Jednim od najčudesnijih poteza u povijesti utrka Svjetskog prvenstva u cestovnom biciklizmu, Slovenac Tadej Pogačar osvojio je naslov svjetskog prvaka te tako ionako svoju fascinantnu 2024. zaokružio još jednim impresivnim pothvatom.
Pogačar je ranije ove godine osvojio Giro d’Italiju te potom i Tour de France, što nije nikome uspjelo u više od četvrt stoljeća (Marco Pantani 1998.), a sada je taj popularni biciklistički “double” pretvorio u rijetko ostvarivu trostruku krunu, dodavši svjetsko zlato. Tek je zapravo treći biciklist u povijesti koju je uspio u istoj sezoni osvojiti dva spomenuta Grand Toura te prisvojiti majicu duginih boja, kako se kolokvijalno naziva dres namijenjen svjetskom prvaku. To je dosad uspjelo samo belgijskom velikanu Eddyju Merckxu (1974. godine) te Ircu Stephenu Rocheu (1987.).
- Ne mogu vjerovati što se upravo dogodilo - komentirao je Pogačar nedugo poslije prolaska kroz cilj u Zürichu, koji je proteklih tjedan dana bio domaćin Svjetskog cestovnog prvenstva za sve kategorije i uzraste, a jasno muška seniorska kategorija (elite) bila je vrhunac.
A 26-godišnjak iz Komende iz Dolenjske pobrinuo se da to doista bude pravi show za kraj. Jer na kružnoj trasi dugačkoj 273 kilometra, Pogačar je ključni napad lansirao čak više do 100 kilometara prije cilja, kada se odvojio od glavne skupine u kojoj su bili svi njegovi glavni konkurenti za pobjedu. U tom je trenutku ispred pelotona bila grupa bjegunaca, ali relativno brzo ih je Pogačar stigao. Pri tome je imao malu pomoć prvo sunarodnjaka Jana Tratnika, koji je otpao iz vodeće skupine i pričekao Pogačara kako bi ga “povukao”, a onda je isto učinio i Francuz Pavel Sivakov. On je, pak, Pogačarev momčadski kolega iz momčadi UAE Emirates.
No, u pretposljednjem prolasku preko Zürichberga, ne predugačkog, ali vrlo strmog uspona, na otprilike 51 kilometar prije cilja, Pogačar je dodao još jedno ubrzanje i ostavio Sivakova te sâm krenuo prema cilju. U tom je trenutku imao 40-ak sekundi prednosti ispred najbližih pratitelja, a ta je razlika do kraja utrke varirala između 35 i 70 sekundi, ali ostatak pelotona nije uspio uloviti Slovenca. Time je Pogačar postavio rekord za najdužu solo vožnju na putu do zlata na utrkama SP-a u posljednje 53 godine. Potpuno sam je, naime, u bijegu izdržao čak 51,7 kilometar, a u spomenutih malo više od pola stoljeća sljedeća najduža solo-vožnja do zlata bila je ona Remca Evenepoela iz 2022., ali ta je bila upola kraća, “samo” 25,8 kilometara. Na trećem mjestu te liste je Mathieu van der Poel sa 22,3 km iz 2023.
I to je još jedan podatak koji će pokazati svu veličanstvenost Pogačareve vožnje. Uostalom, najbolje je to poslije utrke opisao i Evenepoel, aktualni olimpijski pobjednik te uz Pogačara drugi najveći favorit za nedjeljno zlato.
- Naravno da me iznenadio kada je krenuo u napad 100 kilometara do cilja. Kad bi sve bilo normalno, to bi zapravo bio samoubilački potez.
Iz toga se, dakle, da zaključiti kako Pogačar, eto, nije normalan. No, to je jednostavno njegov “modus operandi”, kod Tadeja nema kalkuliranja i previše taktiziranja, ako osjeti da treba i može napasti, on će to učiniti. Svaki put, u svakoj utrci, u svakoj prilici, pa što bude. Učinio je to i ovog puta, odjurio naprijed i ostao neuhvatljiv.
Makar ni sam nije bio siguran u ispravnost svog djela.
- Možda je to bio glupi napad - rekao je kasnije Pogačar.
- Nije to bio uopće bio plan, već je želja bila kontrolirati utrku, ali razvijala se do tada posve drugačije od predviđenog. Bila je ispred nas opasna skupina bjegunaca i htio sam ih uhvatiti. Srećom, bili su tu Jan pa Pavel, koji su mi pomogli da izdržim.
Njegov napad bila je bomba koja je razorila kompletnu utrku, odnosno peloton razbila u nekoliko manjih skupina. No, umjesto da udruže snage kako bi dohvatili Pogačara, Evenepoel, Van der Poel i nekolicina vozača uporno su se utrkivali međusobno, pokušavajući se odlijepiti od ostatka skupine. No, dok su oni tako trošili snagu i, još važnije, gubili vrijeme na interne obračune - zbog čega je u jednom trenutku i Evenepoel počeo mahati rukama demonstrirajući nezadovoljstvo manjkom želje za suradnjom od strane ostalih vozača - Tadej je vozio konstantnim tempom i sve ih držao na sigurnoj udaljenosti.
U posljednjih 15-ak kilometara uslijedila je posljednja prijetnja, razmak se s minute smanjio na samo 35 sekundi, ali uspio je Pogačar i to odbiti te na kraju široko raširenih ruku proći ciljem.
Nakon što je prošle godine s broncom ponovio uspjeh Andreja Hauptmana iz 2001., sada je ispisao novi povijesni uspjeh za slovenski biciklizam postavši prvi Slovenac sa svjetskim zlatom u cestovnoj utrci. Ovo mu je, inače, već 86. pobjeda u karijeri, a samo ove godine pobijedio je na 23 utrke, odnosno u 2024. je osvojio svoj treći Tour de France (2020., 2021.), prvi Giro, osvojio i 14. klasik (Liège-Bastogne-Liège), a sada eto i prestižno zlato za kraj sezone.
- Jako sam želio ovu titulu jer godinama sam se borio za Tour i druge velike utrke, pa mi SP nije nikad bilo glavni motiv sezone. No, nakon ovakve sezone, koja je bila perfektna, i u kojoj je sve teklo tako glatko, stavio sam si veliki pritisak jer došao sam ovdje pobijediti, došao sam po zlato - podvukao je Tadej Pogačar.
Još jedan zadatak uspješno ispunjen...
Srebro je ugrabio Australac Ben O’Connor, dok se lanjski svjetski prvak, Van der Poel, ovog puta morao zadovoljiti broncom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....