Sportske legende se, jasno, stvaraju na najvećim natjecanjima, a većeg natjecanja od Olimpijskih igara nema za najveći dio sportaša. Kad ti netko spomene Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine, prva asocijacija je američki Dream Team predvođen Michaelom Jordanom, Magicom Johnsonom i Larryjem Birdom.
Kad ti netko spomene plivanje, mozak se automatski prebaci na Michaela Phelpsa, najdekoriranijeg olimpijca svih vremena s 28 medalja, od toga 23 zlata. Ili na Marka Spitza, čiji je rekord od sedam zlata s Igara u Münchenu 1972. godine srušio Phelps sa svojih osam zlata u Pekingu 2008. godine.
Četiri zlata Jessea Owensa iz Berlina 1936. ponovio je Carl Lewis 1984. u Los Angelesu, a svima nam je još uvijek u sjećanju show program iz Ptičjeg gnijezda u Pekingu kad je Usain Bolt za dva zlata rušio svjetske sprinterske rekorde, pa na sljedećim Igrama uzeo po tri zlata (dva u štafeti) i otišao kao najveći atletičar svih vremena. Možda i najpopularniji atletičar svih vremena. Mit o njemu sagrađen je na Igrama.
Takvih je primjera puno, svake Igre nose sa sobom čudesne priče, priče za sva vremena. Ove sigurno neće biti izuzetak, makar se održavaju u nevjerojatno zahtjevnim okolnostima, opterećene koronavirusom, uglavnom bez gledatelja, ali sportaši i dalje sanjaju svoje snove i nastoje ih ostvariti.
NOVAK ĐOKOVIĆ
Najbolji tenisač svijeta i vlasnik dvadeset Grand Slam titula, surekorder s Rogerom Federerom i Rafaelom Nadalom, u Tokio je došao po zlato (ima broncu iz Pekinga) kako bi se primakao Golden Slamu, naslovima sa sva četiri Grand Slama u istoj sezoni uz dodatak olimpijskog najsjajnijeg odličja, što je u povijesti uspjela samo Steffi Graf (Seul 1988). Uoči početka turnira poruku ohrabrenja poslao mu je Juan Martin del Potro, Argentinac koji ga je zaustavljao u Londonu i Rio de Janeiru.
- Amigo, mene nema, navijat ću za tebe.
Uglavnom, Đoković u Tokiju igra za povijest i ovjeravanje statusa najboljeg tenisača svijeta svih vremena. To što tamo nema Nadala i Federera, ne znači ništa. Oni mu čak ne bi bili najveća prijetnja. Put od šest koraka do zlata i slušanja srpske himne na postolju počinje protiv Huga Delliena, Đoković je silno motiviran i svjestan da si ne smije dozvoliti loš dan. Iz prikrajka vrebaju Danil Medvedjev, Andrej Rubljov, Stefanos Tsitsipas… Opet, sve će ovisiti o Đokoviću.
NAOMI OSAKA
Najsretnija vijest za Japan bila je kad je prije dvije, tri godine Naomi Osaka raščistila koju će državu reprezentirati u Tokiju. Izabrala je Japan, zemlju njene majke. Četverostruka Grand Slam pobjednica je rekorderka po zaradi, niti jedna sportašica prije nje nije bila u stanju inkasirati više od 50 milijuna dolara godišnje. Dobar dio tih sponzorskih novaca podrijetlo vuče iz Japana, Zemlja izlazećeg sunca je prigrlila Osaku, a ona će im pokušati uzvratiti zlatom.
U kakvom je stanju nakon što se naprasno povukla s Roland Garrosa, potom otkazala Wimbledon, tek ćemo vidjeti. Njen bojkot medija na pariškom Grand Slamu izazvao je silan interes, priča o borbi s depresijom nakon što je osvojila US Open 2018. godine otvorila je tabu temu. Lani je, pak, u pohodu na US Open pažnju privukla noseći maske na kojima su bila ispisana imena nevinih žrtava američkih policajaca, ukazujući na neravnopravan tretman Afroamerikanaca i inih u sudaru s Bijelom Amerikom. Uloga Osake odavno nije vezana samo za tenis, njen utjecaj je mnogo širi i ona je toga jako dobro svjesna.
KEVIN DURANT
Jedan od najboljih košarkaša današnjice, MVP regularne NBA sezone dok je bio u Oklahoma Cityju, dvostruki MVP NBA finala u dresu Golden State Warriorsa, četverostruki najbolji strijelac lige u eri Thundera, ima tešku misiju reprezentaciju SAD-a odvesti do četvrtog uzastopnog zlata. Naravno, Durant nije usamljen (Damian Lillard, Devin Booker, Khris Middleton…), ali jest najveća zvijezda. Zanimljivo je da u četiri pripremne utakmice (dvije pobjede i dva poraza) Durant nije brojao preko dvadeset koševa, vjerojatno se čuvao za Olimpijske igre, jer on dvadeset može staviti kad se sjeti. Može i puno više od toga, može koliko hoće, ali to neće biti garancija za zlato.
Košarka na Igrama će biti spektakularna, puno je reprezentacija koje su namirisale krv i koje su u stanju pobijediti Amerikance. Durant će biti najveća prepreka, stroj za koševe od svoga debija za reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Turskoj 2010. godine zna samo za prva mjesta. Ovo je pitanje časti i ponosa, Durant si ne smije dopustiti mrlju na karijeri. Očekujte od njega partije u skladu s renomeom.
SIMONE BILES
Da se razumijemo, to što je Simone Biles kao 18-godišnjakinja osvojila četiri zlata i jednu broncu u Rio de Janeiru, nije nikakva endemska pojava u ženskoj gimnastici. Uostalom, Nadia Comaneci je imala samo četrnaest kad je dobila savršenu desetku, prvu na Igrama ikada, u Montrealu 1976. godine.
Biles je bila prva zvijezda Igara u Brazilu, u međuvremenu je postala najuspješnija američka gimnastičarka u povijesti, a u Tokiju bi se mogla smjestiti u galeriju najvećih ikada u ovom sportu. Sa Svjetskih prvenstava je već nakrcala 25 medalja (19 zlata), čime je prestigla Vitalija Ščerbu na prvom mjestu, a četiri elementa već nose njeno ime (na preskoku, gredi i dvije u parteru).
Ova 142 centimetra niska cura je rekorderka s pet titula svjetske prvakinje u višeboju i tek šesta, koja je to spojila s Igrama. Bude li u Tokiju opet u pravoj formi, smiješi joj se novi komplet medalja.
KATIE LEDECKY
Kathleen Genevieve Ledecky je, zapravo, osvojila sjajnije medalje od Simone Biles u Rio de Janeiru – četiri zlata i jedno srebro, te tome dodala dva svjetska rekorderka. Sa samo petnaest godina je bila senzacija u Londonu pobjedom na 800 metara, a trenutno je u vlasništvu petnaest zlatnih medalja sa Svjetskih prvenstava uz tri srebra. Najviše u povijesti od svih plivačica. I svjetska je rekorderka na 400, 800 i 1500 metara slobodnim stilom.
Tek su joj 24 godine, a prije mjesec dana je diplomirala na Stanfordu, pravac psihologija. Na američkim kvalifikacijama u plivanju uvjerljivo je izborila nastupe na 200, 400, 800 i 1500 metara, te štafetama. Ledecky će biti orijentir američke ženske reprezentacije, kroz njena zlata će se mjeriti uspjeh.
CAELEB DRESSEL
Vršnjak Katie Ledecky jest Caeleb Remel Dressel, ali ne samo da je vršnjak, nego i njen pandan u muškoj reprezentaciji SAD-a. Dva zlata iz Rio de Janeira će u najmanju ruku poduplati, oba su osvojena u štafeti, što je jedna prilično skromna prognoza s obzirom da je na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2017. godine osvojio sedam zlata, a godinu dana kasnije u Gwangjuu dodao šest zlata i dva srebra.
Od Rio de Janeira je prošlo pet godina, a Dressel je postao najbolji svjetski plivač, dominantan u sprinterskim disciplinama (50 i 100 metara slobodno, 50 i 100 metara leptirom), svjetski rekorder na 100 metara leptirom (olimpijski i kratki bazen), 50 metara slobodno (kratki bazen) i 100 metara mješovito (kratki bazen). Dressel će u Tokiju pokušati doći do devet medalja, što nikada niti jednom plivaču nije uspjelo na jednim Igrama. Na američkim kvalifikacijama je pobijedio u svim pojedinačnim disciplinama.
SHELLY-ANN FRASER-PRYCE
Jedna od najvećih sprinterica svih vremena u Tokio dolazi sa 34 godine po treće zlato (2008, 2012) na 100 metara (u Riju je bila treća). Mama raketa (sin Zyon se rodio 2017. godine), kako je sama sebe nazvala, prije mjesec dana je istrčala 10,63 sekunde na stotki, najviše što se netko primakao rekordu (10,49) pokojne Florence Griffith Joyner.
Četverostruka svjetska prvakinja (2009, 2013, 2015, 2019) na najkraćoj dionici je trčala čak 17 puta ispod 10,80, kao nitko prije nje. Pritom se više od 50 puta spuštala ispod 11 sekundi. Njena dugovječnost na vrhunskoj razini ide joj u prilog u priči o tome tko je najveća sprinterica svih vremena, od Pekinga do Tokija je punih trinaest godina. S Igara ima još tri srebra (dva u štafeti Jamajke), sa Svjetskih prvenstava devet zlata (četiri u štafeti) i dva srebra.
Fraser-Pryce je sitna (152 centimetra) i dinamitna, njeno iskakanje iz startnog bloka je legendarno. Šteta je da u Riju nije bila prava, opterećena ozljedama, “plakala sam, ljutila se, nervirala i zapravo nisam znala što bih radila”. Nema sumnje da je trudnoća produžila njenu karijeru, pružila joj priliku da zaliječi ozljede i vrati se nikada brža.
PETER BURLING
Peter Burling najbolji je sportaš Novog Zelanda, on je utjelovljenje uspjeha, onaj koji je u stanju na jedno mjesto, na dokove Aucklanda dovesti više od 100.000 ljudi. Najmlađi je kormilar u povijesti koji je osvojio America’s Cup (2017), a i najmlađi je koji je naslov obranio (2021). Jedrenje na Novom Zelandu ima kultni status, jedrenje je tamo gotovo kao školski predmet. Burling je s dva trijumfa na America’s Cupu u statusu legende, a tek mu je trideset godina.
Kao olimpijac ima srebro iz Londona i zlato iz Rio de Janeira s Blairom Tukeom u klasi 49er. Od 2013. do 2020. osvojili su šest naslova svjetskih prvaka (2013-2016, 2019-2020) s tim da 2017. i 2018. nisu sudjelovali zbog obaveza u America’s Cupu i Volvo Ocean Raceu. Burling i Tuke su na otvaranju Igara u Riju nosili zastavu Novog Zelanda, a zlato su osvojili dvije regate prije kraja sa 43 boda prednosti, što je nezabilježeno u jedriličarskoj povijesti.
COLLIN MORIKAWA
Golf je jedan od najpopularnijih sportova u Japanu, a Collin Morikawa je po ocu japanskih korijena i kao takav će uživati ogromnu pažnju na Olimpijskim igrama. Golf je u Rio de Janeiru ponovo uvršten u olimpijski program, a 24-godišnji Amerikanac stiže na vrhuncu forme, netom nakon osvajanja The Opena u Royal St. Georgeu u svom debiju.
Prošle je godine, također u debiju, Morikawa pobijedio na PGA Championshipu i prvi je s dvije “major” titule u osam ili manje sudjelovanja na četiri najveća turnira kome je to uspjelo od 1926. godine i Bobbyja Jonesa. Treći je najmlađi osvajač PGA Championshipa, profesionalnu karijeru je započeo s 22 uzastopna “cuta”, ulaska u posljednja dva dana turnira, što samo tri kasni za rekorderom Tigerom Woodsom. Je li on taj golfer, koji će skinuti rekord Jacka Nicklausa od 18 najvećih titula, vrijeme će pokazati. Woods je stigao najbliže, do petnaest.
KARSTEN WARHOLM & ARMAND DUPLANTIS
Skandinavski tandem, Norvežanin Karsten Warholm i Šveđanin Armand Duplantis, imaju sve da bi bili najveće atletske zvijezde. Warholm je dvostruki svjetski prvak na 400 metara s preponama (2017, 2019), europski prvak (2018), ali i ono najvažnije, 25-godišnji Norvežanin je 1. srpnja u Oslu postavio novi svjetski rekord (46,70) poslavši u ropotarnicu povijesti Kevina Younga i njegovo ostvarenje iz 1992. godine.
Duplantisu, sa samo 21 godinom, svjetskim dvoranskim rekordom (6,18) i najboljim rezultatom na otvorenom (6,15) u skoku s motkom doista je samo nebo granica. Ionako skače u nebo. Europski prvak je postao još prije tri godine, pa je osvojio samo srebro na Svjetskom prvenstvu u Dohi prije dvije godine, a svjetski rekord (6,18) skočio uoči pandemije korona virusa u Glasgowu lanjske veljače. Tata Greg je bio također motkaš (5,80), mama Helena sedmobojka i odbojkašica. Iako je rođen u Lafayetteu, iako mu je tata Amerikanac, odlučio je predstavljati Švedsku.
TADEJ POGAČAR & LUKA DONČIĆ
Bilo nam je žao izbaciti jednog od ova dva briljantna slovenska sportaša, ponosa Dežele. Ima na našem popisu mjesta za obojicu i oba su zaslužila biti uvrštena.
Tadej Pogačar je netom osvojio svoj drugi Tour de France. Lani je šokirao sunarodnjaka Primoža Rogliča otevši mu sigurnu pobjedu u pretposljednjoj etapi voženoj na kronometar, a ovaj puta je to odradio rutinski, ostavivši najbliže konkurente više od pet minuta daleko. Zbog Pogačara se ovih dana u Sloveniji neće spavati, ali cijela slovenska reprezentacija u biciklizmu je sjajna i mogla bi puno toga napraviti.
Neće se, sigurno, spavati i kad košarkaška reprezentacija bude igrala na olimpijskom turniru. Luka Dončić je prije četiri godine s Goranom Dragićem uspeo Sloveniju na europski tron, a nedavno je triple-doubleom protiv Litve u Kaunasu osigurao prvi olimpijski nastup. Mnogi analitičari smatraju da će Slovenija biti najveće iznenađenje košarkaškog turnira i da će uzeti medalju. Dončić je već toliko puta dokazao za što je sposoban, ovo bi mogao biti njegov turnir.
