U subotu se u Parizu na Stade de Franceu u Saint-Denisu u finalu Svjetskog prvenstva u ragbiju sastaju Novi Zeland i Južna Afrika (21.00) i stavlja točka na i na najveće momčadsko sportsko natjecanje u 2023.
"All Blacksi" ili "Springboksi"? Dvije najtrofejnije svjetske reprezentacije dogurale su do velikog finala te će odlučiti tko će od njih četvrti puta biti svjetskim prvacima u 10 dosadašnjih izdanja SP-a. Barem na sljedeće četiri godine, do SP-a u Australiji 2027., Novozelanđani ili Južnoafrikanci bit će sami na vrhu kao jedini koji su Webb Ellis Cup uzeli četiri puta, a koji su osim njih dvaput osvojili Australci i jednom Englezi.
U svakom slučaju, veliko finale u Parizu sraz je dviju najtrofejnijih svjetskih reprezentacija; kao da se u finalu nogometnog SP-a sastaju Brail i Njemačka ili Brazil i Italija (Argentina).
Koja će od ovih dviju reprezentacija kasno u subotu imati ludu i pijanu parišku noć, a čiji će navijači plakati, pokazat će završnih 80 minuta turnira koji je trajao još od 8. rujna, dakle punih 50 dana. Sve je naravno otvoreno, a prognozu velikog finala pokušali su dati Jason Davor Newton i Joshua Brajkovich, hrvatski ragbi reprezentativci južnoafričkih, odnosno novozelandskih korijena. Točnije rečeno, Južnoafrikanac i Novozelanđanin hrvatskih korijena koji su izabrali igrati za domovinu svojih predaka te već godinama igraju za Hrvatsku. Njihovi su "monolozi" jednodimenzionalni; obojica smatraju da će slaviti njihova zemlja.
- Nema se tu što puno pametovati, u finale su se, manje ili više zasluženo, plasirale dvije najjače reprezentacije svijeta. Možda je to malo monotono, ali se moglo očekivati. Turnir je bio odličan, neke "male" reprezentacije pokazale su se u lijepom svjetlu, poput Fidžija, Argentine, Porugala. Fidži je prošao u četvrtfinale, Portugalci pobijedili njih i remizirali s Gruzijom. Moglo se zaista uživati u turniru u kojem je bilo neizvjesnosti, a tako će biti i u finalu u kojem dajem 50 posto izgleda jednima i drugima, započeo je Newton, a u istom je tonu govorio i Brajkovich:
- Sve je sjelo na mjesto i ispalo u skladu s očekivanjima nakon što su podbacili Australci koji su ispali još u skupini izgubivši od Fidžija, više se očekivalo i od Iraca koji su prje SP-a na listi bili prva svjetska reprezentacija. Oni su uvijek ispadali u četvrtfinalu. Naravno, više se očekivalo od domaćina Francuza koji su mislili kapitalizirati domaćinstvo turnira, ali su ih uz dosta sreće u četvrtfinalu izbacili Jasonovi Južnoafrikanci. Možda bi bilo dobro da su oni prošli u polufinale jer bi turnir bio glamurozniji uz domaćina u polufinalu i samoj završnici. Moj Novi Zeland imao je sličan težak put u četvrtfinalu te je tijesno izbacio Irsku, a moglo je otići u drugom smjeru. U oba su slučaja presudili detalji. Detalji, ali i sreća nekome će donijeti naslov, bit će to neizvjesno finale.
Premda je riječ o dvjema najboljim reprezentacijama, u finalima su se Novi Zeland i JAR sreli samo jednom i to 1995. u Južnoj Africi i slavio je domaćin:
- To je jedna od najvećih priča u ragbiju. Opjevana je to priča, koju nisam doživio, imao sam samo dvije godine, ali se o tome kod nas u JAR oduvijek priča - kako je ragbi pomirio našu naciju koja je bila na rubu građanskog rata. Svi znaju tu priču o onome što je tada uradio Nelson Mandela. Tada je slavila Južna Afrika čemu se i sada nadam. Bit će gusto, no slavit ćemo opet mi, s osmjehom je poručio Jason, inače s majčine strane prijeklom s Pelješca.
- Puno je pritiska, naravno, s obje strane, no ja sam uvjeren da će pobijediti moji jer su ipak bolji. Nije nevažno niti to da je Novi Zeland prije tjedan dana u polufinalu imao lagani posao s Argentincima, dok su se Južnoafrikanci gadno potrošili protiv Engleza koji su ih držali na konopcima cijelu utakmicu. Englezi su u polufinalu pokazali kako se Springbokse može zaustaviti i dali su recept Novom Zelandu. Može presuditi i taj sačuvani višak energije nakon iznimno iscrpljujućeg turnira. Mislim da i na klupi Novi Zeland ima adekvatnije zamjene nego Južnoafrikanci. Bit će to u svakom slučaju "sudar Titana" i vrlo neizvjesno finale. Koliko god da želim četvrti naslov Novom Zelandu, do njega neće lako doći. Bit će to gaženje od prve do 80. minute utakmice i velika, velika fešta, dodao je Joshua čiji su preci s očeve i majčine strane s Hvara.
Jason i Joshua čuli su se prije finala, kao suigrači u hrvatskoj reprezentaciji komentirali su SP-a u Francuskoj, ali i nadolazeće obaveze u Europskom kupu nacija, u Trophy diviziji, onoj višoj koju su za Hrvatsku zajedno izborili pod ravnanjem izbornika Anthonyja Poše, također hrvatskog "kiwija" s Novog Zelanda. Po tom se pitanju Jason i Joshua nimalo ne konfrontiraju i govore potpuno isto:
- Početkom studenog gostujemo u Češkog pa slijede utakmice s Ukrajinom i Švedskom i na proljeće s Litvom i Švicarskom. Bit ćemo opet jaki, uvjereni smo da ćemo opstati u ovoj skupini i upisati barem pobjedu ili dvije dovoljne za zadržavanje u ovom rangu natjecanja...
Naravno, i Jason i Joshua bit će dijelom te priče i barem u dijelu natjecanja jer i oni za igranje za hrvatsku reprezentaciju kao amateri moraju tražiti slobodne dane za dolazak na pripreme i reprezentativne utakmice. Obojica su svakako važni kotačići u igri reprezentacije.
Uoči velikog finala u Parizu, Jason i Joshua, sada već pravi prijatelji, imali su poruku jedan za drugog, naravno u šali, koja je uvijek dobrodošla i uvijek prisutna u ragbijaškim "vodama". Joshua je poručio Jasonu:
- Prijatelju, sretno, no znaj da će ti nakon finala suze teći u pivo koje ćeš tužan ispijati. Novi Zeland je prvak...
Jason je pak odgovorio svom kolegi:
- Jedine moje suze koje ćeš vidjeti, bit će suze radosnice. Žao mi je, ali Južna Afrika pobjeđuje, obranit ćemo naslov...