Novozelanđanin na privremenom radu u Engleskoj u Sheffieldu, “kiwi” hrvatskih korijena i bivši hrvatski ragbi reprezentativac, sadašnji izbornik Anthony Poša, sijao je od sreće nakon dramatičnog preokreta i pobjede u litavskom Šiauliaiju. Prva i to gostujuća pobjeda (39:37) u višem rangu natjecanja, Trophy diviziji nakon lanjskog proboja iz nižeg Conferencea, pokazala je da je Hrvatima mjesto u ovoj diviziji, iako to prva dva poraza nisu sugerirala.
- Odlično smo krenuli pa nas je nekoliko smiješnih pogrešaka na kraju prvog poluvremena koštalo dosta živaca. U nastavku smo promijenili taktiku i strpljivo gradili prilike za polaganja i dostizanja njihove prednosti. U svlačionici smo se dogovorili da nećemo pričati o greškama, nego ćemo nastojati igrati maksimalno i to nam se isplatilo.
Poša inače kao “stari jarac” prigovara da u igri naše reprezentacije ima “duše”, ali ponekad fali discipline...
- Ove pogreške koje smo napravili, a zbog čega smo morali fanatično loviti minus, proizvod su te nediscipline i zaigranosti. A svi znamo da možemo još bolje. Valjda ćemo i do toga doći, radimo na tome.
Može i bolje
Igra je zaista u drugom poluvremenu bila odlična i efikasna.
- Donijela je pravu sportsku dramu s preokretima i mi smo na kraju uz malo sreće pobijedili, ali zasluženo. Rijetko se viđaju takve utakmice, s toliko emocija i obrata. Svatko je mogao uživati, čak su i poraženi uživali u svemu. Igrali smo bez kažnjenog igrača (Daniel Mau’u, napa. a.) i unatoč velikom minusu sačuvali pribranost. Kad se on vratio u igru, opet smo dominirali i, ponavljam, zasluženo pobijedili. Litva je jaka, ne treba to zaboraviti, u gostima su zgazili Ukrajinu.
Nije to bio maksimum Pošine momčadi, izbornik smatra da se može još bolje.
- Idemo probati sada u Makarskoj igrati još puno bolje protiv najjače reprezentacije u našoj diviziji. Švicarci su jedini u našoj diviziji profesionalci. Na startu ove “kampanje” nismo krenuli dobro, trebali smo i morali pobijediti Ukrajinu u Zagrebu. Zatim smo u Švedsku išli bez polovice prve “izmjene”. To je tako u našem sportu kad su igrači amateri i oni ponekad ne mogu napustiti radno mjesto iako svatko od njih uvijek želi igrati. U tome je glavni razlog tome što i nismo pošteno uigrani. Teško je kad je roster poprilično izmijenjen za svaku utakmicu.
Ova bi pobjeda mogla donijeti ostanak u diviziji (ako uopće ove sezone i bude protočnosti između divizija).
- Zakazali smo i sad smo imali svojevrsni imperativ. Koliko sam ponosan na sve dečke koji su sudjelovali u važnoj pobjedi, toliko mi je i pao kamen sa srca. Čak su i dečki s klupe donijeli nešto u igru, svi su bili maksimalno posvećeni. Jedva čekam “svoju” Makarsku i utakmicu sa Švicarskom...
Uspomene na Makarsku
Pošino se lice ozari na spomen Makarske.
- Kako i ne bi, tamo sam proveo tri prelijepe sezone, ta naša “zlatna makarska generacija” s kraja 1990-ih uzela je 1998. sve moguće trofeje, doma i vani. Bili smo strašna momčad, bio je to predivni ragbi. U reprezentaciji sam igrao punih deset godina, 1996.-2006. Oprostio sam se remijem protiv moćne Španjolske. Bila su to lijepa vremena, ali ja jednako uživam i u ovoj sada ulozi. U Makarskoj ću sresti gomilu dragih mi ljudi, za nju me vežu samo najljepše uspomene.