Dinamov stadion, barem tako piše u podacima, dugačak je 105 metara. Otprilike da imate predodžbu te dužine. Zašto? Zato što je 33-godišnja Mirela Kardašević proteklog vikenda na zagrebačkom bazenu u Utrinama, na Prvenstvu Hrvatske, postavila novi svjetski rekord u ronjenju, u disciplini dinamika bez peraja, za one koji su previdjeli - BEZ PERAJA!, koji sada iznosi okruglih 200 metara! Podvig?
I više od toga. Uzgred, kod muškaraca je njezin klupski kolega iz Submanije, Vanja Peleš, odronio rekordnih 215 metara, također u dinamici bez peraja. Osam širina bazena I da ne biste pomislili da se radi o ‘gromadi od žene’, Mirela ima 57 kg i 174 cm, i ronjenjem na dah se bavi tek tri godine.
Što je ne sprječava da može ostati ispod vode duže od 7,5 minuta! Uzgred, usporedbe radi, jedna četvrtina u vaterpolu traje 8 minuta, doduše ‘čiste igre’, ali opet... Mirela je zapravo samo korigirala svoj rekord od 178 metara.
- Tih 200 metara je veliki rezultat za žene, trebalo mi je 3:50 minuta za to. Ronilo se u bazenu, to je osam dužina bazena po širini. Vanji je trebala koja sekunda više od 4 minute.
Prvenstvo je zapravo trebalo biti održano u proljeće, ali je zbog epidemije koronavirusa odgođeno za jesen.
- Točno, u međuvremenu je odgođeno i Svjetsko prvenstvo, a i idući vikend je trebao biti nastavak Prvenstva Hrvatske koji je također odgođen. Puno je tu bilo problema s treninzima, pogotovo u proljeće, kada smo osam tjedana bili izvan bazena. U našem je sportu jako važna koncentracija i mirnoća, a stres koji je korona neminovno donijela bio nam je svima otegotna okolnost. Čak nismo niti sada do dva tjedna pred prvenstvo znali hoće li se održati, a ja sam već prije najavila pohod na svjetski rekord, tako da sam bila u dodatnom stresu hoće li se ili neće održati. No, u jednom segmentu su mnogi ljudi došli u onu situaciju u kojoj se Mirela odavno snalazi kao riba u vodi - rad od doma. Zato i valjda dobro podnosi stres.
- Imam sreću što radim od kuće već dugo godina, za jednu marketinšku firmu iz SAD-a, jer sam tamo studirala i stažirala. Ta organizacija posla mi uvelike pomaže oko treninga, ali i brige za moja dva sina. Romelo će u prosincu napuniti 10 godina, a Nalo 9 u veljači dogodine. Iako im je ‘fora’ to što mama roni, ipak im je lopta sve, zaljubljeni su u košarku koju obojica treniraju. Sa mnom rone samo na moru.
Sljedećeg lipnja na SP
Rekosmo, Mirela se ronjenjem bavi tek tri godine, a sve je krenulo, kako to i obično biva u životu, slučajno.
- Počela sam plivati s pet godina zbog bolesti koja se tada pojavila,“legg calve perthes”, bolest zdjelice i kuka, zbog čega sam imala i aparat za kuk. Plivanje mi je preporučeno kao terapija, imala sam i tri operacije. No, u jednom sam trenutku prestala, napravila stanku od desetak godina, gdje sam u međuvremenu rodila. Da bih se sa 30 godina odlučila ponovno baviti nekim sportom. Najprije plivanjem u bazenu, to mi je nekako bilo prirodno, dok nisam vidjela ronioce, probala i zaljubila se.
Puna energije govori nam i o svojim budućim planovima.
- U veljači dogodine je PH, a ono za što se najviše pripremam je SP u bazenima u lipnju, i dubinsko u listopadu. U dubinskom se natječem bez peraja, i za sada mi je rekord 65 metara, imam broncu s EP-a, a s monoperajom 85 metara. No, tu ne stignem toliko trenirati jer nemam uvjeta, tek ljeti na moru. A i ne smije se žuriti, zbog pluća i ozljeda, iako se nadam da ću i za koju godinu roniti preko 100 metara.
Ovo o žurbi potkrjepljuje i priča s posljednjeg EP-a u dinamici na koje je preambiciozno krenula.
- Mjesec dana prije tog EP-a nisam baš imala ispravne pripreme, pa sam bila dosta pod stresom pred to natjecanje. Prerano sam krenula sa zaronom i prebrzo potrošila kisik, nisam ekonomično ronila, doživjela black out. Ali, iz grešaka se uči - kaže ova samozatajna sportašica koja svoj mir i lijek protiv stresa nalazi ispod vode.