Zaklada hrvatskih sportaša postoji već 20-ak godina. Relativno malo ljudi zna za nju, što je i razumljivo, jer njezin jedini zadatak je pomagati bivšim sportašima koji su upali u financijske probleme. Jasno je da nitko od njih ne voli da se o tome priča u javnosti.

Zaklada je kroz godine imala pregršt akcija, ali u posljednje četiri posebno se isprofilirala akcija “Jedrite uz Zakladu hrvatskih sportaša & Rotary”. Akciju je osmislio proslavljeni hrvatski sportaš Zoran Primorac, a Rotary klub Medvedgrad, JK Labud i ACI njezini su stupovi.

ANZE MALOVRH/KOLEKTIFF Anze Malovrh/kolektiff

Uglavnom, u subotu sam zahvaljujući njima i ostalim sponzorima imao priliku stati na ClubSwan jedrilicu te u društvu brojnih hrvatskih olimpijaca (s nama su na jedrilici konkretno bili proslavljeni vaterpolist Damir Polić i jednako slavni rukometaš Vlado Šola) biti dio slavne jedriličarske utrke Mrduja. I pamtit ću taj dan do kraja života.

Vlado Šola i rukometne priče

Nakon što je u četvrtak i petak orkanska bura harala Splitom, subotnje je jutro osvanulo sunčano, ali i bez ikakvog vjetra. Mladi skiper Edo Fike odmah nam je objasnio da nas čeka dug dan i da će biti pravi izazov pronaći vjetar kako bismo uopće mogli jedriti. Edi su asistirali Marko Bodružić i Robert Mislej, redom sjajni mladi jedriličari, iznimno susretljivi prema nama koji smo prvi put stali na pravu sportsku jedrilicu, a usput i puni duha, uvijek spremni za šalu.

Odmah smo dogovorili da napadamo sami vrh regate i da nam je veliki izazov pobijediti posadu koju je na jedrilici iste klase predvodio Ivica Kostelić.

- Nikada nisam bio pobornik teze “važno je sudjelovati” - jasan je bio i Vlado Šola.

Na startnoj liniji nešto više od 200 različitih jedrilica, dakako iz dosta različitih klasa. Vjetra nigdje... Mi doslovno plutamo morem, uzaludno “tražeći” vjetar. S druge strane, jedrilice koje su plovile “uz Brač” polako su odmicale, tamo je nekog vjetra očito bilo. Sat vremena nakon starta ostali smo debelo pri dnu poretka, čeznutljivo gledajući veliku većinu njih koji su nam sada već dobrano odmaknuli.

Skiper Edo tada se odlučio na potpuni “hazard”.

- Svi su nam odmakli i ako krenemo za njima jasno je da ih nikada nećemo stići. Jedina šansa nam je krenuti prema Šolti i tamo potražiti vjetar pa kad se približimo, skretat ćemo lijevo prema Mrduji. U najgoroj varijanti ostat ćemo na dnu poretka, ali barem ćemo znati da smo nešto pokušali.

Dva sata kasnije nas sedam na jedrilici više nije znalo kud bi sa sobom. Vlado Šola ispričao je u međuvremenu pregršt rukometnih anegdota, “palo” je i 20-ak viceva, pokoja “lovačka”, a došao je red i na kartanje. Polako već u očaju počeo se spominjati i “prekid” utrke te povratak u Split.

- To nije opcija, nećemo se predati - jasno su poručili jedriličari, premda svjesni da smo miljama iza svih.

‘Oni u bonaci, a mi uhvatili vjetar‘

I onda se iz ničega ukazao vjetar. Krenuli smo s tri čvora, a pomislili smo da letimo kad se brzina popela na gotovo sedam čvorova. Sve nas je uhvatila prava euforija, počeli smo vjerovati da možda možemo dostići konkurenciju, posebno Kostelića. Skiper Edo nazvao je kolegu s drugog Swana da vidi gdje su.

ANZE MALOVRH/KOLEKTIFF Anze Malovrh/kolektiff

- Oni su pola milje od Mrduje, a mi smo točno 4,5 milja iza njih - kazao nam je skiper, ali i odmah naglasio:

- Svi su oni tamo uletjeli u veliku “bonacu”, a mi smo uhvatili vjetar i možemo ih dostići.

I doista, sat vremena kasnije potpuno smo se približili Mrduji i s punim jedrima počeli ostavljati mnoge iza nas, ubrzo i Kostelića, što nas je sve oduševilo. OK, Ivica nije bio svjetski prvak u jedrenju, nego u skijanju, ali za sve nas na jedrilici Ivica je uvijek - pobjednik. Kojeg smo sada dobili priliku pobijediti.

Nakon okreta na Mrduji krenuli smo punom parom, jurili čak i do 13 čvorova, nižući suparničke jedrilice kao na traci. Na koncu smo kroz cilj prošli kao drugi u klasi Swan, izgubivši prvo mjesto “za dlaku”.

Slavili smo kao da smo osvojili svjetsko prvenstvo, veličajući posadu, poglavito skipera Edu. Tri sata ranije bili smo otpisani i izgubljeni, čak se pronio glas da smo odustali i vratili se. Kako smo ih samo zavarali...

U marinu smo ušli neizmjerno ponosni, presretni što smo doživjeli jedrenje u takvoj punini - od potpune bonace i sati plutanja na moru, do toga da strpljenjem i sjajnom strategijom skipera sve to okreneš i ostaviš iza sebe veliku većinu jedrilica.
Naravno, pobijedili smo i Ivicu Kostelića. Nema ih puno koji takvo što mogu reći...