Posljednjeg dana u mjesecu proslavila je 36. rođendan naša odbojkaška internacionalka koja je dosad odradila "punoljetnost" i što se klubova tiče, igrala je, naime, u 18. različitih ekipa na dva kontinenta, i u osam država izvan Hrvatske. Brojka od koje se vrti u glavi, svima valjda osim njoj. Sanja Popović Gamma, dobri duh svake ekipe u kojoj se nađe. I koja još uvijek ne želi spremiti tenisice i odreći se najdraže igračke - lopte.
- Ma igrat ću dok u tome uživam, a - uživam - kratko i jasno će reći Sanja, koja je koronakrizu provela kod kuće u Kastvu, malo trenirajući, malo se odmarajući, baš kako i treba. Prvo je trenirala individualno, doma na terasi, s prekrasnim pogledom na Kvarnerski zaljev, a onda i "dolje", u Rijeci, kod svog nekadašnjeg klupskog i reprezentativnog trenera Igora Lovrinova, koji i inače u tom razdoblju rado otvara vrata dvorane svim svojim bivšim igračicama. Tako su se s njegovim mladim Riječankama "loptale" i iskusne cure poput Popović-Gamma, Brčić, Grbac, Miloš-Prokopić...
Trenirala da bi održavala i dalje besprijekornu figuru ili...?
- A ne, spremam se polako za novu sezonu, krajem srpnja počinju mi pripreme s novim kubom.
Novim, nismo niti mislili da neće biti novi, s obzirom na to da joj se posljednje sezone u Rumunjskoj baš i nije nešto svidjelo. Iako je, na neki način, taj novi klub povezan baš s rumunjskom Albom Blaj.
- Potpisala sam za Vasas iz Budimpešte, i jako se veselim novoj sredini, pogotovo što ću imati i suigračicu iz naše reprezentacije, mladu srednjakinju Emu Strunjak, za koju također mislim da je dobar potez što je tu potpisala. Nisam nikada još dosad igrala u Mađarskoj, to mi je također određeni izazov, pogotovo što se radi o velikom klubu, poznatom sportskom društvu. Doduše, odbojka im je "mlađi dio" društva, no dolaskom ambicioznog poljskog trenera Jakuba Gluszaka, kojeg poznajem iz vremena kad sam igrala u Poljskoj, krenuli su uzlaznom putanjom, osvojili i naslov prvakinja Mađarske, i lani su zato igrale u Ligi prvakinja. Tu sam se na neki način i nametnula treneru i klubu, jer smo bili u istoj skupini D, i nekoliko dana nakon naše pobjede od 3:0 u Rumunjskoj, trener Vasasa zvao me, i pokazao veliko zanimanje da dogodine dođem u njihove redove. Počeli smo pregovarati i vrlo se brzo dogovorili.
Kako i ne bi, Sanja ih je u toj utakmici s 13 poena na poziciji korektorice "ubila". Na toj će poziciji vjerojatno igrati i u Vasasu, klubu u kojem je prije dvije godine i libero naše reprezentacije Nikolina Božičević doživjela uzlaz karijere.
- Igrat ću na poziciji korektorice, točno, no kako su mi rekli u klubu, potpisat će i jednu mladu i perspektivnu korektoricu pa sam im odmah rekla kako ne želim da to "dijete" pati zbog mene i sjedi na klupi, već da i njoj svakako nađu neku minutažu, a ja mogu, kao i u hrvatskoj reprezentaciji, odrađivati povremeno posao i na poziciji primačice -pucačice. To mi se također sviđa igrati, nisam puno to igrala pa mi je zanimljivo, a mislim da i mogu pomoći na toj poziciji - kaže Sanja, toliko atipična od nekih iskusnih igračica kao što je ona, koje ni u snu ne bi htjele mijenjati ustaljene navike i pozicije "pod stare dane".
- Ma to meni nije problem, samo ako se prije oko toga dogovorimo. Kao, recimo, u našoj reprezentaciji s Danieleom Santarellijem; tu sam, ako mogu pomoći, ako se uklapam u koncepciju ekipe, super - kaže Sanja koja se zaželjela utakmica nakon toliko duge stanke uvjetovane koronakrizom.