Finale EHF Europskog kupa između zagrebačke Lokomotive i španjolske Málage bit će prva finalna utakmica u povijesti rukometa u kojoj će zaigrati tri para blizanki.
U subotu će u prvom finalnom susretu za Málagu istrčati 29-godišnje sestre Soledad i Esperanza López Jiménez , a za Lokomotivu 24-godišnje sestre Larissa i Dora Kalaus te također 24-godišnje Paula i Stela Posavec.
"Taj podatak je jako, ali jako zanimljiv", kaže smijući se Soledad, kapetanica Málage, poznata po nadimkom Sole. "Nikada se nisam susrela s tako nečim", nastavlja u razgovoru za Hinu.
Ona i sestra Esperanza, poznata pod nadimkom Espe, zajedno su počele igrati rukomet u podmlatku Málage a onda su s napunjenih 18 godina zajedno otišle u Valenciju na jednu sezonu. Zajedno su se vratile u Málagu pa s njome izborile ulazak u prvu španjolsku ligu. Obje su dešnjakinje. Sole međutim igra na poziciji lijevog krila a Espe srednjeg ili desnog vanjskog.
"Ta naša povezanost kao blizanki se apsolutno osjeća na terenu", napominje Sole, doprvakinja svijeta s reprezentacijom Španjolske iz 2019. godine. I brojevi na dresovima su im slični, jedna nosi broj 10 a druga 20.
No kako bi ih suci i publika dodatno razlikovali Sole na dresu nosi očevo prezime López, a njena sestra majčino Jiménez. U Španjolskoj se nasljeđuju oba prezimena.
"Blizanke su općenito posebno povezane. U konačnici, moja sestra mi je životna suputnica, partnerica s kojom provodim izuzetno puno vremena. S njom dijelim stvari koje s drugim osobama ne dijelim", objašanjava Sole. "To je jedna posebna veza koja nesumnjivo dolazi do izražaja tijekom naših rukometnih utakmica. Naprosto se prirodno razumijemo u igri", dodaje. S Málagom su zajedno lani osvojile španjolski kup i Superkup. Espe, međutim, nije u reprezentaciji premda je u kadru potencijalnih igračica.
S druge strane su sestre Kalaus osvojile s Lokomotivom EHF Europski kup 2017 a s Hrvatskom brončanu medalju na Europskom prvenstvu 2020. godine. Larissa, kapetanica zagrebačke momčadi, također se smije na podatak da će u subotu zaigrati šest blizanki, i to izuzetno bitnih svojim ekipama.
"To je uvijek zanimljiva činjenica. Posebno kod nas jer smo mi sestre Kalaus i Posavec isto godište i oduvijek smo sve zajedno u reprezentaciji, a posljednjih nekoliko godina i u klubu", kaže Larissa. "Uvijek me pitaju zbunjujemo li tako protivnice, a ja im odgovaram da više zbunimo svoj stožer i suigračice nego protivnice", dodaje smijući se.
Sestre Kalaus su u rodnim Križevcima išle zajedno u razred, sjedile u klupi, krenule istim akademskim putem te se istovremeno upisale na rukomet. I njih su dvije, poput Španjolki, zajedno prelazile iz klubova. Bile su zajedno u Mlinaru, Podravci, Koki a sada su u Lokomotivi.
"Ta povezanost s Dorom se uglavnom osjeti kada bude neki udarac, neka nezgodna situacija. Tada razumijem kako ona razmišlja i kako se osjeća u tom trenu", kaže Larissa koja je minutu mlađa i dešnjakinja a Dora ljevakinja.
"Kada je riječ o samoj igri mislim da je prije svega riječ o taktičkoj uigranosti jer primjerice sa Stelom Posavec igramo pet-šest godina pa to dijelimo i s njom a ne samo nas dvije sestre međusobno. Nas dvije igramo lijevog i desnog vanjskog a Stela srednjeg pa bih rekla da to razumijevanje proizlazi više iz uigranosti i zajedničkog načina igre", dodaje.
Uzvratna utakmica Lokomotive i Málage igrat će se tjedan dana kasnije u Zagrebu gdje će Larissa ili Sole podići pobjednički pehar u ime ekipe.