Osvajanje medalja na Igrama, bilo one olimpijske ili paraolimpijske, za sportaša/sportašicu je nedvojbeno vrhunac karijere. Čak i neovisno tomu je li ona (kolajna) zlatna, brončana, srebrna... Plemenita je kovina oko vrata, svjedočanstvo sportske izvrsnosti, nagrade za godine napornog rada, treninga, odricanja i svega što se uz to veže. Dakako da su onda i više no razumljive snažne emocije u osvajača/osvajačice odličja. Iako... ne mora uvijek biti tako. Nažalost. Posljednji primjer suprotnog osjećaja dolazi ovih dana iz Kine.
Ondje je, u Pekingu, na Paraolimpijskim igrama u Pekingu, Ukrajinac Dmitro Suiarko osvojio brončano odličje u biatlonu. Pardon, osvojio je čak dvije bronce (na 6 i 10 km, kategorija sportaša s oštećenim vidom).
- Ma jesam ja sretan, ali znate kakvo je stanje u Ukrajini - nakon druge će kolajne za USA Today, ukrajinski paraolimpijac, pa će potom...
- Teško je koncentrirati se u biatlonu. Imao dva promašaja jer sam dan prije natjecanja doznao da je moja kuća u ratu pogođena granatom i uništena. Ne mogu se radovati, samo želim mir u svojoj zemlji. Nisam i ne mogu biti stopostotno sretan dok se u mojem gradu, mojoj državi gine.
Dmitro Suiarko dolazi iz grada Černihiva, nešto više od 100 km sjevernije od Kijeva. Grad je danima već "poklopljen" ruskim topovskim i tenkovskim granatama, zrakoplovnim bombama ruskog agresora. Jedna od takvih je razorila njegov dom. U Kini je osvojio dvije medalje, bio na postolju dvaput, ali i doslovno se nema gdje vratiti. Izbjeglicom je postao još na Paraolimpijskim igrama.
Zanimljivo inače da su u obje spomenute discipline, sve tri medalje osvojili Ukrajinci. Oba zlata za Vitalija Lukianenka, oba srebra za Anatolija Kovalevskija i bronce za Dmitra Suiarka.
- Mi se ovdje borimo, ne samo u Ukrajini, borimo se i na sportskom polju - nadovezao se Lukianenko i nastavio.
- Usredotočeni smo u nastojanju upoznati europsku javnost sa stanjem u Ukrajini, strahotama rata i apeliramo na pomoć ne bi li se ovaj rat konačno prekinuo.