hvale ga kao mudrog stratega, ali kritiziraju kao autokrata. Cijene ga poput državnika, ali i nazivaju prijateljem diktatora. Ali nema druge, on se mora družiti s različitim političkim liderima i sjediti s njima u počasnim ložama na stadionima. Takav mu je posao. Nekadašnja njemačka atletičarka Sylvia Schenk kazat će da je vrhunski taktičar. Najviše su ga razapinjali zbog druženja s Vladimirom Putinom, koji ga je okitio Ordenom za zasluge, što nije toliko kontroverzno koliko činjenica da ga je primio samo tjedan dana nakon aneksije Krima, koja je uslijedila netom po okončanju spornih zimskih Igara u crnomorskom ljetovalištu Soči 2014. Bile su to prve njegove Igre u mandatu i ne snosi odgovornost za to što ih je Rusija dobila, jer konačno, kada ih je dobila, politički kontekst bio je sasvim drugačiji od onog prilikom njihova održavanja - kriza u Ukrajini bila je tada na vrhuncu. Naime, Rusija je dobila organizaciju 2007. godine, kada je Putin bio rado viđen gost u zapadnim metropolama, a Rusija važan član G8. No, Igre u Sočiju nisu bile zapamćene samo po otimanju Krima te prevratu i ratu u Ukrajini nego i po velikom dopinškom skandalu koji je potresao svijet sporta i zaljuljao rusku sportsku snagu. Naime, utvrdilo se da su ruski sportaši bili masovno dopingirani, a država, odnosno ruska obavještajna služba FSB, bila je umiješana u prevare s dopinškim testovima.

Noćni razgovori s Putinom

Kad je pukla afera (čovjek koji je to otkrio, Genadij Rodčenkov, morao je bježati i potražiti utočište u SAD-u), mnogi ruski sportaši ostali su bez svojih medalja, a došli su i na crnu listu pa se zakotrljalo da bi Rusija mogla biti isključena s Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. Thomas Bach, kažu, osobno se založio da tako ne bude i Rusi su nastupili - Rusi kao jedna od najvećih i najjačih sportskih nacija bez čijeg sudjelovanja Olimpijske igre ne mogu biti potpune. No, mnogi su mu to zamjerili jer je previše ruskih sportaša bilo osramoćeno dopingom. Predbacivali su mu da je imao duge noćne telefonske razgovore (uvjeravanja!?) s Putinom u vezi s tim, ali sve je ostalo tek na optužbama i nagađanjima. Doduše, Jelena Isinbajeva, višestruka svjetska i olimpijska pobjednica i rekorderka u skoku s motkom, major Ruske armije i politički bliska Putinu (na izborima 2018. bila je u njegovu izbornom stožeru), pohvalila je Bacha kao "snažnog čovjeka koji je omogućio Rusiji nastup u Riju". Njemački list Die Zeit tada je pisao kako je Bach "dobro plaćeni ruski sportski ambasador", a Bild ga je napadao da je "držao rusku stranu" i kada je doping-afera bila očita. Na Igrama u Tokiju Rusija će također nastupiti, ali prilično desetkovana zbog zabrane velikom broju njihovih sportaša umiješanih u dopinšku aferu, ali ovaj put ne pod svojom nacionalnom zastavom i himnom nego pod stijegom Olimpijskog odbora Rusije i uz zvuke prvog koncerta Pjotra Iljiča Čajkovskog. Zamjerali su mu i veze i prijateljstvo s kompromitiranim kuvajtskim šeikom Ahmadom al Fahdom al Sabahom, koji je morao odstupiti iz MOO-a zbog korupcijskih skandala.

Thomas Bach pliva sve okrutnijim vodama vrhunskog sporta i nastoji održati čast sportaša. A XXXII. ljetne Olimpijske Igre u Tokiju su počele i uvijek će se pamtiti da su održane usred opasne pandemije, s godinom odgode, pod strogim epidemiološkim mjerama, na kojima sportaši sami sebi vješaju medalje oko vrata na praznim borilištima, u mandatu bivšeg mačevaoca i zlatnog olimpijca Thomasa Bacha iz Würzburga koji je odrastao u gradiću neizgovorljivog imena Tauberbischofsheim, pa kako god bilo da bilo.

Linker
22. listopad 2021 07:11