ANTE CIZMIC/CROPIX Cropix
NA PUTU DO VRHA

Plavokosa Splićanka u lovu na zlato: ‘Osvojim li medalju, možda će onda i moj Hajduk biti prvak‘

‘Presretna sam što s 22 godine idem na svoje prve, nadam se nikako ne i na zadnje Igre‘
Piše: Dean BauerObjavljeno: 17. srpanj 2021. 22:58

Ne znamo još niti kako će izgledati (osim čudno) Olimpijske igre u Tokiju. Još manje možemo znati kakav će uspjeh ondje ostvariti hrvatska sportska krema, dakle oni koji imaju status hrvatskih olimpijaca na Igrama u Japanu. Međutim, u jedno smo sigurni. Hrvatska na Igrama nikada nije bila borbenija no sada!

Boks je dao dvoje olimpijaca (Luka Plantić i Nikolina Čačić), hrvanje jednako toliko (Ivan Huklek i Božo Starčević), karate ima jednog, ali vrijednog (Ivan Kvesić), taekwondo pravi poker asova (Matea Jelić, Toni Kanaet, Kristina Tomić i Ivan Šapina) i na koncu, ali samo za ovu priliku na koncu, judo - tri dame: Barbara Matić, Karla Prodan i Ivana Maranić.

Opuštena i uzbuđena

Što je najbolje, s iznimkom boksa, baš svi ostali sportovi imaju priliku, realne izglede za medalju. Ne bi doduše ni boks baš posve odbacili, posebno ne Luku Plantića, ali ipak... U svakom slučaju, Hrvatska borbenija no ikad. Judo je priča za danas. Ne bez razloga, ne slučajno. U ovom sportu imamo aktualnu prvakinju svijeta (Barbaru Matić), Sportašicu godine 2020. u izboru SN (opet, Barbara Matić), te sportašicu godine 2020. u izboru HOO-a (Karlu Prodan). Potonju, plavokosu Splićanku “uhvatili” smo u zadnji tren, malo prije polijetanja za Tokio.
- Presretna sam što s 22 godine idem na svoje prve, nadam se nikako ne i na zadnje Igre. Jako sam opuštena, opet i uzbuđena, ali nemam nikakav pritisak jer mislim da stvarno nitko ne očekuje ništa od mene. To mi je samo motiv više za pokazati da pripadam vrhu svjetskog juda. Jedva čekam nastup.
I još jedna stvar, zajedno ste s Barbarom Matić riješili i koronavirus. Obje ste ga nadvladali, istina zbog toga niste bili na EP u Poreču...
- To je, nažalost, bilo malo neposredno prije Poreča. Barbara je bila pozitivna, a ja sam ispala lažno pozitivna. Međutim, obje smo se cijepile i mislim da smo sada što se toga tiče, sigurne.

Najbolja u izboru HOO-a

Karla Prodan inače je prije šest godina, 2015. bila kadetska prvakinja svijeta. Tri ljeta potom, 2018. postala je juniorska doprvakinja svijeta, a u studenom prošle godine je ostvarila nominalno najveći seniorski rezultat hrvatskog juda. U studenom 2020. je osvojila broncu na Europskom prvenstvu. Prije toga je osvojila i srebro na EP do 23 godine.

Upravo ju je onaj seniorski rezultat, euro-bronca lansirala u nominaciju i za Sportašicu godine u izboru SN u kojem je slavila kolegica joj Barbara Matić, ali je zato bila od Hrvatskog olimpijskog odbora proglašena za najbolju sportašicu Hrvatske u toj godini.
- Nagrada HOO-a je stvarno jedno od najvećih priznanja koje sportaš u nas može dobiti. Ja sam to ostvarila tada s 21 godinom, niti sama još nisam svjesna iako je proteklo dosta vremena od tada, dosta mjeseci, da je moje ime upisano u red s najvećim sportašicama Hrvatske kao što su Sandra, Blanka, Janica...
Kada tomu dometnemo da je judo imao u dvije kandidatkinje u izboru SN, onda to podosta govori o ovom sportu u nas, pa konačno i sada o olimpijskim očekivanjima.
- Iz godine u godinu, judo trenira sve više ljudi, imamo sve više odličnih rezultata. To je povezano i sa sve boljim uvjetima. Evo, sada nakon Barbarinog svjetskog zlata prvi put u povijesti imamo tri natjecatelja na Igrama.

Stvar je samo dana

I sve troje natjecatelja su... natjecateljice. Nešto slično kao u taekwondou, Hrvatice su nam puno jače. Što je razlog, zašto?
- Istina je da najveći judaški rezultati dolaze od nas žena, a ja se nadam da u budućnosti neće ni dečki toliko puno zaostajati. A zašto je tako? Ne znam, osim što mislim da je možda razlog i u tomu što mi u klubu, Barbara i ja smo iz istog kluba (JK Pujanke iz Splita), treniramo s dečkima dosta. Možda je to, možda je do trenera...
Barbara i vi ste sugrađanke, kolegice u istom klubu, samo što ste vi u kategoriji više. Jeste li i privatno također bliske?
- Ja bih rekla da jesmo, mislim da će i ona slično reći. Niz godina treniramo zajedno, stalno smo na natjecanju kroz cijelu godinu. Pa, više vidim nju nego svoju obitelj, mamu i tatu. Jedna drugoj smo velika podrška, “guramo” jedna drugu da budemo što bolje, bodrimo se međusobno. Zato sam presretna što je ona i sada tu uz mene, u Tokiju. Barbara ima i iskustvo više jer je bila i u Riju prije pet godina. Dobro mi je imati nekog da me “vodi” kroz Olimpijske igre.
Karla je od Barbare mlađa, ali ste zato jači?
- Ha, ha, ha, ha! Ne, teža sam, ne znam jesam li jača.
Barbara je, za površnije pratitelje juda, kategorija do 70, Karla je do 78 kg.
- Da sam mlađa, jesam. Četiri godine, ali ne znam jesam li jača. Nisam baš sigurna da će se i ona složiti da sam ja jača, he, he.
Gdje se vidite u Tokiju? Osim u Olimpijskom selu, dakako.
- He, he. Nadam se prvo da ću ostati zdrava, ako Bog da, te da ću pružiti maksimum i nadam se da će to biti dovoljno za medalju. U svojoj sam se kategoriji sa svim tim suparnicama koje me tamo čekaju već borila. Znam ih, znam tko su i što su. I tu smo negdje. Stvar je samo u tomu kako se sve kockice poslože na taj dan, na dan nastupa. Nadam se da će meni dobro posložiti.

Moram čekati do Pariza

Nažalost nećete biti u mogućnosti u Tokiju pratiti ostale sportove, natjecanja, bodriti naše ostale predstavnike, ali inače koje sportove volite pogledati, što pratite?
- Sve, sve! Od atletike, boksa, gimnastike, pojedinačni, ekipni sportovi. Sve. Moja obitelj je ista takva. Mi vam doma sve pratimo. Kad je neka utakmica, svi gledamo. Baš zato će mi ovo teško sada pasti što nećemo moći gledati uživo. Baš sam se radovala da ću moći gledati druge sportaše, navijati, kao i oni mene, ali evo kakva nam je situacija... Na sljedećim u Parizu ću podržati sve kolege i kolegice.
I, pretpostavljamo onda, kada ste inficirani sportom, a iz Splita ste, da ste za... Bile?
- E, a za koga? Nego, za koga? A, za koga?

Nego ću za koga?

Znali smo da ćemo je tu taknuti “u žicu”. Jedino što nismo baš previše provocirali jer žena ispred nas jest dama, ali bogami “složila” bi novinara na pod kao od šale. Iskreno, bi.
- Slušajte, znam da smo sada u Zagrebu (kada je razgovor viđen, op. a.), ali nećemo se lagati. Nego ću za koga do Hajduka!?!
Ma, sve 5, to nam je jasno. Kad smo skupili malo hrabrosti ipak smo postavili i pitanje. Kada vaš Hajduk misli osvojiti naslov prvaka države?
- A joooj, možda kad se ja vratim s medaljom. Možda tada.
U tom slučaju, složit ćemo se kako bi i za Karlu i Hajduk bilo sjajno da već za koji tjedan, naša plavokosa judašica objesi oko vrata najljepši mogući nakit. Olimpijsku medalju. pa onda u đir po rivi...

Splićanka sam, obožavam nabaciti štikle, haljinu, pa po rivi u đir

Jednom nam je Barbara Matić rekla kako se inače, izvan sporta, jako voli kako bi to u Zagrebu rekli “zrihtati”. Visoke potpetice, haljine, suknje, nakit... Jeste li i vi takva?
- Je, pa mi smo poznate po tomu. E, a Splićanke smo!
Da, oprostite, gdje mi je pamet bila.
- Štiklice, haljinica, riva pa se ide malo u đir, lagano. Ne, nas dvije kad smo “vanka”, znamo potpuno odvojiti taj svijet sporta u kojem smo stalno. Mi smo prije svega žene. Volimo se lijepo srediti, izgledati.
Zna se kakve su i koliko su zgodne Splićanke. Nego, Karlina ocjena nas zanima, kakvi su Hrvati? Odakle dolaze najzgodniji muškarci u Hrvatskoj?
- Ne znam vam odgovoriti na to pitanje, ali sigurno je da su Hrvati svi zgodni.
Ovo je bilo baš onako, diplomatski, da se nitko ne uvrijedi...
- A ne stvarno, ima i zgodnih Splićana i Zagrepčana. Svi su zgodni.

Trenutačno sam sva u judu, ali kasnije ću biti - menadžerica

Ukoliko se ne varamo, studentica ste Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
- Jesam, pomorski menadžment, završavam treću godinu.
Jednog skorog, lijepog dana kada diplomirate, postat će te...?
- Onda sam menadžerica.
Hm da, ovo baš i nije bilo pronicljivo pitanje jer ako netko studira menadžment onda sigurno neće biti dirigent. No, vidite li se u budućnosti u toj profesiji?
- Pa, prije ovog fakulteta, studirala sam kemiju i biologiju, na Kemijskom fakultetu. To sam morala ostaviti zbog obveza u judu, a nakon što završim Pomorski fakultet nije isključeno da možda ponovo upišem Kemijski fakultet. Jednom, kada se ostavim juda. Trenutačno se ne vidim nigdje osim u judu, a sad naravno da paralelno moram i učiti, ne mogu zanemariti studij.
Judaški sport u nas osobno nas doimlje kako zbog sportskih rezultata, tako zbog akademskih uspjeha. Barbara je diplomirala lani na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Marko Kumrić je doktorirao na Medicinskom fakultetu, Zrinka Miočić je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu, Dominik Družeta je diplomirani kineziolog. Sve su to “ozbiljni” fakulteti, ako je primjereno studije uopće dijeliti na ozbiljne i neozbiljne, ali svi vi to uspijevate, istodobno imate sjajne sportske karijere, dosežete Olimp. Samo jedna riječ - kako?
- Naš trener Vladimir Preradović nam dosta izlazi u susret, ali također i profesori s fakulteta. Znaju tko smo, kakve obveze imamo, akademske obveze naravno da također ispunimo. Nekad nam nije ispit u ponedjeljak, nego u srijedu kada se vratimo s natjecanja, ali sve je stvar organiziranja dana. Sve se može kada se hoće.

Linker
24. rujan 2021 16:48