Pikado nije neki sport za kojim je Hrvatska luda, ali je sport koji u mnogi drugim zemljama izgleda vrlo profesionalno i ozbiljno, koji zgrće veliki novac od tv prijenosa i vrlo je gledan. E, Hrvatska ima dva profesionalca u pikado sportu, to su iskusni Boris Krčmar i mladi Filip Ljubenko.
No u ovoj drugoj priči dogodio se, nažalost, veliki preokret koji je pikado trenutno gurnuo u drugi plan. Filip Ljubenko ima dijagnosticiranu leukemiju i proteklih mjeseci igra jako tešku drugačiju utakmicu. Trenutno je u bolnici, situaciju svi gledaju optimistično, ali svima je jasno da je pred boljim danima još dug put za koji se mladi organizam mora izboriti.
O Filipu smo razgovarali s njegovim ocem Sašom koji kao i cijela obitelj, kao i cijeli sport s kojim se obojica bave, prolaze teške trenutke.
Kako se sve to uopće dogodilo, je li što ukazivalo na problem?
- Ništa. Igrali su SP, otišli su u Dansku, sedam dana su bili gore i jedan dan se požalio da mu nije dobro da sumnja u prehladu. Taj dan je odigrao svoj dio bez obzira na problem. Bili smo u top 16 na svijetu. Drugi dan više nije mogao na nogu stati, koljena ga kao bole, dan kasnije se nije mogao iz kreveta dići. Bili su tri sata vožnje od Kopenhagena, na aerodromu su ga vozili u kolicima, došao je u Zagreb, boli ga noga, ne može na nju i što drugo nego na Sveti Duh s njim. Pretrage cijeli dan i u negdje 9 navečer doktor je po krvnoj slici zaključio da nije dobro, da je 90 posto leukemija, a 10 posto neka viroza. U ponedjeljak su ga punktirali, izvadili koštanu srž nakon čega su bili sigurni da je leukemija, nisu bili sigurni koji je tip. Kasnije je utvrđeno da je akutna. Prebačen je na Rebro, ima najbolju skrb, u svijetu ne postoji ništa što na Rebru nema i sada je još u bolnici. Bolje se osjeća, ali borba slijedi.
Kojim putem ide borba?
- Od 1. listopada je u bolnici, osjeća se bolje, ima dvije kemoterapije, mogao bi čak malo i doma, jer se osjeća dobro.
Kako je sve to preživio?
- Šok je bio veliki, ne želite znati. On je to prihvatio s pitanjem zašto baš ja. Jak je u glavi. To je najvažnije.
Priča o pikadu ima povijest…
- On je to počeo igrati s 13 godina. Ja se s tim bavim od ‘95, on je išao sa mnom po turnirima. Na jednom natjecanju s 13 godina ga je prijavio Boris Krčmar za natjecanje. I bio je na tom turniru 17. Išao je turnire, nije igrao ni za koga, sam je igrao Masterse, 4 puta bio juniorski prvak Hrvatske, viceprvak svijeta u Poreču s reprezentacijom… To je ozbiljan sport, ljudi treniraju, mi smo se našli na parkingu, a mnogu su dolazili s po dva busa, samo za usporedbu. No, tako je sve krenulo.
Ključ je dati krv, mladi ljudi od 18 do 40 godina, jer puno ljudi ima taj problem. Krv je u pitanju, nije novac, kaže otac Saša
Napredak je i koštao.
- Sponzori, krediti, skupo nas je koštalo 2 puta po 25.000 kuna da ode u Englesku među najbolje. Kasnije kako je sazrijevao to mu je bilo veliko iskustvo. Klasični pikado je uvijek više volio, posvetio se tome i s vremenom došao u kontakt s Dart point firmom koja se bavi prodajom pikado opreme. On je to uzeo, organizira jedan turnir svake godine s njima, a kako je to uzeo i pojavili su se Nizozemci iz firme Bulls koji su proizvođači opreme za pikado baš, među nekoliko najjačih u svijetu. I ništa, otišao je gore, bio tjedan dana i potpisao je s njima profesionalni ugovor s njima. On je profesionalac da ja više ne moram dizati kredite. Na rang listi je visoko, došao je u top 32 u svijetu igrača juniora koji su već u mnogo slučajeva i seniori.
Još je junior?
- Da u pikadu su juniori do 22 godine, a on će sada 21. studenog imati 21 godinu.
Kako su Nizozemci reagirali na loše vijesti?
- Oni su mu velika podrška, nisu prekinuli ugovor, stoje iza njega u svakom pogledu.
I vi radite na pomoći?
- Da mi smo ovdje u DVD Bijenik godinama, vatrogasci su u suradnji sa Zakladom Ana Rukavina dugo godina, napravili smo akciju i odaziv je odličan. Treba naći kompatibilnog, daj Bože da ima u banci, ali mi to ne možemo znati. Išli smo žena, Filipov brat i ja, ali nismo kompatibilni.
I ključ je…
- Dati krv, mladi ljudi od 18 do 40 godina, jer puno ljudi ima taj problem. Krv je u pitanju nije novac.
Gdje se to može?
- Kod nas u Petrovoj i na Rebru u zelenoj zgradi. Procedura traje pet minuta. Svi smo uz njega i nadamo se da će na kraju sve biti OK.
Filip treba pomoć, a njegov slučaj savršen je dokaz da se svima svakodnevica može okrenuti u trenutku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....