Prve su medalje stigle u Hrvatsku. Osvojene su one još prije koji dan, ali sada su tu, kod nas. U Kninu i Splitu. U Hrvatskoj!
U petak ujutro su, naime, u Zagreb sletjeli naši taekwondo olimpijci - zlatna Matea Jelić, brončani Toni Kanaet, te vrlo dobri Kristina Tomić i Ivan Šapina. Zagrepčane Kristinu i Ivana dočekali su obitelj i prijatelji, ali nisu mogli svi stati u VIP salon gdje je upriličen doček. Ne zato jer im je netko priječio ulazak, već stoga što je taj prostor, pompoznog imena VIP salon, toliko besramno malen, skučen da ondje kada uđe četvero sportaša s trenerima, plus 15-20 novinara, nekoliko uzvanika mjesta više... nema!
To je ozbiljna packa francuskom koncesionaru Zračne luke Franjo Tuđman. To je veliko, lijepo, moderno zdanje s obilje prostora, a ono što oni zovu VIP salon je smiješno. No, pustimo to.
Doček načelno kao i svaki. Cvijeće, pljesak, torta, dakako i nekoliko prigodnih slova dužnosnika (Siniša Krajač, glavni tajnik HOO-a, Anto Nobilo, predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza, Nikolina Brnjac, ministrica turizma i sporta, te izaslanici predsjednika države i predsjednika Sabora). Nama je ipak najdraža osoba bila jedna, potpuno u dnu prostorije, jedna mlada mama s dvoje djece.
Malo bolje smo pogledali... Lucija Zaninović! Jedna od legendi ovog sporta u nas.
- Došli smo cijela obitelj, suprug, klinci i ja. Ma, pozdraviti ih i čestitati svima, sjajni su. Tonija znam kada je prvi put došao u dvoranu u školu Plokite u Splitu. Matea je došla kasnije, ali meni je ovo posebno, posebno drago zbog Tonija Tomasa - naglasila je Lucija dok je u naručju držala malenu, jednogodišnju Marinu. Malo tek stariji sinčić Ervin se smjestio u fotelju u kutu i zabavljao mobitelom.
- Moram to reći, najsretnija sam radi Tonija Tomasa jer svi smo znali, vjerovali koji je njegov doseg, maksimum. To je vrh Olimpa, on je u to vjerovao, tomu težio, sanjao i svojim radom ostvario. Neopisivo sam sretna zbog njega.
Nije trebalo čekati na potvrdu ovih riječi, ako ima ikoga više tko i sumnja u to. Naime, daleko najveći pljesak od sviju u VIP salonu, pa svih govornika dobio je upravo Toni Tomas. To sve govori.
- Hvala svima koji ste došli. Hvala onima koji su nas pratili i hvalili svih minulih godina, ali hvala i onima koji su nas kritizirali jer su nam oni bili dodatna motivacija. Taekwondo s nama nije počeo, ali neće s nama ni završiti. Mi se samo radujemo ako uspijevamo ljude razveseliti i proširiti, ojačati naš sport - sjajno će i efektno trener Tomas.
Stručnjak koji se točno drži one "u pobjedi se ne uzvisi, u poraz ne ponizi". To je jednostavno sportaš, Toni Tomas.
Lucija Zaninović je pak o olimpijskoj pobjednici rekla.
- Matea ima kapacitet za biti najbolja u kategoriji. Ona je po meni dosta nadmoćnija od sviju, samo je pitanje ponekad i glave. Sport nije matematika. Nekad se možeš spremiti najbolje, ali nekad ni to nije dovoljno. Za Mateu je samo pitanje hoće li se to jutro probuditi inspirirana i željna borbe, što se i dogodilo. Naime, ovo je takav sport u kojem se sve zbiva u jednom danu. Pripremate se godinu, tri, četiri i sve to vrijeme za samo jedan, jedini dan. I gotovo. Morate baš taj dan biti top. Mentalno, fizički, formom. Nema popravnog. Možeš se ti spremiti fizički, ali ako se taj dan nisi probudio da ti je sve na mjestu... Zato je taekwondo često i turnir iznenađenja - mišljenja je Lucija Zaninović.
A osvajači medalja...
- Trudim se uvijek okrenuti u pozitivnom smjeru, imam vjere da ću tako izdržati još dugo i da ću vam donijeti još puno medalja. Trener i ja jedva čekamo opet trenirati i mislim da nam ovo nije dosta - veli Matea, a Toni Kanaet je dodao.
- Ovo nas je samo motiviralo da nastavimo dalje raditi još jače i nadam se da će na sljedećim Olimpijskim igrama biti još više medalja. Brzo će Pariz, ja tamo želim zlato.