Još jedno rano i nimalo ugodno buđenje u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ova zlosretna 2020. i u svojim posljednjim satima ne dopušta baš trenutke potpunog opuštanja.
Dnas je najteže bilo sigurno u Petrinji, Sisku i okolici. Slika štete, razaranja nisu baš srećom takve kako je to izgledalo prije 9 mjeseci u Zagrebu, ali strah... On mora da je bio isti. Osjećaj nemoći pred silinom prirode pomiješan s neizvjesnošću. Jer protiv ovakve vrste nepogode nema baš skrivanja, bijega, spašavanja. Samo ufanje da će brzo završiti i da neće biti prestrašno.
Koji sat nakon prvih jutarnjih potresa nazvasmo u Petrinju, njihovog zlatnog olimpijca i najboljeg sportaša svih vremena, ali i nacionalnu hrvatsku legendu, Vladu Lisjaka.
- Dobro jutro. U redu je, malo nas je ujutro, taman pred posao probudilo - veli u startu olimpijski pobjednik iz Los Angelesa '84.
Sama činjenica da se javio, priča smirenim glasom, dao je za naslutiti da je sve manje-više ipak u redu.
- Bilo je ružno. Makar, reći ću vam da ipak nije bilo onako kako je bilo kada se Zagreb tresao u proljeće. Sada je bilo slično treslo kao onda u Zagrebu, a iz tog se može shvatiti i koliko je taj zagrebački potres bio ipak jači. Uz sve, ovo je sada i srećom puno kraće trajalo.
I zanimljivo zapažanje.
- Znate što, supruzi i meni je prvo na pameti, sekundu nakon potresa bilo na pameti - "Joj, ako je ovako bilo tu, kako je tek u Zagrebu?". Pomislili smo da se opet Zagreb trese.
Kako je vaš dom prošao?
- Moj u redu, a u gradu Petrinji ima malo štete. To su stare kuće, pa su stradali malo dimnjaci, popadale fasade, ali ništa previše od toga. Malo nam je straha dalo, to je. I neka na tomu i ostane.
Pridružujemo se takvim željama.
- I hvala na brizi i pozivu. Sve je u redu i idemo dalje, a svima želim mir, sreću i svako dobro - iz Petrinje će Vlado Lisjak.
Mi bi željama dodali i još samo ovo... i mirno tlo pod nogama!