Nikad do sada CRO Race nije razočarao, a ta se tradicija nastavila i ove godine. Opet se nakon šest dana i skoro tisuću kilometara vožnje po cestama diljem Hrvatske, sve svelo na nekoliko sekundi, sve se opet rasplelo u posljednjih nekoliko metara utrke.
Teško je u nedjelju na cilju u Zagrebu moglo biti dramatičnije jer iz posljednjeg zavoja i uoči završnih 400 metara jurnjave prema cilju, čak su četvorica vozača bila u šansi uzeti ukupnu pobjedu. Na kraju je ona pripala onom koji je posljednji prošao preko ciljne linije i koji se 200 metara prije cilja “razlijepio” po asfaltu ispred Nacionalne i sveučilične knjižnice.
Nije mu to, srećom za Orluisa Aulara, prvaka Venezuele, izbilo pobjedu iz ruku, ali morat će definitivno poslati čestitiku zahvale Campbellu Stewartu. Novozelanđanin se, doduše, borio samo za sebe i svoju etapnu pobjedu, ali se na taj način direktno upleo u konačni rasplet osmog izdanja CRO Racea. Jer uspio je u završnom sprintu pobijediti Norvežanina Alexandera Kristoffa i time mu uskratio i ukupnu pobjedu. Da je Kristoff bio prvi u nedjeljnom finalu, s bonus sekundama bi prestigao Aulara i uzeo trofej pobjednika, ali ovako je zbog Campbella ostao kratak za tri sekunde.
Izjednačeno i napeto do kraja
Na koncu, takav je finiš dao dodatni začin ionako zanimljivoj utrci, koja je ponovo zaslužila pozitivne ocjene.
- Apsolutno smo zadovoljni - reći će u analizi Vladimir Miholjević, direktor CRO Racea.
- I prvi komentari komesara UCI-ja, koji je izuzetno iskusan i zahtjevan, govore da je sve jako dobro odrađeno. Meni osobno najbolji pokazatelj jesmo li dobro napravili posao jest situacija kod proglašenja pobjednika, kada su biciklisti, dakle oni najbolji, svi do jednog rekli “čestitamo na fantastičnoj utrci”. Kada ti vozači, čijim se imenima i imidžem kitimo kako bismo podigli vlastite reference i koji su u rasponu od 21 do 36 godina, dakle različitih generacija, kad oni daju pohvale, onda znamo da smo napravili odličan posao.
Što se natjecateljskog dijela tiče, nije moglo bolje. Izjednačeno i napeto sve do kraja, s time da je crvena majica za vodećeg u šest dana mijenjala četiri vlasnika.
- Imali smo i šest različitih pobjednika etapa, što se do sada nikad nije dogodilo, a to je najbolji pokazatelj da je konkurencija izjednačena, da su sve momčadi došle dobro pripremljene i željne pobijediti. Stoga ne mogu biti zadovoljniji nego što jesam. Žao mi je samo što je ukupni pobjednik na kraju završio s padom pred ciljem i popriličnim ozljedama. Nadam se da nikad više na svečanom proglašenju nećemo imati toliko ozlijeđenog pobjednika.
Greškom smo u izvještaju dan ranije naveli kako je ovo prva godina u kojoj pobjednik CRO Racea nije član neke World Tour momčadi, otkako su one prisutne u utrci. Takav slučaj se, naime, dogodio i 2016. godine, kada je slavio naš Matija Kvasina, a u konkurenciji su bile i momčadi Tinkoff, Trek, Astana... Aular vozi za Caja Rural, koja je u ProTeam razredu, što je razina niže od svjetske elite u kojoj su, primjerice, Ineos, Bahrain Victorious, Trek, DSM, Jayco, koji su vozili CRO Race protekli tjedan.
Dok će Aularu i Caja Ruralu trijumf u Hrvatskoj donijeti veliku zadovoljštinu upravo zato što su nadjačali tih pet puno bogatijih momčadi, za kvintet je to neugodan poraz.
- To je sport, to se događa, a sport je uvijek interesantan kada David pobijedi Golijata, kao što je to bilo ovom prilikom - opisat će Miholjević.
Cilj je 8-9 World Tour momčadi
Neće to, jasno, nimalo umanjiti CRO Race, dapače možda će samo ohrabriti momčadi da i sljedeće godine pokušaju takav pothvat. Makar će to biti malo teže, jer...
- Cilj nam sljedeće godine imati osam-devet World Tour momčadi na startnoj listi, radit ćemo i dalje na podizanju kategorije utrke, tako da su to dva osnovna cilja koja smo si zadali za 2024. Nadam se da ćemo oba ostvariti. Što se tiče same rute, mislim da je ovogodišnja utrka bila najbolje koncipirana do sada, jer uspjeli smo s destinacijskim partnerima povezati etape na način koji nije preintenzivan u logističkom smislu ni za ekipe ni za organizaciju. I to je iznimno važno. Mi ćemo mijenjati etape u budućnosti, obuhvaćati sve dijelove Hrvatske, ali moramo to raditi pametno, sistematično i podređeno biciklističkom segmentu, odnosno u korist momčadi kako bismo postali utrka o kojoj se priča doista samo u superlativima.
Prašina se oko ovogodišnje utrke nije još ni u potpunosti slegnula, a već kreće priprema za ono što slijedi za 12 mjeseci.
- U projekciji smo proračuna Vlade RH za iduće dvije godine, dok vjerujem da smo napravili sve, odnosno ne možemo više od ovoga da bismo opravdali investirana sredstva. Jasno, vrlo dobro smo svjesni odgovornosti koje nosi povjerenje Vlade i nismo naučeni da to ne opravdamo. Znači, iskazali smo se u svim elementima koji se od nas traže i nema razloga da se suradnja ne bi nastavila, ne samo u iduće dvije, već sljedeće 22 godine.
Ovo je bilo osmo izdanje utrke i sada je izjednačena količina onih koja su se održavala u proljetnom terminu i onih u ovom aktualnom jesenskom terminu.
Omjer je 4-4. Iako bi po nekima proljetni termin bio pogodniji, kada bi utrka mogla biti svojevrsna priprema za Giro d’Italia, pa time možda privukla i jače sastave momčadi, ostat će i dalje u jesenskom.
- Imamo već točne datume za 2024., naša će utrka biti od 1. do 6. listopada. To je termin koji nam paše, jer uvijek želimo početi u utorak nakon tjedna u kojem se održava SP, ili EP kao što je ove godine, te završiti u nedjelju, šest dana prije Il Lombardije, koja je posljednja utrka World Tour kalendara. UCI nam je predlagao tjedan paralelno sa SP, što nismo prihvatili i zahtijevali smo ovaj termin, što su i odobrili. Naime, dok kolizija sa SP-om ne bi loše utjecala na prisutnost momčadi, kompromitirala bi nam TV termine, jer želimo imati čisti medijski prostor koji je sada već prepoznat u ovom terminu.
Gužva u proljetnom terminu
U tjednu iza SP-a u Europi, naime, nema preklapanja s drugim utrkama ovako visokog ranga, pa CRO Race pokupi svu medijsku pozornost biciklističkog svijeta. Jer sada je za CRO Race 75 nositelja TV prava, što na digitalnim platformama, što na televizijskim kanalima. Slika je uživo išla u više od 130 država, a u nekom je formatu dosegnula 190 država.
U proljetnom terminu je velika gužva i konkurencija s drugim utrkama, pa bi vjerojatno tu izgubili nešto. A pogotovo nema potrebe mijenjati išta, ponovi li se opet i sljedeće godine ovakvih šest prekrasnih, sunčanih i toplih dana, što je u kombinaciji s rutom koja je većinom prolazila uz morsku obalu, podignulo dojam cijele utrke na još višu razinu.
- Gomila vozača i članova njihovih momčadi, dok su bili na utrci, toliko su bili oduševljeni i vremenom i prirodom i ljepotom Hrvatske da su odmah sada bukirali godišnji odmor u našim hotelima. Razgovarao sam, recimo, s Amerikancem Magnusom Sheffieldom, osvajačem bijele majice na utrci, koji se nije mogao načuditi koliko je ovdje lijepo. Čuo je nešto o ovom dijelu Europe od svojih roditelja, jer su davno bili u Crnoj Gori, ali nije očekivao ništa ovako. Jednostavno s ovim tjednom kod nas bio je fasciniran i rekao je da će definitivno opet doći ovdje, bilo na utrku, bilo na odmor - podvukao je Miholjević.