U noći s nedjelje na ponedjeljak, u Milton Keynesu je naš poluteškaš, Puljanin Marko Čalić boksao glavnu borbu tamošnjeg malog boksačkog spektakla u organizaciji Matchroom Boxinga, protiv tamnoputog Engleza ganskog podrijetla, Joshue Buatsija. Meč je okončan prekidom u 7. rundi, točnije bacanjem ručnika iz Čalićevog kuta. Prvi poraz Puljanina u njegovoj 12. profesionalnoj borbi, ali uvjetovan ozljedom. U prvi se mah činilo, a tako je i spomenuo sam Buatsi u TV prijenosu, da se radilo o lomu čeljusti.
- Nije čeljust, ali jest jagodična kost. Puknula je na tri mjesta, onako od gornjeg dijela čeljusti i to je usporilo i moj tempo u borbi, te u konačnici odredilo završnicu - veli Marko Čalić neposredno po slijetanju u Zagreb, u ponedjeljak malo prije podneva.
Taj udarac koji je Marku nanio frakturu, čini nam se da je uslijedio pri Čalićevoj promjeni garda. Razoran desni kroše, točno?
- Ne, to je bilo rundu prije. Gard sam promijenio ako se ne varam u 6. rundi, a taj udarac i ozljeda je bila rundu prije.
Jasno, na ozljedu kao takvu niste mogli utjecati i to nije nešto čime boksač računa pri ulasku u ring. No, ostaje dojam da ste boksali čvrsto, hrabro, ulazili u razmjenu udaraca, pružili izvanredan otpor. Možda i jednu do dvije runde na bodove i dobili. Jeste li, izuzev dakako epiloga, zadovoljni osobno s boksom; jeste li radili ono što je bilo zamišljeno ili bi ste nešto sad s vremenskim odmakom ipak mijenjali?
- Mislim da sam se dobro držao i sigurno bi bio bolji meč da se nije dogodila ozljeda. Ali što ćemo sad, nećemo sad plakati. Bi li mijenjao nešto? Pa, možda i bi. taktiku smo zamislili da ne napadam previše, ali u meču se to sve promijeni. U 3. rundi sam ga "imao", jest da sam tu možda malo ponekad naglo naletio na njega. Samo što se onda dogodio taj trenutak, kada sam primio udarac. Puknula je jagodična kost i to je promijenilo planove. Prekid je bio zbog ozljede. Iskreno, cijelu 6. rundu ja njega nisam ni vidio. Odnosno vidio sam duplo, neoštro. To je bio kraj.
Pobjednik Joshua Buatsi je iznio neposredno nakon borbe salvu komplimenata na vaš račun. Od toga što je priznao da mu je to bila daleko najteža borba u dosadašnjoj karijeri, najteže ostvarena pobjeda i k tomu slično. Kada se izgubi, možda nije prevelika, ali ipak jest zadovoljština određena gledište svih poznavatelja boksa, navijača, a onda u konačnici i stručnjaka, te naposljetku suparnika koji su ishvalili borbu, te komplementirali i onog tko je na koncu izvukao "deblji kraj".
- Bio je čak nakon meča i došao u moju svlačionicu i poslao mi kasnije nekoliko poruka na mobitel. Raspitivao se za stanje. Ne, o njemu mogu reći samo da je super lik, pravi sportaš. Dakako, čestitam mu na pobjedi, čista je i zaslužena.
Kakvi su vam sada planovi, osim dakako zaliječiti ozljedu?
- Upravo je to ono prvo. Uopće nisam spavao jer sam odmah nakon borbe išao izravno u bolnicu, na CT pregledu glave, dobio sam nalaze. Oni su me htjeli odmah ondje i operirati, ali sam rekao da ću to obaviti u Puli. U bolnici sam bio do 3.30 ujutro, a imao sam let za Zagreb oko 6 sati. Nisam se stigao ni istuširati u hotelu, već sam izravno krenuo prema Londonu na let.
Dobro, onda se prvo valja ispavati...
- Je, i to. Dakako i sanirati ozljedu, a dalje ćemo vidjeti. Nisam nezadovoljan borbom iako jasno kraj nije bio onakav kakav sam priželjkivao. Nitko nije vjerovao u mene. Buatsi je bio naglašen favorit, mislili su svi da će to biti puno lakši i brži posao za njega, te sam zato sve iznenadio. Samo smo moj tim i ja vjerovali kada smo išli u Englesku da mogu ondje nešto napraviti - rekao je izravno po povratku iz Londona, još doslovno u zrakoplovu u zagrebačkoj Zračnoj luci "Franjo Tuđman", naš Marko Čalić. Trenutak nakon kojeg ga je valjalo prepustiti koliko odmoru, toliko istodobno i zalječivanju frakture jagodične kosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....