Samo šest dana nakon što su završili trotjedni Tour de France, najbolji biciklisti svijeta prebacili su se u Tokio gdje su u subotu imali cestovnu utrku za olimpijska odličja. I premda ove Olimpijske igre malo broje, većina natjecanja je ili na početku ili još nije ni počela, bez straha od moguće pogreške možemo reći da će cestovna utrka ostati upamćena kao jedan od najboljih događaja.
Održana je u nemogućim uvjetima vlage i vrućine, a vozila se na vrlo kompliciranom terenu u duljini od 234 kilometra. Koliko je zahtjevna bila olimpijska staza u Tokiju pokazuje i prosječna brzina pobjednika od samo 38.42 kilometara na sat. Vozači su pred sobom imali tri teška uspona, Doshi, Fuji i Mikuni, a nakon Doshija i Mikunija slijedio je i kraći uspon na Kagosaku. Sve to bilo je prezahtjevno za hrvatskog predstavnika Josipa Rumca, koji se držao u glavnoj skupini gotovo 200 kilometara, no uspon na Mikuni pokazao se prezahtjevnim.
Tratnik predvodio peleton
Koliko je bilo teško posvjedočio je dvostruki pobjednik Toura Tadej Pogačar koji je osvojio broncu, prvu medalju za Sloveniju na ovim Igrama, prvu njihovu biciklističku olimpijsku medalju uopće i pokazao da je biciklizam za njega ono što je rekao i u vrijeme Toura...
- Igra u kojoj uživam u svakom trenutku.
Uživao je i u ovoj utrci iako je za njegove standarde osvojio samo brončanu medalju. No, odmah nakon utrke je istaknuo...
- Ciljao sam zlato, ali sam nekoliko kilometara prije cilja shvatio da je to nemoguća misija jer je Richard Carapaz bio nepobjediv. Pomislio sam u jednom trenutku da imam srebro, ali na kraju to i nije toliko važno. Medalja je medalja.
Najbolji je plasman to Slovenaca uopće na Igrama u ovom sportu. Prije 17 godina, u Ateni, peti je bio Andrej Hauptman, današnji izbornik Slovenaca i sportski direktor momčadi UAE Emirates, za koju vozi Pogačar.
U prvih 100-tinjak kilometara dominirali su bjegunci, njih petorica, koji su u jednom trenutku imali i 20 minuta prednosti nad pelotonom sa svim favoritima. Jasno, svi su znali da neće moći izdržati kad glavnina krene u potjeru i bilo je samo pitanje tko će se usuditi prvi. Doduše, Slovenci su imali svoj plan i taktiku za Primoža Rogliča i Tadeja Pogačara, pa je dobar dio utrke, nekih 130 kilometara, peloton predvodio Jan Tratnik. Čovjek se “ubio” držeći tempo kako nitko ne bi ni pokušao pobjeći, a kako bi Pogačar i Roglič imali kasnije svoju šansu za napad na medalju...
McNulty s Carapazom
No, kada je počeo uspon na obroncima planine Fuji stvari su se počele rasplitati. A pogotovo kad se došlo na posljednji uspon. Svega 6,5 kilometara dugačak, ali prilično zahtjevan Mikuni Pass, jer bilo je dijelova ceste i sa 20% nagiba... I tu je peloton “eksplodirao”, krenuli su uzastopni napadi: Fuglsang (Danska), Kwiatkowski (Poljska), Mollema (Nizozemska)... I Talijani su napadali pokušavajući dovući Vicenza Nibalija do medalje, ali nije uspjelo, no svejedno je takav ritam bio previše za neka velika imena (Valverde, Quintana, Evenpoel...)
Na koncu, formirala se skupina sa 20-ak vozača u kojoj je je Pogačar ostao sam, bez pomoći Polanca i Tratnika, pa je i sam pokušao pobjeći, ali brzo su ga ostali neutralizirali. A onda su 20-ak kilometara prije cilja potegnuli Amerikanac McNulty i Richard Carapaz, uspjeli se odvojiti i od tog je trenutka to bila to utrka u dvoje. Ali, nije tako završila.
Carapaz, koji je prije tri godine osvojio talijanski Giro, a ove godine bio treći na Touru, imao je bolje noge i 6 kilometara prije cilja samo je otresao McNultyja i odjurio dalje sâm. Osmorica biciklista, koje su predvodili Belgijanac Wout van Aert i Tadej Pogačar, počeli su opasno prijetiti i smanjivati razliku. I kad su došli na minus od 15 sekundi Carapaz je ubacio u novu brzinu i odjurio prema zlatnoj medalji, uz prednost od preko minute.
Veličanstven trenutak
U uzbudljivom finišu, u borbi za srebro i broncu, Pogačar je dokazao sebi i drugima da može i sprintati i malo je nedostajalo da završi na srebrnoj stepenici, no za koji centimetar je izgubio u foto-finišu od prvaka Belgije. Van Aert je i na nedavnom Touru dokazao svu svoju veličinu jer je osvojio i brdsku etapu i sprintersku na Champs Elysees i etapu na kronometar.
- Ovo je toliko veličanstven trenutak da ga riječima jednostavno ne mogu opisati - rekao je 28-godišnji olimpijski pobjednik Richard Carapaz i odmah posao poruku svojim sunarodnjacima. - Jednostavno se mora vjerovati. Toliko sam puno radio da bih došao do ovoga i za mene je to strašno veliko.
A premda Pogačar nije napravio ono po što je došao, nije osvojio zlato, to ga neće nimalo smetati. Malo je onih koji su u istoj godini osvajali medalje na Igrama i pobjeđivali na Touru poput, recimo, Bradleyja Wigginsa koji je nakon Toura, 2012. osvojio i zlato na kronometru na Igrama u Londonu.