Damir Martin prvi je “probio led” od hrvatskih sportaša u Tokiju i prvi je koji je mogao reći da je uvodni dio puta prema željenom cilju odradio točno onako kako je želio.
Nije, naravno, bilo nimalo dvojbi da će osvajač olimpijskog srebra prije pet godina u Riju “laganini” apsolvirati kvalifikacije samaca, ali bitniji od rezultata i sigurnog plasmana je njegov osjećaj u čamcu, način na koji je odradio prvu utrku, dodatna doza samopouzdanja koju je dobio jer je sve bilo onako kako treba.
Konkurencija samaca je najveća, baš kao i na svim ostalim veslačkim natjecanjima, ali na Igrama zbog kojekakvih “ključeva”, odnosno želje za širenjem i jačanjem sporta u dijelovima svijeta u kojima nije na top razini, konkurencija je na prvoj stepenici “razvodnjena” jer mjesta dobiju i “egzotični” sportaši. No, taj dio ionako nije presudan najboljima, medalje se ne osvajaju ni u kvalifikacijama ni u četvrtfinalima.
Kvalifikacije su održane u petak rano ujutro po hrvatskom vremenu, 32 samca bili su raspoređena u 6 skupina, po tri najbrža iz svake su prolazila izravno dalje. Svi najbolji, uključujući našeg Damira Martina, pobijedili su u svojim skupinama. I svi su to naravno odradili bez imalo muke - Norvežanin Kjetil Borch je slavio u prvoj, Grk Stefanos Ntouskos u drugoj, Danac Sverri Nielsen u trećoj, Kanađanin Trevor Jones u četvrtoj, Damir Martin u petoj i Nijemac Oliver Zeidler u šestoj.
I to je otprilike društvo na koje bismo se i prije početka Igara kladili da će završiti u A finalu ako ne bude nekih “šokova”. Trojka - Borch, Zeidler, Nielsen je ona koju svi svrstavaju u najveće favorite i za postolje, a jedini razlog što se među njih “na prvu” ne stavlja i Damir Martin je ono što se s njim događalo dvije godine zbog zdravstvenih problema. No, čitajući posljednjih dana različite veslačke tekstove sve se jasnije vidi da polako većina shvaća da se vraća “stari Damir Martin”.
- Super je bilo, taman kako sam želio i stvarno sam zadovoljan. Od prvog zaveslaja je sve bilo u redu, odlično sam se osjećao, a ostalo je stvarno dosta, dosta rezerve. Čak i prvih 500 metara zapravo nisam odradio toliko jako kakav je bio dogovor s trenerom Srećkom Šukom jer sam vidio da imam veliku razliku, veću nego što sam i očekivao i nije bilo potrebe. Bit će prilike za to. Nakon tih 500 metara sam već stavio nogu na tempomat, kako ja to volim reći.
A u posljednjih 500 je nogu skoro potpuno skinuo s gasa, toliko je bio uvjerljiv.
- Rekao sam da ću u prvu utrku ući s nekim zadacima koje trebam odraditi, ovog puta je to bilo da što bezbolnije uđem u utrku i što prije uhvatim svoj zaveslaj i to sam napravio bez problema, a u posljednjih 500 metara doista nije bilo potrebe za naprezanjem. Doduše, ubacio sam 12-15 jačih zaveslaja čisto da vidim kako se osjećam.
Nismo ni trebali pitati kakav je odgovor dobio od vlastitog tijela.
- Odličan ha, ha.
Iako nije bilo sporno da će bez problema proći u četvrtfinale, zanimalo ga je da vidi kako će veslati Rus Aleksander Vjazovkin u njegovoj skupini. Veslač koji je došao u Tokio kroz kvalifikacijsku regatu u Luzernu i zapravo nitko ne zna točno za što je sposoban.
- On mi je i dalje veliki upitnik. Ja sam odveslao čak i tih prvih 500 metara s malom rezervom, a ostavio sam ga puno iza sebe. E sad, znači li to da ne može bolje ili je i on malo kalkulirao, ne znam, ali sam očekivao više od njega. Možda se ispuhao baš u tim kvalifikacijama, bio na vrhuncu tada i više ne može, ali to su tuđa posla i tuđa briga.
Vratili smo se na njega...
- Moja pluća su dobro radila, mašina je na mjestu, sve štima i ništa ne boli, a i softver se uštimava. Sve je kako treba biti i kad bude potrebno vjerujem da ću sve to i pokazati. Da sam spreman - jesam.
Nekih većih problema ne bi trebalo biti niti na drugoj stepenici, u četvrtfinalu.
- Ne bi, ali to ću odraditi “ful”.