Slučaj je htio da smo samo tri sata prije nego što je cijeli svijet svjedočio zastrašujućim scenama iz Kopenhagena i borbi za život Christiana Eriksena, u osječkoj dvorani Gradski vrt razgovarali s Tomislavom Markovićem (35), nekad sjajnim gimnastičarem kojem se prije četiri godine dogodila gotovo identična stvar kao i danskom nogometašu.
Tog 29. ožujka 2017. tijekom laganog je treninga doživio težak srčani udar i samo čudom ostao živ. Punih pola sata bio je klinički mrtav, a spasili su ga prisebni treneri Vladimir Mađarević i Boris Čulin, koji su mu priskočili u pomoć i reanimirali ga do dolaska hitne pomoći.
Završio je u osječkoj bolnici, pa na zagrebačkom Rebru gdje je i operiran. Život mu se tada zauvijek promijenio, gimnastika je, dakako, bila završena priča, a svakodnevica mu je postao svojevrsni pacemaker koji mu je ugrađen, točnije kardioverter-defibrilator (ICD), uređaj sličan elektrostimulatoru srca, koji detektira i tretira aritmije i vraća normalan srčani ritam. I pokreće srce kada stane, što se Markoviću, na žalost, dogodilo već više puta.
Nije sjajno
U nekoliko smo navrata već razgovarali s njim o tome, a i ovaj je put, tijekom osječkog turnira Svjetskog kupa, vrlo otvoreno pričao o svojim zdravstvenim problemima.
- Zdravlje nije sjajno, s time se ne mogu pohvaliti. Ne širim to toliko, ali stanje nije baš nešto. Imao sam nekoliko aritmija i nekoliko “udaraca” pacemakera unatrag nekoliko mjeseci, zadnji prije tri tjedna. Nakon toga su došli i napadaji panike, što je sastavni dio cijele te priče. Jednostavno se uplašim da ću umrijeti, ne znam što me čeka. I tako živim iz dana u dan, ne mogu planirati ništa. Netko me pita hoćemo li za tri dana na kavu, a ja kažem “ne znam hoću li se sutra probuditi živ, a kamoli otići s tobom na kavu” - posve iskreno govori Marković.
I sve to radi s osmijehom na licu.
- Malo je nezgodno, ali ne žalim se. Probudim se ujutro sretan što sam živ i mislim si - dobro je, idemo dalje. Guram dan, pa ako se dogodi, dogodi se. Imam osigurač u sebi, on me spašava, to je najbitnije, a što me dalje čeka, to ćemo tek vidjeti.
Na žalost, ti posljednji problemi su mu i dodatno promijenili način života, a čeka ga vjerojatno i novi odlazak “pod nož”.
Nove operacije
- Sad su mi povećali terapiju praktički dvostruko. Sve što sam uzimao, sad uzimam duplo jer imam prečeste aritmije. A što se tiče nekih daljnjih operacija, trebalo bi napraviti ablacije na srcu, što znači da se ulazi kroz preponu, pa se izazivaju umjetne aritmije i gleda se gdje srce ispaljuje te aritmije i zašto mi se to događa.
Morat će u bliskoj budućnosti mijenjati i spomenuti ICD uređaj.
- Morat ću ga imati do kraja života, to su mi odmah rekli, a mijenja se svakih pet godina zbog baterije. Znači, trebao bih ga iduće ili najkasnije za dvije godine otići promijeniti, ali to je najmanji problem. Budući da je već napravljen džep i sve je pripremljeno u mišiću, operacija traje 20 minuta i to nije nikakva drama. OK, treba opet leći na stol, opet te moraju rezati, ali nije oporavak dugačak, dobiješ nekoliko šavova i to je to. Ali, ako te ablacije budu morali raditi, to je onda malo veći zahvat jer se ne zna gdje ispaljuju te aritmije i moraju to tražiti, a to je onda operacija koja može trajati šest, sedam sati i više.
Koliko god mu bilo teško i koliko god mu se povremeno javljale crne misli, trudi se zadržati optimizam.
- Živim iz dana u dan, nekad je dobro, nekad malo lošije. Ali, samo pozitiva i to je to - zaključuje nekadašnji sjajni parteraš, finalist EP i osvajač 15 medalja u Svjetskom kupu.
