Skromnost ga nije napustila. Uvijek isti, jednostavan, pristojan. Sjajan strijelac pred kojim je još puno velikih natjecanja. Lani u olimpijskoj godini, Miran Maričić je proglašen najboljim hrvatskim sportašem. Presudna je bila olimpijska bronca na Igrama u Parizu, upucana zračnom puškom na strelištu u Chateraoxu. Za razliku od tada danas je u pravom smislu riječi obiteljski čovjek. Sin Viktor je prebacio prvu godinu, djeluje neuhvatljivo, ali pušku osim dječje još će neko duže vrijeme pričekati...

Mirane, kako je godinu dana nakon izbora za najboljeg sportaša Hrvatske?

- Prošlo je dosta vremena. Emocije su prisutne još uvijek, bio sam najbolji sportaš Hrvatske u olimpijskoj godini i na to sam jako ponosan. Uvijek mi se to činilo nedostižno i onda sam to uspio ostvariti u Francuskoj. Pokazao sam sebi da vrijedim, da se trud isplati, sve što je došlo kasnije pokazatelj je koliko se to cijeni. Zahvalan sam svima na priznanjima, dobio sam ih jako puno i to je najveće što je sportaš mogao okusiti. Sama činjenica da sam nominiran za mene je bila pobjeda i to mislim i za sve buduće kandidate. Biti dio takve liste velikana je doista nešto na što mogu biti ponosan.

ZHAODINGZHE/XINHUA NEWS/PROFIMEDIA Zhaodingzhe/Xinhua News/Profimedia

Što se promijenilo nakon olimpijske bronce?

- Bilo je vrijeme za drugačije ciljeve, ali još uvijek želim do sjajnih uspjeha. Što se tiče posla nije se promijenilo puno. Mi smo drugačiji po pitanju streljaštva, nećemo spominjati sustave koje imaju Kina ili Indija, ali recimo imaju naše okolne države, pa Njemačka, Poljska... Oni su nekoliko godina ispred nas po pitanju toga. Kod nas je sve nešto privatno, neko zalaganje pojedinaca, ulaganje. Uvjeti su nam isto u zaostatku, ali mičemo se u Bjelovaru polako i želim da budemo centar streljaštva. Nadam se da ćemo to s novom streljanom i uspjeti. To naravno ne znači da ćemo automatski biti bolji, jer za biti bolji treba iskoristiti te uvjete koji se trebaju poboljšati. Čuo sam često da se sagradilo nešto, a nestao sport, ali to nema veze jedno s drugim. Samo je rad u tom slučaju važan, uvjeti ga mogu oplemeniti ako je dobar. Mene jako zanima kako bi bilo nama da možemo s malim kalibrom raditi doma.

Promjena pravila od 1. siječnja

Ova 2025. godina nije bila na razini olimpijske...

- Očekivano je prošla godina, opuštenije sam je prihvatio. Imao sam tri cilja, Europsko prvenstvo u Osijeku na kojem sam očekivao medalju. Uspio sam, osvojio sam treće mjesto. Nakon olimpijske bronce to nije bila ona emocija kao u Chateraouxu lani, ali je bila pokazatelj da mogu biti na vrhunskoj razini. Propustio sam Svjetske kupove u Peruu i Argentini, drugi cilj je bio mali kalibar na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Vratio sam se u Chateraoux, tamo sam bio solidan, ali i napravio neke greške koje su me koštale finala. Stojeći stav je bio problem, dok mu je on najbolji. Ali, eto, događa se. I kao treći cilj imao sam Kairo, Svjetsko prvenstvo. Zračna puška solidno, sve sam centre opalio, svih 60 metaka. Dva kruga su mi falila za finale. Falilo mi je jakih centara malo više i nisam uspio. Mali kalibar je bio prilično loš, iskreno s obzirom na pripreme nije mi bio prioritet, jer se jednostavno nisam uspio pripremiti za to. Ipak sam dobio dobro iskustvo iz svega, smjernice za dalje. Čovjek se mijenja, treba pristupe doraditi, nisam isti kao prije nekoliko godina, kao lani uostalom.

Bit će jedna velika promjena prije nove sezone?

- Od 1. siječnja mijenjaju se pravila za opremu koja će biti mekanija, elastičnija. To ide u smjeru da se snize rezultati koji su postali nevjerojatno visoki, što je najvećim dijelom rezultat ove opreme. Dakle, na opremi se mora razbijati tvrdo platno. Bušenje recimo, pa fen da se smekša... Da je “razgazimo”, recimo to tako. Klinci sa 17 godina pucaju vrhunske rezultate, što meni nije normalno. Sitni su, dok s tom opremom dobiju puno više i stvari postaju nerealne. Pazite, ja sam na OI s 28 godina bio po starosti drugi strijelac u finalu OI, Pero Gorša je bio najstariji, a traje toliko dugo, što je fenomenalno.

BILJANA BLIVAJS Cropix

I kakav je plan za 2026. godinu?

- U siječnju Grand Prix u Rušama, krajem veljače Europsko prvenstvo u Armeniji na 10 metara, pa dalje Prvensvo Hrvatske, u travnju Svjetski kup u Granadi, pa Europsko prvenstvo u Osijeku, pa Svjetski kup u Münchenu, u kolovozu Mediteranske Igre u Italiji, onda Svjetski kup u Kairu i na kraju godine Svjetsko prvenstvo u katarskoj Dohi, gdje se počinju loviti kvote za nastup na Olimpijskim Igrama u Los Angelesu. Prva tri mjesta na Svjetskom prvenstvu po disciplini će biti ključ.

Ima još jedna velika promjena.

- Da, vraća se i Svjetski kup u sustav kvota za nastup na Olimpijskim igrama. Dakle, puno je načina, EP, SP, SK, EI i u konačnici rang ljestvica. Ne sumnjam u nas i da ćemo ostvariti kvote za nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Dobri smo tu, sjajni su trapaši, oni su svjetska klasa, Josip Glasnović je svjetski prvak. Ima dobrih mladih strijelaca, Marta Zeljković je prošloj godina probila led do medalje...

Sikavica u formi života

Jedno ime je posebno izdvojio.

- Josip Sikavica je u formi života, od njega se može se puno očekivati. 95 posto finala je osvojio na državnoj razini prošle godine. U Kairu je bio 12, tako da ćemo biti i prava ekipa za nastup na Svjetskom prvenstvu.

Koga vidite kao nasljednika na mjestu najboljeg sportaša Hrvatske?

- To je teško govoriti, niti je uopće potreba govoriti. Imamo sjajne sportaše i zato uopće biti dio toga je ogromna stvar. Tko god bude izabran imat će razloga biti ponosan jer je dio cijele te priče - zaključio je Miran Maričić.