Gotovo četiri posne godine, sve tamo od Olimpijskih igara u Rio de Janeiru i povijesne, prve hrvatske medalje u jedrenju, Tonči Stipanović je bez uspjeha lutao svjetskim morima i regatnim poljima u potrazi za izgubljenom formom. Što god napravio, kako god se pripremio, ostajao bi daleko od postolja, a za njega je to značilo samo gomilu frustracija. Godinama osvajaš medalje, rekorder si kao četverostruki europski prvak i onda odjednom sve nestane, spletom raznih okolnosti, a znaš da možeš.
Konačno, na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu u veljači čekanju je došao kraj, srebrni olimpijski laseraš osvojio je brončanu medalju. U ludom raspletu posljednjeg dana, doslovno u posljednjoj regati izveo je pravo malo čudo i sa 6. stigao na 3. mjesto. Prestigao je Francuza Jean-Baptistea Bernaza i Britanca Elliota Hansona, makar nije bio mogao biti sasvim siguran. On je, naime, kroz cilj prošao na 11. poziciji, morao je nadoknaditi devet bodova zaostatka i znao je da su Bernaz i Hanson prilično iza njega. Koliko daleko? E, to nije mogao znati. Ostao je sjediti u svom čamcu, gledao je prema treneru Jozi Jakeliću, zbrajao u glavi i tražio pogledom konkurente.
KLIKNITE OVDJE I SAZNAJTE SVE O IZBORU NAJBOLJIH SPORTAŠA HRVATSKE U 2020. GODINI
- Konačno se i meni nešto poklopilo, nešto mi se vratilo – rekao je Stipanović nakon što su svi rezultati postali službeni, a on osvojio drugu svjetsku medalju, osam godina nakon srebra u Boltenhagenu.
- Osjećaj je kao da mi je prva medalja, četiri godine sam se mučio.
Najgore je kad se uvuku sumnje, pa i ono što radiš najbolje na svijetu, odjednom postane sporno.
- Nisam zaboravio jedriti, ali kad si četiri godine bez pravog rezultata, nije lako. Najveći moj problem, to smo otkrili nakon što smo sve analizirali, bio je u fizičkoj pripremi. Iz raznih razloga događalo se da se nisam mogao pripremiti kako treba, ceh sam plaćao na regatama, uvijek pred kraj.
Za Stipanovića njegov trener Jakelić kaže da je apsolutno najveći talent u klasi laser, jedriličarski Michael Schumacher.
- Toliko je prirodan da mu na moru sve dolazi s lakoćom, ali tu je i zamka. Ako ne radiš dovoljno, talent ne može sve pokriti.
Za Melbourne je radio u tišini, cijela se ekipa pripremala na Malti. Otišao je prema Australiji u tišini, bez velikih najava.
- Nadao se jesam, uvijek se nadam, ali nisam baš bio uvjeren da mogu osvojiti medalju.
Njegov Mornar mu je na povratku pripremio krasan doček, s optimizmom se gledalo prema Tokiju i napadu na drugu olimpijsku medalju, no priče koje je donio sa sobom iz Melbournea o korona virusu, ubrzo su zaustavile cijeli svijet. (db)