Za njega kažu da je najveći svih vremena, a i njegovi rezultati će to potvrditi. Ne samo zato što je Eddy Merckx pet puta osvojio Tour de France, već zbog način na koji je dominirao tim svijetom hrabrih, borbenih i samozatajnih momaka. Posljednje tri etape ovogodišnje utrke bio je gost Tour de Francea. Zapravo je došao pozdraviti Marka Cavendisha i eventualno svjedočiti obaranju jednog od svojih brojnih rekorda, onog po broju osvojenih etapa na Touru.
Samozatajni i skromni kakvi biciklisti već znaju biti, od velikih šampiona do boraca u pelotonu, razmijenili su Merckx i Cavendish nekoliko rečenica, ali čuveni Belgijanac nije mogao izbjeći nalete novinara. I bio je strpljiv, ostao je koliko je trebalo. Ključno pitanje bilo je, naravno, rađa li se njegov nasljednik. Eddy Merckx nije imao potrebe za razmišljanjem, spomenuo je samo jedno ime.
- Tadej Pogačar. On će biti moj nasljednik, on će biti novi The Cannibal.
Neće se zaustaviti
Nadimak iz Merckxovih najboljih vozačkih dana. Kako se on obračunavao s protivnicima, tako to danas isto radi Tadej Pogačar. I malo tko dvoji oko toga da u Slovencu gledamo čovjeka budućnosti i najnoviju legendu biciklističkog sporta jer kad su se dijelile nagrade na Champs Elysees u nedjelju navečer, većinu majica i pehara sa sobom je odnio upravo ovaj momak.
Momak koji je kažu bio talentirani vratar u nogometu, ali se rano zaljubio u biciklizam u kojem je već ostvario senzacionalne rezultate. Dvostruki je pobjednik najveće biciklističke utrke na svijetu, a tek su mu 22 godine, prošle godine je uz žutu majicu osvojio i bijelu za najboljeg mladog vozača i točkastu za najboljeg u brdima. To je sve ponovio i ove godine, jedini kojem je to uspjelo, jedini koji je ta tri trofeja uspio obraniti.
Ovo je sport koji nema tretman tenisa ili nogometa ili NBA košarke, nema ni toliko novaca, ali biciklizam je sport za hrabre ljude, ovisnike i one koji se godinama bave njime da bi na kraju osvojili jednu ili dvije utrke, ako uopće uspiju. Njima je to jednostavno strast. I zato je, ali ne samo zato, Tour de France jedan od tri najveća događaja koji se održavaju svake godine, a da nisu momčadski - Wimbledon, Tour de France i Masters u golfu koji se igra u Augusti.
Biciklizam je sport u kojem nije lako pobjeđivati, ali postoje oni koji rano obećavaju da će, kad okončaju karijeru, završiti u legendi. Za Tadeja Pogačara nema nikakve sumnje. Nitko nikad neće reći “ako”. Znam da Pogačar, bez obzira koliko osvojio do kraja karijere, nikada neće biti u statusu Rogera Federera, Rafaela Nadala ili Novaka Đokovića, ali će biti upamćen kao jedan od najvećih sportaša svog vremena jer sam siguran da se neće zaustaviti na dva Toura.
Briljantno je krenuo u ovu sezonu iako su mnogi bili uvjereni da će predahnuti nakon što je lani osvojio Tour. No, odmah je osvojio Tour u Emiratima, nakon toga Tirreno Adriatico, da bi Tour po Baskiji okončao na trećem mjestu jer je tamo vozio kao pomoćnik svom klupskom kolegi Rafalu Majki. Pobijedio je i na slovenskom Touru, ali u Sloveniji je i izgubio na državnom prvenstvu, u cestovnoj utrci od Mateja Mohoriča i na kronometru od dva Jana, Tratnika i Polanca. Eto, najbolji je na Touru, a nije mu lako biti šampion ni kod kuće, u Sloveniji.
Na Touru je, pak, nadmašio sve, i Talijane i Španjolce, a na subotnjem kronometru na cijeloj stazi od 30-ak kilometara veliki broj slovenskih navijača bodrio je Pogačara...
- U jednom trenutku sam se osjećao kao doma.
Takva vremena
Način na koji je dominirao, pogotovo u Pirinejima kad je osvojio dvije etape za redom, prigrabio točkastu majicu i pobjeđivao žešće nego što je to svojevremeno radio danas osramoćeni Lance Armstrong. Uvijek će biti pitanja, ali biciklizam se danas promijenio. Iako je na određeni način uvijek ostao vjeran sebi. Prijateljstvo u pelotonu je neraskidivo, onih sedam naslova koje je Armstrong osvojio zaredom izbrisani su iz knjiga, drugoplasirani su imali mogućnost dobiti te trofeje, ali poput njemačkog biciklista Jana Ulricha nisu to željeli. Nijemac je jednostavno rekao...
- Ne, hvala. Neću, jer ja to nisam osvojio.
Prošlogodišnja utrka u dvoje, utrka između Primoža Rogliča, koji je bio favorit i ljubimac većine Slovenaca, i Tadeja Pogačara odlučena je na kronometru u pretposljednjoj etapi u kojoj je Pogačar razbacao sve svoje protivnike, pa i Rogliča, koji je ostao ukopan u živom blatu. Danas, kad su ga pitali za usporedbu, Pogačar se odmakao od odgovora kakav su novinari tražili...
- I jedan i drugi naslov su veliki, ali su posve drukčiji. Lani sam bio najbolji kad sam to morao biti, u etapi na kronometar, ove godine sam naučio skupa s momcima taktizirati, čuvati prednost i čuvati snagu.
I to je vjerojatno ključ njegovih ovogodišnjih velikih rezultata, a strast traje.
I tako, još jedan Tour je prošao. Samo osam od 23 momčadi su osvajale barem jednu etapu, a to nije uspjelo momčadi Ineosa, negdašnjeg Skya, koji je upravo na Touru od 2012. pa nadalje dominirao jer su sedam ukupnih pobjeda ostvarili u razdoblju od osam godina. Ali sada je došao neki drugi momak koji je ove godine pobjeđivao svugdje, od Grand Toura do običnih utrka i jednodnevnih klasika poput Liege - Bastogne - Liege.
Takva su vremena, treba se naučiti na Pogačara, kao što su se svi već u svijetu biciklizma naučili.