Brandon Sloter/icon Sportswire/newscom/profimedia
UNOSNA INDUSTRIJA

Noćima dežuraju pred hotelima i vrebaju sportske zvijezde, a na svom ‘plijenu‘ mogu zaraditi bogatstvo

‘Uvijek su tu. Čak i u 2 sata ujutro, s kapama ili dresovima. Neke sam po noći vidio i s djecom‘
Piše: Robert KrnjićObjavljeno: 06. travanj 2023. 14:41

Srijeda je, a po američkom vremenu rani su jutarnji sati. Mjesto radnje je Oklahoma City, odnosno ulaz jednog od luksuznih gradskih hotela smještenih u blizini Paycom Centra - doma Thundera. Kasnije istoga dana na rasporedu je NBA utakmica između momčadi Marka Daigneaulta i Detroita, a upravo je to razlog zašto pred hotelom, u kojem su smješteni gostujući igrači, od jutra "patroliraju" tri muškarca čija su imena Rob, Joe i Mike. Iako prvi u rukama čvrsto drži dres Jadena Iveyja, drugi onaj Cadea Cunninghama, a treći kartice s likom Isaiaha Stewarta, oni nisu navijači Pistonsa - već lovci na autograme.

Kad god neka NBA momčad dolazi u njihov kraj, a to je u prosjeku svakog drugog dana, sastaju se na istom mjestu i u "niskom startu" čekaju igrače u nadi da će privući njihovu pozornost i, najzad, iskamčiti potpis na neki od košarkaških rekvizita ili memorabilija.

- Živim u Tulsi, jučer sam došao i prespavao. Radim to svaki put kada je momčad u gradu - otkriva 28-godišnji Rob novinaru The Athletica.

Povlaštene informacije

Ono čime se Rob i njegovi prijatelji bave nije specifično samo za Oklahomu. U svakoj američkoj saveznoj državi, odnosno u svakom gradu u kojem se odigravaju NBA utakmice, postoje čitavi odredi lovaca na autograme koje igrači mogu vidjeti na izlasku iz luksuznih hotela ili prilikom slijetanja u zračnu luku. Lovci su "naoružani" loptama, dresovima, fotografijama i karticama, te poput svojevrsnih predatora vrebaju NBA zvijezde imajući samo jedan cilj - dobiti autogram. Mnogi hoteli unaprijed se pripremaju na njihovu navalu pa stoga ograđuju dijelove pločnika u slučajevima kad NBA momčadi ulaze ili izlaze iz objekta. O kojem god, dakle, gradu ili hotelu da je riječ - lovci su uvijek "na terenu". Neovisno o tome je li dan ili noć, "prži" li sunce ili pada kiša, oni su prisutni i više nego ustrajni u svojoj namjeri.

image
Goldin Auctions/mega/the Mega Agency/profimedia

- Uvijek su tu. Čak i u 2 sata ujutro, s kapama ili dresovima. Neke sam u to doba noći vidio i s djecom, što je žalosno - rekao je Detroitov trener Dwane Casey, a iskusni razigravač Pistonsa, Cory Joseph, ukazao je na jedan posebno zanimljiv aspekt cijele priče:

- Nikako ne mogu utvrditi kako uvijek znaju gdje smo točno. Neki dan smo, primjerice, vraćajući se iz Toronta, sletjeli u Detroit i prošli carinu. Kasno smo sletjeli, oko 1:30 ili 2 ujutro, a već je bilo ljudi koji su tražili autograme. Ne smetaju mi, ali kako su znali da slijećemo u međunarodnu zračnu luku umjesto uobičajene zračne luke u koju inače dolazimo? Kako su došli do te informacije?

image
Goldin Auctions/mega/the Mega Agency/Profimedia

Lovci na autograme, dakle, očito raspolažu povlaštenim informacijama. Pretpostavlja se da su neki od njih povezani s osobljem pojedinih hotela i zračnih luka u svojim gradovima, a posredstvom modernih tehnologija vrijedne informacije mogu u kratkom vremeno proslijediti i ostalim "suborcima", osobito ako im se za to dodatno plati. Osim toga, američki mediji navode i da se služe raznim trikovima kako bi došli do željenog plijena, a to ponekad uključuje i lažno predstavljanje. Nije im, naime, strano nazvati hotel i pretvarati se da zovu u ime restorana ili cateringa kako bi saznali je li određena NBA momčad stigla, a hotelska osoblja ponekad nasjednu na takav pristup. Iako velika većina lovaca na autograme svoje aktivnosti opravdava navijačkom strašću i ljubavlju prema NBA-u, kristalno je jasno da mnogi od njih to rade s ciljem ostvarivanja materijalne koristi.

- To je stara profesija. Oduvijek je tu i ne znam hoće li se promijeniti - rekao je Casey za The Athletic pa napravio jasnu distinkciju:

- Potičem naše dečke danju ili popodne da se potpišu obožavateljima. Ali u 2:30 ujutro? To je ipak malo drugačije.

image
Bobby Ellis/Getty Images/Profimedia

Tržišni "boom"

Teško je sa sigurnošću utvrditi tko "lovi" autogram iz sportskih, sentimentalnih lii romantičnih poriva, a tko ga planira preprodati i na njemu zaraditi. Ono što je, pak, na temelju dostupnih podataka i egzaktnih brojki moguće utvrditi jest da prodaja potpisanih sportskih memorabilija u Sjedinjenim Američkim državama predstavlja ozbiljnu industriju. Ta industrija osobito je eksplodirala u vrijeme pandemija koronavirusa. Prema podacima ESPN-a, Goldin Auctions, najveća aukcijska kuća kad su u pitanju sportske memorabilije, u 2020. godini zaradila je 100 milijuna dolara, da bi već sljedeće godine udvostručila taj iznos.

U postpandemijskom razdoblju došlo je do malog usporavanja na tržištu, ali dobar dio stručnjaka tvrdi da će tržište i dalje ostati stabilno. Mogli bismo to usporediti s tržištem umjetnina, ono ima svoje uspone i padove, ali trajno egzistira. Uvijek će, dakle, biti sportskih memorabilija koje će privlačiti pozornost investitora i kolekcionara, osobito onih koji su spremni najviše platiti za najvrjednije eksponate.

- Ljudi s kojima sam razgovarao rekli su mi da će se tržište višeg ranga, gdje ljudi plaćaju milijune dolara za kartice, i dalje održati - rekao je za ESPN John List, profesor ekonomije sa Sveučilišta u Chicagu, inače i sam strastveni kolekcionar, dok Chris Ivy iz aukcijske kuće Heritage Auctions tvrdi da je sportsko kolekcionarstvo možda i najjače financijsko tržište koje trenutno postoji.

- Globalna pandemija dodala je raketno gorivo na tržište kolekcionarskih predmeta. Kombinacija je to ograničenja potrošnje na putovanja ili restorane i sve većeg prihvaćanja legitimnosti kolekcionarskih predmeta kao sredstva ulaganja - istaknuo je Ivy.

Sredinom rujna prošle godine, primjerice,potpisani dres Michaela Jordana (s prve utakmice finalne serije 1998. između Chicago Bullsa i Utah Jazza) prodan je na aukciji za 8,6 milijuna eura, dok je u travnju 2021. kartica s potpisom LeBrona Jamesa prodana za gotovo pet milijuna eura. U svim ovim slučajevima radi se o kombinaciji rijetkog suvenira i autentičnog potpisa. LeBronova pet milijuna eura vrijedna kartica dolazi iz serije izrađene za novake u ligi u sezoni 2003./2004.

Baseball je svijet za sebe

Te iste 2021. godine i kartica Luke Dončića s autogramom prodana za 4,3 milijuna eura. Radi se o jednoj jedinoj takvoj kartici: "2018-19 Panini National Treasures Logoman 1/1". To su samo neki od rekordnih primjera, a kratak pogled na eBay otkriva da se NBA memorabilije masovno prodaju po cijenama u rangu od nekoliko desetaka ili stotina eura za one manje atraktivne, pa do nekoliko tisuća ili čak milijuna eura za one najtraženije poput, primjerice, potpisanog dresa kojeg je LeBron, kao "rookie", nosio u Clevelandu (3,6 milijuna eura).

Imajući to u vidu, možemo čak i razumjeti nečiju čeličnu volju da predano "lovi" autograme NBA zvijezda u svako doba dana i noći, odnosno po svim vremenskim uvjetima. Svaki od tih potpisa na dresu ili kartici, jednoga dana može dosegnuti miijunsku vrijednost i osigurati životnu egzistenciju onome tko ga je "ulovio". Pa tko voli, nek‘ izvoli...

No, osim sve veće konkurencije među lovcima na autograme, drugi problem na koji se nailazi su ugovori između vrhunskih sportaša i proizvođača sportske memorabilije. Zanimljiv je primjer vjerojatno najboljeg igrača američkog nogometa svih vremena. Potpisana kartica Toma Bradyja iz 2000. godine iz serije "Playoff Contenders" prodana je za oko 3,5 milijuna dolara. Bila je to prva Bradyjeva sezona u NFL-u.

- Meni je to nevjerojatno, morat ću provjeriti svoje kartice koje sam si sačuvao - nasmijao se u nedavnom intervjuu za Good Morning America i podsjetio se na svoje početke...

- Tek sam počinjao i pokušao zaraditi nešto novca. Moj agent Steve mi je rekao: ‘Imam ugovor za tebe. Potpiši se na 1000 kartica i za svaku će ti platiti 20 centi‘. Odgovorio sam mu: ‘Dvadeset centi po kartici? Bit ću bogat!‘. Kad vidim danas koliko vrijede te kartice možda sam trebao nekoliko njih sačuvati.

Baseball je, pak, svijet za sebe po ovom pitanju. Najskuplja kartica u povijesti zasad je ona Mickeya Mantela iz 1952. godine (i ona spada među one unaprijed autografirane). Na prošlogodišnjoj privatnoj aukciji za nju je plaćeno 11,5 milijuna eura. Ime kupca nije javno objavljeno. Onaj čiji pak autogram nećete nikada uloviti, i takvih je sve više, je aktualna zvijezda baseballa Mike Trout. Nedavno je potpisao doživotni ugovor s tvrtkom Topps, proizvođačem kartica i ostale memorabilije.

- Ne mogu vam reći koliki je to iznos, ali dokle god igra baseball bit će s nama, a sad ima 29 godina. Željeli smo ga ‘zaključati‘ za sebe kaio što su to napravili i Angelsi kada su potpisali s njim ugovor na 430 milijuna dolara, rekao je potpredsjednik Toppsa David Leiner.

Do dogovora je došlo 2021., godinu dana nakon što je jedna davnašnja potpisana Troutova kartica prodana na javnoj aukciji za oko 3,6 milijuna eura. Prodavatelj ju je godinu dana ranije kupio za nešto manje od 400.000.

Sve donedavno jedini koji su apsolutno morali izbjegavati bilo kakvo potpisivanje bili su sportaši-studenti jer je njima bilo zabranjeno bilo kakva aktivnost kojom bi mogli zaraditi barem jedan dolar. No, nedavno se taj zakon promijenio te će sada i oni moći zarađivati od svojih autograma.

Linker
04. svibanj 2024 09:47