Profesionalni hrvatski boksač Alen Babić bio je gost novoga izdanja našeg Sportcasta. Tih je sat vremena ugodnoga razgovora proletjelo kao u hipu, budući da sa Savageom, kako glasi alter-ego ovoga 31-godišnjeg borca iz Rovinja baš nikada nije dosadno.
Još prije no što ćemo početi snimati emisiju, znalo se da će u svojoj desetoj profesionalnoj borbi Savage u ring izaći 18. prosinca ove godine. Bit će mu to već četvrta borba u zadnjih pet mjeseci, a sudjelovat će u velikoj Matchroomovoj priredbi prilikom koje će se održati revanš između Josepha Parkera i Dereka Chisore u Manchesteru.
Iako je do borbe preostalo još nešto manje od tri tjedna, Babić još uvijek ne zna tko će mu biti s druge strane...
- Nemam pojma. Ali, spreman sam za bilo kojeg boksača na svijetu. To je boks i ja to tako radim. Dobio sam još jednu priliku, da zaključim ovu godinu na najbolji mogući način. Ali, reći ću i ovo: Po meni, to je zadnji puta da na ovakav način ulazim u borbu. Da ne znam suparnika do praktički deset dana pred meč - veli Savage i odmah potom najavljuje planove za sljedeću godinu.
- U 2022. godini definitivno idem po bridgerweight titulu svjetskog prvaka! Treći sam u poretku, idemo prema tome znajući da to možemo ostvariti. Iako, reći ću vam da mene ne zanimaju kategorije. Mogu se boriti u teškoj, mogu u bridgeru, a ako me baš razljute, lako ja skinem još sedam-osam kilograma i pređem u cruiserweight. I o tome se priča, o toj borbi s Lawrenceom Okoliejem, mogu i to...
Zadnjih je dana dodatno aktualizirana prepiska s Filipom Hrgovićem. Dio je to već uobičajenog hrvatskog boksačkog foklora, ne prođe puno vremena a da se ne dogodi nešto na poveznici Hrgovića i Babića. U recentnom razdbolju "El Animal" se u intervjuu za DAZN obrecnuo i na Marka Miluna, inače Babićevog sparing-partnera. Rekao je Hrgović da bi bilo najbolje da Milun napusti boks...
- Kako on to može govoriti? Pa ne bi li on, dečko kojeg smo svi - ja, Milas, Milun i ostali gledali na Olimpijskim igrama trebao dizati te dečke? On sve nas samo spušta! A i to s njegovim borbama.. Čovjek se za onog Radonjića spremao više mjeseci - u Miamiju. Gledao sam tog Radonjića, mislim, to je smiješno. Čovjek nije imao gumu za zube, bacao se po onom ringu kao krava! Mislio sam da će u njemu proraditi taj neki inat, tako bi se barem ja postavio na njegovom mjestu, ali nije - veli Babić.
U njihovim karijerama, Babić i Hrgović imali su dva zajednička protivnika. Bili su to Eric Molina, upravo borac kojeg je Babić pobijedio prije mjesec dana, odnosno Tom Little. Upitali smo Savagea je li, s obzirom da se s obojicom borio nakon Hrgovićevih mečeva s tim protivnicima, bilo motiva da ih završi ranije od njega.
- Pa završio sam ih ranije i uvijek ću to napraviti. Uvijek bih uzeo Hrgovićevog protivnika i nokautirao ga ranije. To je moj stil. Ja tako boksam, ne radim neke stvari koje rade neki drugi boksači. Ja ne plešem po ringu, ne dižem utege, ne radim veslanje, jer nisam veslač - prokomentirao je Savage svoj već poznati način rada kada su treninzi u pitanju.
Spomenuo je i neke planove, kako na sportskom, tako i na privatnom planu.
- Nemam što izgubiti. Ja ću još neko vrijeme davati sve od sebe, jer sam takav. Idem u to do kraja, a jedva čekam da me netko nokautira pa da osjetim kako je to. Vidjeli ste da me Molina u zadnjoj borbi dvaput pogodio, ali ja to uopće nisam osjetio. Ne znaš to u tom trenutku. Pa ja kad sam nokautirao svog prvog protivnika, mislio sam da se on pravi. Tek kada sam pogledao snimku vidio sam da je taj udarac zaista bio jak. Ali, ne vidim nekoga tko bi me mogao nokautirati, nema te gladi koju sam ja osjećao kada sam kretao u sve ovo i koju osjećam i danas. Dok me god ta glad bude vodila, bit će ovako. Ali, sada dolaze i neke druge stvari, imam zaručnicu, stići će i prinova, pa ćemo vidjeti. Imao sam i ozbiljan razgovor s mamom - priča nam Babić.
Što kaže mama?
- Njoj je ranije uvijek bilo teško kada bih imao neku borbu. Katkada joj ne bi niti javio da se borim, jer bi joj uvijek bilo loše. Ali, rekao sam joj - ako mi se nešto dogodi, to je zato jer sam to sam želio. Djeca danas ne bi trebala rano kretati u boks, ja sam počeo dobivati udarce kada sam tjelesno već bio formiran, s nekakvih dvadesetak godina - kaže.
Ima li danas potencijala u Hrvatskoj? Babić će reći da su nekada naše amaterske lige po kategorijama znale imati i po pedesetak mečeva, pa i više u tijeku jednog vikenda. Danas je to, mada imamo bazu, sve dosta niže.
- Mi smo boksačka nacija, s po meni najboljim uvjetima na svijetu. Mi s Leom Pijetrajem imamo sve što nam treba. Ne treba ti ništa, treba ti samo dvorana i dobra volja, glad za uspjehom. Nikakve sprave, utezi ili padobrani. Prije nekog vremena jedan mi je trener rekao da će mi okačiti padobran oko struka, da s njime trčim. Ali što će mi to? Ne radim više toliko ni na vreći! Zašto bih se trošio na vreći, kada mogu sparirati s čovjekom i tako se pripremati. Na koncu, boks je sport za siromašne. Kako su krenuli Marciano, Dempsey ili takvi ljudi? Nisu imali ni za jesti, a današnji mladi boksači pričaju o novcu i uvjetima...
Da ne zaboravimo, na naše pitanje ima li što novoga u vezi s eventualnom borbom Babića i Hrgovića, Savage je dao naznake da bi se nešto moglo i pokrenuti...
- Ma ja bi bio najsretniji da se to dogodi. Rekao sam, Poljud, Maksimir, Arena u Puli. Prije me Eddie Hearn nije toliko slušao, ali sada kao da me čuje. A baš on najviše sumnja u moje boksačke kvalitete od svih ljudi koji su oko mene. To me strahovito motivira i gura naprijed, baš kao i svi hejteri kojih je nekada bilo više, ali ima ih i sada. A reći ću i da sam ove godine iza sebe imao operaciju ramena i koronu, koja me "satrala" kroz neka tri-četiri tjedna. Da je bilo sve po planu, trebao sam već biti na 13 ili 14-0, a ovako ću sada doći na "desetku" - kazat će Savage kojeg ćemo, eto uskoro, opet gledati u ringu.
Novi Sportcast s Alenom Babićem pogledajte u nastavku: