U Caffe baru 7 sve je eksplodiralo kad je Matea Jelić u frenetičnom finišu stigla i prestigla Lauren Williams i osvojila zlatnu medalju u dramatičnom raspletu finalne borbe do 67 kilograma u Tokiju. U njenom Kninu se uglavnom gledalo po kafićima, nije bilo ništa posebno organizirano, ali bit će doček kakav se ne pamti zbog jednog sportaša.
Prva olimpijska medalja za Knin, i to kakva. Zlatna, baš onako kako nam je Matea hrabro najavila prije 40 dana kad su krenule završne pripreme u Splitu.
Njena je obitelj finale pratila u svom utočištu, u kontejneru kod dva teniska terena pored nogometnog igrališta Dinare. Pronašli smo ih prije finala, otkrili su nam dobri ljudi da tamo tata Mate, Šibenčanin, i mama Ljiljana, Kninjanka, danas vjerojatno najponosniji roditelji u Hrvatskoj, prate sve najvažnije događaje svoga najstarijeg djeteta (imaju još sina Kristijana i kćer Ivonu).
Bio je tamo uzak krug ljudi, iznenadili smo ih, praktički zatekli, toliko da je nama bilo neugodno što ih smetamo.
- Preponosni smo i presretni smo, ali zbilja ne bismo htjeli davati izjave. Zasluga pripada Matei, njenom treneru Toniju Tomasu i klubu Marjan. Neka oni pričaju, što ćemo vam mi?
Nakon ovih riječi Mate Jelića, patera familiasa, što nam je preostalo nego pokupiti prnje i ne smetati ih u najvećim trenucima, zlatnim momentima njihove kćeri koja se popela na Olimp.
- Hvala što pratite Mateu. Što se tiče obitelji, mi smo joj uvijek potpora iz pozadine, pa tako ne želimo davati izjave, jer ona, trener i klub su zaslužni za ovaj uspjeh. Riječima ionako ne mogu opisati koliko smo ponosni i sretni. Nadam se da razumijete... Hvala vam.
Eto, to nam je napisala mama Ljiljana kad smo se uputili u Knin. Nisu oni navikli na toliku medijsku pažnju. Svjesni su oni u kakvu je sportašicu Matea izrasla i da s njenim uspjesima raste interes za njima. Ipak, pokušavaju se od toga obraniti koliko god je u njihovoj moći.
Srećom, naišli su na pristojne medijske djelatnike, uvažili smo njihove molbe, "užicali" nekoliko fotografija i ove lijepe, krasne izjave. Možda bi sestra Ivona, razigrana i vesela, rekla nešto više. Izašla je iz kontejnera ogrnuta u hrvatsku zastavu, bez problema se pristala fotografirati. Izašao je i jedan prijatelj za njom, u ruci je imao pripremljenu bengalku.
- Čuvamo je za kasnije.
Imao ju je razloga čuvati. Kao da su svi u Kninu znali što se sprema, kao da su svi znali da će Matea osvojiti zlato. Prije finala, a nakon tri brobe, svi su bili uvjereni da joj je suđeno zlato. Ta bengalka je nekih pola sata nakon završetka finala gorjela u koloni automobila kroz glavnu cestu u Kninu, sviralo se kao da je vjenčanje. Mama Ljiljana je mahala iz prvog automobila s hrvatskom zastavom, tata Mate je slijedio u bijelom terencu, još tridesetak automobila iza njih.
- Matea dolazi za četiri, pet dana, pripremit ćemo joj specijalan program u dogovoru s njenim roditeljima - rekao je gradonačelnik Knina Marijo Ćaćić, kojega smo izvukli s nekog seminara.
Nije mu bio problem doći pred novinare, dapače, odradio je taj dio posla sa zadovoljstvom.
- Čeka nas i proslava Oluje za nekoliko dana, možda bismo mogli spojiti dva slavlja u jedno. To uopće nije loša ideja. U svakom slučaju, imamo puno razloga biti sretni. Ja sam osobno oduševljen, Matea je naša, ovdje je počela trenirati i onda je otišla u Split. Veliko je zadovoljstvo i velika čast imati takvog sportaša. Ovo je naša prva olimpijska medalja, uvjeren sam da neće biti posljednja. Matea je još mlada i sigurno će biti u prilici i u Parizu za tri godine konkurirati za medalju. Isto tako, vjerujem da će u Parizu biti i naš sjajni, mladi atletičar Marko Čeko.
Matea, makar živi u Splitu, svaku priliku koristi da bi došla u Knin i bila s obitelji, uživala u prirodi koja okružuje Kraljevski grad. Hoće li Knin honorirati ovu zlatnu medalju, što se može napraviti u tom smislu?
- Vidjet ćemo koliko je to moguće u zakonskim okvirima, ali s naše strane volja postoji. Ona je naš grad proslavila, svi znaju da je ona Kninjanka, ona to naglašava. Svake godine za Svetog Antu nagrađujemo naše najzaslužnije građane, vjerujem da će i Matea biti među njima.
Pored zgrade u kojoj stoluje gradonačelnik, smjestio se taekwondo klub Div, onaj u kojem je Matea počela trenirati kad je imala osam godina.
- Od osme do osamnaeste sam trenirao Mateu - rekao je njen prvi trener Dragan Pinjuh.
- Prošla je sve nacionalne reprezentacije, bila je svjetska juniorska prvakinja, otišla na prvo Svjetsko seniorsko prvenstvo iz našeg kluba. Jasno da sam ponosan. Ovako mali grad, šest do sedam tisuća stanovnika, malo djece... Mi smo čudo. Čestitam njoj i njenom treneru i klubu u kojem je sada.
Gradonačelnik je spomenuo skakača u dalj Marka Čeku. Pronašli smo i njega u Kninu. Nije to neki problem, samo treba imati dobre veze.
- Mi smo kao ovo očekivali, vidjeli smo da ima dobar ždrijeb, ona je u vrhunskoj formi, ali svejedno smo ostali malo iznenađeni kako se prošetala do finala. Finale je bilo čudesno, evo i sada me prolazi jeza kad se sjetim kraja. Fenomenalan uspjeh, baš sam sretan zbog nje.
Jasno je da se u tako malom gradu svi međusobno poznaju, poznaju se i Matea i Marko kao dvoje najboljih sportaša.
- Znamo se, kako ne. Naši se roditelji smiju jer kad se sretnemo, umjesto dobar dan, jedno drugom čestitamo na uspjesima. Malo mi je krivo što sam propustio Tokio, što nisam mogao skakati zbog ozljede i loviti normu, ali tek mi je dvadeset godina, siguran sam da ću nastupiti u Parizu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....