Točno 41 stepenica. Toliko Siščane dijeli od vrata do nove (stare) zemlje sreće. Do ledene oaze između rijeka Kupe i Save. U Gundulićevoj ulici u Zibelu, popularnom “sisačkom Pantovčaku”, prije šest godina niknula je moderna dvorana, čije je betonsko stubište svojevrsni putokaz do zimske idile, začinjene euforijom lokalaca, niskim temperaturama i jurnjavom po ledu. U zdanju koje može primiti dvije tisuće gledatelja, grupa entuzijasta postavila je čvrste temelje za buđenje “uspavane” gradske strasti - hokeja na ledu. Dok je simbioza između Siska i ovog sporta začeta još 1930. na zaleđenim, okolnim vodama, nova povijest KHL Siska ispisuje se od rujna tekuće godine.
Jesenice atraktivan mamac
Klub je iskoračio u Alpsku hokejašku ligu, kroz koju krstari mirno i uspješno, držeći vrh, a na manje od tri kilometra zračne linije od Starog grada Siska, gdje je prije više od 430 godina poražena moćna turska vojska, sada redom padaju austrijski, slovenski i talijanski hokejaški klubovi.
- Napokon se o Sisku ne priča zbog potresa, zbog industrije koja propada, nego vidimo da se ovdje mogu događati i lijepe stvari. Ovo je glavna priča u gradu, svi su pozitivni oko projekta. Prije je ovdje bio teren na otvorenom, to nije bilo ozbiljna priča, ali dvorana je sve promijenila. Imamo gdje ići preko zime, nije nam dosadno - pričaju nam Marija i Danijel ispred ulaza u dvoranu Zibel, partneri koje smo ulovili u “matching” kombinaciji, u klupskim dresovima, a kako nam kažu, ne propuštaju niti jedan dvoboj sisačkih Vitezova.
Osim za njih, utakmica prije tri dana između Siska i slovenskih Jesenica - kultnog kluba protiv kojega je prije desetak godina igrao i zagrebački Medveščak u EBEL ligi - bila je atraktivan mamac za gotovo dvije tisuće zainteresiranih, koji su se smjestili u šest godina staru dvoranu. Unutra su, pak, svjedočili - spektaklu. Iako su gosti već nakon pet minuta odjahali na dva pogotka prednosti, u posljednjih desetak minuta uslijedio je potpuni šou. Domaćin je u završnici anulirao zaostatak, onda nakon iscrpne serije raspucavanja, ipak, stigao do trijumfa. Bila im je to šesta domaća utakmica u ovoj sezoni, a s preokretom u fotofinišu, Sisak je nastavio glancati savršen omjer na domaćem ledu - šest od šest.
Vodi ih Kanađanin
Dok je igrače uoči utakmice, prema tradicionalnim hokejaškim praksama, zagrijavala tvrda playlista koja je obuhvaćala spektar od AC/DC-a, pa sve do taktova iz The Warriorsa (Ratnici podzemlja) - kroz jednosatnu bitku gurala ih je pjesma s tribina. Jednostavne i gromoglasne povike “Sisak, Sisak”, uskoro su zamijenile i duže obrade, koje su tijekom koškanja na ledu poprimile konture uobičajenih hitova ovog sporta: “Nemoj pričat’ s njim, udari ga...” Gledateljstvo je na nogama i s vrućim dlanovima ispratilo rasplet dvoboja, kada su njihovi miljenici nanovo ilustrirali da u sisačkoj svlačionici stanuje pobjednički mentalitet. Tajnu uspjeha, pak, pokušao nam je otkriti Josh Siembida, Kanađanin na klupi hrvatskog prvaka, koji je ljetos sjeo za “okrugli stol” sisačkih Vitezova.
- Uživam ovdje. Svi su odlični, imamo nevjerojatnu podršku grada i navijača, organizacija je sjajna. Igrači pokazuju zahvalnost. Odrastao sam u malom gradu, tako da mi je i ovdje lijepo. Naravno, velika je to promjena od Sjeverne Amerike, ali lijepa promjena. Što mi se najviše sviđa? Ljudi! Pokazuju veliku strast, jako su dragi. Hrvati vole svoje momčadi, žive s njima kao jedno - kaže trener koji je prije četiri mjeseca preuzeo momčad, nakon što je klub odlučio iskoračiti prema novom natjecanju.
Kako je tekla ta priča, otkrio nam je Marko Kajgana, dopredsjednik kluba.
- Dečki su znali da mogu više, razmatrale su se opcije i ova je bila najbolji izbor. Proljetos je napravljen “rebranding”, nastao je novi logo, novi slogan “Zajedno smo vitezovi” i trenutačno u momčadi imamo 15-ak hrvatskih reprezentativaca, dok mlađi igrači još ganjaju fakultet, uz treninge - priča Kajgana koji je jedan od entuzijasta zbog kojih priča opstaje, ali se i diže na veću razinu.
Osim što su naši domaćini bili izrazito susretljivi i otvoreni, spremno odgovarajući na svako naše pitanje ili zamolbu, sisačka hokejaška avantura, zaista, djeluje kao ozbiljna priča, koja ne bi bila moguća bez strasti.
- Imamo posla preko glave. Limitirani smo budžetom, dobro bi nam došla još dva čovjeka, ali radije ćemo mi ginuti, samo da ne ostavljamo troškove i dugove. Radimo sve ovo paralelno uz svoj posao. Moramo biti u svom kalupu, gledam na ovo kao poduzeće koje mora opstati. Zahvaljujemo se svima koji su u teškim vremenima ipak održali priču hokeja u Sisku - rekao je Kajgana, otkrivši nam da se godišnji proračun kluba trenutačno kreće oko 600 tisuća eura, dok najveća financijska potpora stiže od Grada i sponzora, iako je klub i dalje u potrazi za glavnim, generalnim sponzorom, što bi olakšalo daljnje iskorake.
Zagrebačka jezgra momčadi
Siščani, pak, žive san, luduju za hokejom, koji je već gotovo sto godina teče njihovom krvotocima. Od mlataranja palicama na zaleđenoj Kupi, u Sisku je hokej na ledu - pogotovo u trenutačnoj situaciji - neupitno sport broj jedan, potvrđuje nam i još jedan navijača.
- Tu sam odrastao u neboderu, ludi smo za hokejom zbog tradicije. Ova priča je samo nadogradnja, dečki rade pametno i strpljivo. Vjerujem da je hokej sada najpopularniji u gradu, konkurencija mu je Segesta, koja igra u trećem nogometnom rangu, i rukometaši koji su u drugoj ligi. Ovo je hokejaški kvart, znali smo igrati na -17 Celzijevih stupnjeva, bio sam na golu, a koliko je hladno bilo, morao sam nositi kapu ispod kacige ha, ha - kaže sa smiješkom Davor, podsjećajući nas da je Sisak nekoć bio rasadnik hrvatskih hokejaša, a klub se ponovno želi okrenuti vabljenju mladih talenata iz okolice.
Škola hokeja, govori nam dopredsjednik, jedan je od idućih ciljeva.
- Imamo stotinjak članova, od male škole, školaraca koji uče klizati, pa sve do seniora. Klinci su već doživjeli “boom” prije četiri godine, ali ako ćemo igrati ovu ligu, moramo imati kvalitetu i u podmlatku. Uvijek možemo dovoditi igrače iz Zagreba, to će uvijek tako i biti, ali moramo Siščanima dati da oni izrastu u hokejaše, oni su nam potrebni. Otvorili smo novi krug upisa, obilazimo škole. Primjerice, prošli tjedan imali smo 10-15 novih upisa, da je kroz cijelu sezonu leda tako, bio bih najsretniji - rekao je Kajgana.
Dok Siščani ne izrastu u “face” pod kacigama, momčad će i dalje činiti zagrebačka jezgra. Šezdesetak kilometara ispod glavnog grada svakodnevno se spušta i Bruno Idžan, 18-godišnji igrač Siska iz zagrebačkog Trokuta, koji je “vruća roba” u ligi. U prvih 11 utakmica isporučio je 16 pogodaka, uz sedam asistencija, čime je vodeći topnik natjecanja. Kao i mnogi, i on je tijekom ljeta stigao u Sisak, a prethodne tri godine proveo je na švedskom ledu, dok je hokej počeo trenirati zbog “ludnice” oko Medveščaka u Zagrebu.
Najljepše je doma
- Nedostajala mi je Hrvatska, najljepše je biti doma. Ovdje se puno bolje osjećam, vjerojatno mi zato i sve ide lakše. Sisak mi se činio kao dobra priča, ali ostao sam iznenađen sa svime što sam vidio. Nisam očekivao ovoliko ljudi na tribinama, ovo što se događa je ludo - rekao je tinejdžer, koji je svježe maturirao.
Uz trpanje suparničkih mreža, Bruno, pak, u slobodno vrijeme pomaže i u obiteljskom poslu, na tatinom kiosku na Trešnjevci. Bok uz bok s bratom Vitom, koji također igra u Sisku.
- To obično bude svaki drugi dan, neka usputna pomoć, koliko stignemo. Obično nosimo robu, nekada i radimo unutra.
Osim najboljeg strijelca, Sisak ima i najboljeg vratara lige, Vilima Rosandića koji s preko 95 posto obrana predvodi listu čuvara mreže. Uz mladog Idžana i Čeha Vlastimila Dostaleka, najefikasniji Vitez - po zbroju pogodaka i asistencija - zove se Carson Briere. Iako je rođen na američkom tlu, 25-godišnjak ima i kanadsko državljanstvo, što nije neobično, s obzirom na to da mu je otac, Daniel Briere, dvaput s kanadskom reprezentacijom osvajao svjetsku krunu. Osim upečatljive NHL karijere, gdje je odigrao preko tisuću utakmica i isporučio točno 360 pogodaka i 452 asistencije, Briere stariji i dalje je u najjačoj ligi svijeta, trenutačno je generalni menadžer Philadelphia Flyersa. Prati li “stari” utakmice Siska, pitali smo njegovog sina.
- U kontaktu smo, sretan je zbog mene. Mi smo hokejaška obitelj, gdje god igram, to je “cool”, pogotovo mu je drago ako pobjeđujem. Pokušava gledati utakmice ako ima vremena, ipak, ima svoju momčad koju vodi u Phili, ali uvijek nastoji ispratiti što se događa - kaže Carson koji je u Hrvatskoj s djevojkom.
Igrači su ključ uspjeha
Što mu je, pak, najveća promjena između rodne grude i Siska?
- Bio sam nervozan prije dolaska zbog engleskog jezika, ali svi ga govore iznenađujuće dobro. No, najveća promjena mi je hrana. Nisam izbirljiv, hrana je dobra, ali nedostaju mi neke stvari od doma. Jesam li probao što tradicionalno? Da, da. Kada smo došli Bronte (australski hokejaš u Sisku) i ja, navijači su pripremili svinjetinu, odnosno, mislim da je ipak bila janjetina, nešto tako, bilo je na vatri - govori nam Briere, dok mu potpisnik ovih redaka, rukama i riječima, pokušava objasniti što je ražanj.
Primjedbe na hranu nema niti trener Siembida, koji se ne može požaliti niti na momčad, niti na organizaciju kluba, jer zasad mu sve funkcionira savršeno.
- Igrači su, ipak, ključ uspjeha. Međutim, sve kreće s vrha, od vodstva, preko navijača, pa do nas. Kada dobivate ovakvu podršku, kako da se ne osjećamo cijenjeno? Kako da ne damo sve od sebe da uzvratimo navijačima za to? - zaključio je trener.
Iako Siščani imaju i krupne logističke zalogaje, jer gostuju kod klubova u elitnim zimskim destinacijama, poput Kitzbühela ili Val Gardene, i to u srcu sezone, dok su najdalja gostovanja udaljenja i po 900 kilometara, entuzijazam i sportski zanos ekipe sa Zibela uspješno se hrva sa svim zahtjevima, dopuštajući Siščanima da (opet) sanjaju hokejašku bajku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....