Iako živimo u vrlo teškoj godini, ne samo za sport, iako nam nedostaje uzbuđenje velikih natjecanja, iako ne možemo slaviti nove i stare olimpijske junake kao što smo očekivali, to ipak ne znači da nam ova godina nije donijela i neke lijepe sportske priče.
Jedna od njih je i mlada Christina Zwicker, 18-godišnja gimnastičarka iz Zagreba, djevojka koja nas je prošli vikend razveselila odličnim rezultatom na turniru Svjetskog kupa u mađarskom Szombathelyu. Članica ZTD Hrvatski sokol osvojila je zlato na gredi što joj je i prva medalja u karijeri na ovoj razini.
Možda Szombathely ne spada među najjače turnire u kalendaru Svjetskog kupa, ali Christinin uspjeh potvrđuje da ova mlada sportašica konstantno grabi prema naprijed. I da nismo pogriješili kada smo je prije dvije godine odabrali za jednu od prezenterica na tradicionalnom Izboru sportaša godine Sportskih novosti. Tko zna, možda je jednog dana ugledamo na našoj pozornici i u jednoj od glavnih uloga.
- Pa ja se iskreno nadam, to bi stvarno bilo lijepo - uz osmijeh će Christina.
Sišla s grede na postolje
Posljednji su joj dani bili vrlo turbulentni, dala je gomilu izjava, a mobitel joj, priznaje, ne prestaje zvoniti. Je li uopće stigla srediti dojmove nakon povratka iz Mađarske?
- Malo se sada sve sleglo. Dok smo još bili tamo, nije mi bilo jasno što se sve dogodilo, sišla sam s grede, pa na postolje, pa odmah dalje u finale partera. Kad sam došla doma, uspjela sam pogledati vježbu, u školi smo također pod nekim satovima gledali moj nastup i to mi je bio jako lijep osjećaj.
Je li na putu za Mađarsku razmišljala da bi se kući mogla vratiti sa zlatom oko vrata?
- Ni najmanje to nisam očekivala. Konkurencija je bila ista kao i na klasičnom Svjetskom kupu, bile su tu dobre Njemice, Ukrajinke, Poljakinja, Čehinja, stvarno je bilo dobrih cura, nije da nije valjalo natjecanje zbog koronavirusa. Kad smo išli tamo, bilo mi je upitno hoću li uopće ući u finale. Znala sam da neće biti problema ako napravim vježbu, ali nisam baš bila toliko sigurna u to. U kvalifikacijama sam završila treća i tu mi je već pomalo bilo jasno da imam šansu, ali prvo mjesto mi nije bilo ni na kraj pameti. No, napravila sam vježbu od početka do kraja i ispalo je odlično.
Idemo malo prevrtjeti film unatrag. Kada je Christina i kako završila u gimnastici?
- Ljeto prije mog četvrtog rođendana sam bila na moru i kako smo navečer šetali po gradu, vidjeli smo neke akrobate, a kasnije sam saznala da su to bili gimnastičari. Bilo mi je super kako rade salta, stoj, zvijezde, kako lete po zraku i odmah sam rekla mami i tati da je to - to, da hoću to i kraj. Kad smo se vratili u Zagreb, upisali su me u ZTD Hrvatski sokol u kojem i danas treniram i tako je sve počelo.
Kaljenje u trošnoj dvorani
Nije, dakle, bilo nikakvih izleta u druge sportove?
- Bilo je tu i tamo, jedno ljeto sam, primjerice, trenirala skokove u vodu, malo isprobavala tenis, ali s gimnastikom nikad nisam prestajala. Mama i tata su me zapravo upisali na gimnastiku jer je bazični sport, mislili su me ostaviti dvije ili tri godine, dok malo ne razvijem koordinaciju, međutim bila je to ljubav na prvi pogled.
I postala je tako još jedan uspješan proizvod Sokolskog doma, legendarne, ali i trošne dvorane...
- Svi koji smo izašli odande imamo slična iskustva, prošli smo kroz te uvjete, ali mislim da nam je to i pomoglo. Nekako si nakon toga otporniji na sve. Naučili smo se raditi tamo, a kad smo dobili novu dvoranu u Lučkom, to nam je samo pomoglo da budemo još bolji.
Posljednjih godina ona i Tina Zelčić, koja je u Szombathelyu također bila u finalu na gredi i zauzela sedmo mjesto, rade s Markom Brezom, našim nekadašnjim reprezentativcem.
- S Markom smo više od pet godina. Prije toga smo promijenili dosta trenera, jedan je otišao u mirovinu, drugi se preselio u Švicarsku, s trećim se dogodilo nešto treće. I onda je došao Marko kao mladi trener željan rada i uspjeha, kliknuli smo i tako smo ostali zajedno.
Greda ju je dovela u središte pažnje, ali Christina trenira i vježba na svim spravama.
- Svaki dan treniram višeboj, radim sve sprave, uglavnom zato što je preko višeboja puno lakše plasirati se na Olimpijske igre i druga velika natjecanja. Preko pojedinačnih sprava je to izrazito teško. Planiram raditi višeboj i na Europskom prvenstvu u Mersinu krajem godine.
Koju spravu ipak najviše najviše voli raditi?
- Greda mi je najlakša za raditi, najmanje me toga strah. Znam da čudno zvuči, ali je tako. Međutim, ne volim se natjecati na njoj jer sam, evo bit ću iskrena, dosta veliki tremaš. Nekad bude dobro, nekad ne bude, prošli vikend je bilo super. Ma, volim sve sprave raditi.
Leže mi fizika i kemija
A što najviše voli u gimnastici, u čemu je za nju ljepota ovog sporta?
- Obožavam osjećaj letenja! Eto, to je to, otkad sam krenula, to mi je najdraže. Kad skočiš u zrak, nitko ti ne može ništa, imaš osjećaj slobode.
Christina je maturantica, ali kao i mnogi gimnastičari, ne misli tu stati s obrazovanjem.
- Idem u Gimnaziju Tituša Brezovačkog i definitivno planiram na fakultet, ali ne znam još koji. Otkad su u osnovnoj školi krenuli fizika i kemija, skužila sam da mi to leži, tako da možda bude nešto u tom smjeru, ali još ću vidjeti.