Kad se Abi Burton, britanska reprezentativka u ragbiju 7, vratila doma bez medalje s Olimpijskih igara u Tokiju 2021., osjećala se “stvarno, stvarno izgubljeno”.
- Bilo je to stvarno teško vrijeme - prisjetila se Abi, u razgovoru za BBC, mjeseci koji su uslijedili nakon poraza u meču za brončanu medalju.
- Osjećaš se prazno jer toliko dugo radiš kako bi ostvario nešto na OI, a onda ostaneš praznih ruku.
No, Burton, danas 23-godišnjakinja, nije imala pojma koliko će joj život tek postati težak. Jer koliko joj je god ragbi definirao život, ubrzo je dobila posve “novu perspektivu”. Engleskinja je, naime, provela 76 dana u bolnici, prisilno smještena na psihijatriji, dobila krivu dijagnozu pa je i krivo liječena, imala konvulzivne napadaje, provela 25 dana u induciranoj komi, pri tome dva puta oboljela od upale pluća, izgubila 20 kilograma, prošla kemoterapiju, morala nanovo učiti hodati i govoriti...
Postala manijakalna
Priča je, dakle, počela nepunih godinu dana nakon poraza od Fidžija u borbi za olimpijsku broncu, kada je Burton, koja je debitirala za englesku reprezentaciju s 18 godina, prvi put primijetila promjenu u svom ponašanju. Počela se osjećati “stvarno potišteno” i bez energije. Propisani su joj antidepresivi jer “prvo što ljudi pomisle da je problem jest mentalno zdravlje”.
- Bila sam na pripremama i nisam bila ušla u sastav za Europsko prvenstvo. Bio je to prvi turnir na koji nisam otišla u svoje četiri godine u reprezentaciji. Rekli su mi da si uzmem malo vremena i ostanem kod kuće, da pokušam shvatiti što nije u redu.
Onda - 15. lipnja 2022. - pretrpjela je svoj prvi neurološki napadaj (nekontrolirano grčenje i trzanje tijela, gubitak svijesti), dok je sjedila za stolom s majkom. Nakon procjene u bolnici otpuštena je jer joj je to bio prvi napadaj i “mogao bi biti izolirani slučaj”. Ali, njezino će se ponašanje značajno promijeniti.
- Od plašljive osobe, koja je rijetko burno reagirala, postala sam prilično manijakalna - priča Abi.
- Bila sam stvarno agresivna prema roditeljima, braći i sestrama, pa čak i psu.
Burton se ne sjeća tog razdoblja svog života - uključujući dva turnira na kojima je igrala. Čak je rekla svojim roditeljima da ne želi da dođu na London Sevens, prvi turnir na kojem su je mogli uživo gledati u dresu reprezentacije.
- Kako je moje ponašanje postalo puno gore, nisam mogla normalno funkcionirati u svakodnevnom životu.
Nakon novih napadaja, Burton je primljena u psihijatrijsku ustanovu jer su liječnici mislili da ima psihozu izazvanu stresom.
- Moji su roditelji morali jednostavno dopustiti da me odvedu i nadati se da će me moći izliječiti - kaže Abi.
- Ne mogu ni zamisliti koliko im je to bilo strašno.
Burton je provela 26 dana u psihijatrijskoj bolnici Fieldhead i tretirana tabletama za psihozu, što se pokazalo potpuno krivom dijagnozom. Jer njezino se stanje nastavilo pogoršavati, napadaji nisu prestajali sve dok njezinom ocu nije pristupio član istraživačkog osoblja za autoimune bolesti, koji je pregledao njezin medicinski karton.
- Prišao je ocu i rekao ‘Mislim da vaša kći ima nešto fizički, ne mislim da je mentalno’.
Sve je otišlo predaleko
I doista, nakon testova Abi je dijagnosticiran autoimuni encefalitis, koji se javlja kada imunološki sustav tijela greškom napada mozak. Riječ je o vrlo rijetkoj bolesti koja predstavlja veliki izazov za liječnike diljem svijeta da je dijagnosticiraju i istraže jer pogađa jednu osobu na 1,6 milijuna ljudi.
- Tata me svaki dan pokušavao zaustaviti da budem agresivna prema ljudima, ali bila sam tako jadna. Pokušavala sam i pobjeći iz bolnice, pa sam u ragbijaškom stilu oborila nekolicinu zaštitara, pokušavajući se probiti do izlaznih vrata, koja su inače elektronska i ne otvaraju se normalno.
Obitelj nije imala puno izbora, morala je donijeti tešku odluku da se Abi stavi u umjetno izazvanu komu, kako bi je mogli liječiti, odnosno kako bi mogla primati transplantaciju plazme.
- Nisu me mogli drugačije liječiti, sve je otišlo predaleko.
Nisam imala mišića
Burton je provela skoro četiri tjedna u komi, a u tom razdoblju dvaput je dobila upalu pluća. Kad se ponovo probudila nije mogla hodati ni govoriti, nije bila svjesna što se događalo, a izgubila je više od 20 kilograma, u odnosu na svoju “sportsku kilažu” od 80 kg.
- Mislim da nisam shvaćala koliko sam loše bila. Nisam imala mišića. Pomislila sam “ovo je grozno, ovo nisam ja”. Bilo je stvarno teško.
Fizički izazovi na putu povratka bili su očiti, igranje ragbija bilo je vrlo upitno i rizično, ali Burton nije namjeravala odustati. Nakon što je došla malo k sebi u kolovozu prošle godine otpuštena je iz bolnice, a potom je prošla intenzivan trenažni program koji je odredio liječnik reprezentacije. Nedavno je skinuta s “tone” lijekova koje je uzimala, a prošlog se mjeseca Abi vratila i treninzima. Nakon traumatičnih devet mjeseci opet smije razmišljati o ragbiju, a jedna od želja joj je u Parizu se “iskupiti” za razočaranje u Tokiju.
- Cilj je medalja na Olimpijskim igrama 2024. godine i želim da bude zlatna - rekla je Abi za BBC.
Izvan terena, pak, želi podići svijest o autoimunom encefalitisu, u nadi da nitko drugi ne mora prolaziti kroz ono što ona jest.
- Kad više nikada ne bih mogla igrati ragbi, bila bih slomljena. Ali, ako mogu podići svijest i pomoći u promjeni protokola kako bi se ova bolest uspješnije dijagnosticirala, onda bih bila zadovoljna s tim. Jer da meni nije dijagnosticirana, mogla sam otići i u smrt.