Udruga Mali princ iz Zadra dokaz je kako je sport – ljubav, a ljubav je život! Ako mislite da je to još neka floskula, varate se. Ovdje je riječ o udruzi koja se bavi s ljudima i djecom s Down sindromom. I da, iako se o tome malo priča i gotovo ništa ne zna, i oni vole sport, i oni imaju svoja natjecanja. Proteklog tjedna vratili su se iz Praga s Otvorenog Europskog atletskog prvenstvo za osobe s Down sindromom. Na natjecanju su sudjelovali sportaši iz cijelog svijeta, jer je bilo „otvoreno“, no rezultati su se vrednovali odvojeno. Na natjecanju je sudjelovalo 11 država i preko 100 sportaša. Udruga Mali princ je priliku za odlazak na prvenstvo dobila ispunivši norme te zahvaljujući velikom trudu sportaša i trenera, uz podršku zajednice i sponzora. Rezultat nije izostao, no ovdje je rezultat ipak sporedna stvar, ima i nešto jače...
Koliko je polaznika vaše udruge išlo na Europsko prvenstvo u Prag?
- Na prvenstvu su nas predstavljala tri sjajna sportaša iz naše udruge. Ivica Vidulić je nastupio u bacanju koplja i osvojio brončanu medalju, te u bacanju diska gdje je zauzeo peto mjesto. Filip Kulonja je trčao 100 metara i ostvario odličan rezultat, zauzevši četvrto mjesto u svojoj skupini, dok se Lucija Mijolović natjecala u trčanju na 800 metara (sedmo) i 1500 metara (peto mjesto).
Iako su to odlični rezultati, vjerojatno su oni u drugom planu?
- Rezultati? Naravno da su lijepi, i ponosni smo na svaku medalju, svaki plasman, svaku stotinku i metar. Ali istina je, oni su potpuno u drugom planu. Ono što se dogodilo u Pragu ne mjeri se brojkama, nego srcem. Za našu djecu, ovo natjecanje bilo je puno više od sporta. Bio je to trenutak u kojem su sami sebi dokazali koliko vrijede, koliko mogu i koliko su posebni. Podigli su glavu, zablistali na stazi i pokazali svijetu da zaslužuju svoje mjesto, ne sa strane, već u prvom redu. S ponosom su nosili hrvatski dres, s osmijehom ulazili u cilj, a iznutra – rasli. Raslo je njihovo samopouzdanje, njihova vjera u sebe, njihova sreća. Osjećali su se prihvaćeno, ravnopravno, voljeno. I zato su oni naši pobjednici, bez obzira na broj medalja. Jer ono što su ponijeli kući iz Praga nitko im nikada ne može oduzeti: osjećaj pripadnosti, dostojanstva i svijesti da vrijede – jako, jako puno.
Mislite li da se u Hrvatskoj malo priča o ljudima s Downovim sindromom?
- Da, nažalost se još uvijek premalo priča i to je velika nepravda. Osobe s Down sindromom često su prisutne u medijima samo povodom Međunarodnog dana Down sindroma ili kad se dogodi nešto iznimno, a sve između toga ostaje u sjeni. Njihove svakodnevne borbe, uspjesi, trud i napredak rijetko dopru do šire javnosti. A oni nisu manje važni sportaši, učenici, prijatelji, samo su manje vidljivi. Posebno to dolazi do izražaja u sportu. Naši sportaši s Down sindromom nemaju svoj sportski savez, nemaju instituciju koja bi im pružila financijsku i organizacijsku podršku. Dok ostali sportaši imaju strukturirane sustave, saveze i budžete, mi sve radimo sami, od priprema do putovanja. Sva sredstva za odlazak na ovakva natjecanja, poput Europskog prvenstva u Pragu, skupljamo kroz donacije, humanitarne akcije i uz pomoć dobrih ljudi i organizacija koje vjeruju u našu priču. To što su naši sportaši unatoč svemu tome stali rame uz rame s natjecateljima iz cijele Europe, još više govori o njihovoj snazi i predanosti. Zato je važno da se o njima više govori, ne iz samilosti, nego zbog istine. Oni zaslužuju jednak tretman, istu podršku i jednako poštovanje kao i svi drugi. Dajući im prostor u medijima i podršku u društvu, mijenjamo ne samo njihove živote, nego i svijest cijele zajednice.
Možete par riječi o vašoj udruzi?
- Naša Sportska udruga osoba s intelektualnim poteškoćama Mali princ (skraćeno SUOIP Mali princ) djeluje od 2018. godine, ali ona je puno više od udruge. To je drugo srce za našu djecu. Mjesto gdje nisu "drugačiji", nego svoji. Mjesto gdje ih se vidi, čuje i najvažnije – prihvaća baš takve kakvi jesu. U radu s djecom pomažu brojni volonteri koji s velikom ljubavlju i predanošću odrađuju svoj posao i odvajaju svoje vrijeme kako bi bili s nama. Svaki naš trening, svako putovanje, svaka utrka i susret prožeti su ljubavlju, vjerom i zajedništvom. Mi ne radimo ovaj posao, mi živimo s njima. U svakom zagrljaju, u svakom pogledu kad shvate da su uspjeli, u svakom osmijehu nakon trčanja, mi znamo da to ima smisla. Nevjerojatno je važno da se njihov glas čuje u zajednici. Da znaju da nisu zaboravljeni, da njihovi talenti, trud i snovi vrijede jednako kao i tuđi. SUOIP Mali princ je tu da im bude odskočna daska, ali i sigurna luka. Dajemo im što možemo: vrijeme, srce, ruke, ali ono što oni nama vraćaju je neprocjenjivo. Oni nas uče ljubavi, upornosti i tome da najveće pobjede nisu uvijek one koje se mjere medaljama, nego one koje se mjere osmijehom djeteta koje je prvi put povjerovalo u sebe, zaključila je trenerica i predsjednica udruge Mali princ, Martina Šango.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....