Sport nas je naučio da se ne stavljamo ni u kakve okvire i da je samo nebo granica

U Poreču je u četvrtak počelo deveto izdanje Sport Festa, trodnevnog događaja koji redovito donosi bogat program s brojnim konferencijskim predavanjima, zanimljivim natjecanjima te sajmenim dijelom priče na kojem se predstavljaju noviteti iz svijeta sporta, te zdravog i aktivnog života. Središnji dio manifestacije uvijek je konferencija koja je ponovno okupila brojne sportaše, sportske dužnosnike i organizatore događaja.

Najzanimljiviji panel prvog dana bio je onaj u kojem se predstavlja hrvatska sportska budućnost, a ovom prilikom gošće su bile dvije princeze naše kraljice sportova Jana Koščak (19) i Vita Barbić (18). Obje su ovog ljeta na Europskom juniorskom prvenstvu u Tampereu osvojile zlatne medalje - Jana je svjetskom naslovu u sedmoboju dodala i kontinentalnu krunu, a Vita je uhvatila titulu u bacanju koplja. Nema sumnje, varaždinska i zagrebačka tinejdžerica veliki su dragulji ne samo hrvatske atletike, već i sporta u cjelini.

- Bavit ću se atletikom dok god bude išlo, ne postoje granice u rezultatu i mojim mogućnostima - velikim je riječima panel otvorila Jana.

Njezina je disciplina najkompleksnija u atletskom programu, a na pitanje kako ostati motiviran i fokusiran tijekom cijelog natjecanja ako ne krene sve prema planu, Varaždinka je odgovorila:

- Sedmoboj je za mene test karaktera, morate biti spremni i fizički i psihički. A ako i krene loše, trudim se u svakoj sljedećoj disciplini napraviti rezultat i ne misliti na ono što se dogodilo. Treba ostati pozitivan, ne bi se smjelo dogoditi da padnete ako vam ne krene od prve discipline. Da sam tako razmišljala, vjerojatno se ne bih vratila sa zlatom iz Tamperea jer sam već na preponama zeznula, ali uspjela sam se vratiti i osvojiti naslov.

Vita Barbić

LUKA GERLANC

O mentalnoj snazi i motivaciji govorila je i Vita...

- U svim tehničkim disciplinama se pojave neki nedostaci koji mogu činiti razliku i tada je najvažnije ostati smiren i pozitivan, ne fokusirati se na loše stvari i greške, nego na ono što moraš raditi. Zato sam se uspijevala izvući i u najkritičnijim situacijama, pa tako i u Tampereu gdje nije počelo dobro, ali sam uz pomoć svog trenera, koji uvijek nađe način kako me vratiti na pravi put, uspjela dati svoj maksimum i doći tamo gdje je trebalo - istaknula je Vita.

Obje su se složile da im situacije koje prolaze u sportu donose i životne lekcije.

- Sa sportom se usvajaju specifične navike i životne vrijednosti. Iako nosi puno uspona, u sportu se događaju i padovi, i takve situacije nas uče kako se izvući i kako svaki dan probijati svoje mogućnosti. Kada se čini da je teško, nastavljaš kročiti naprijed, i učiš da jednako kako nema granica u sportu, tako nema ni u drugim dijelovima života. Sport me je naučio da se ne stavljam ni u kakve okvire, te da je samo nebo granica - naglasila je Vita, a Jana je otkrila svoju sportsku filozofiju:

- Ne treba se ograničavati ni po rezultatu ni po broju medalja. Mislim da svake godine mogu biti koju stotinku brža, da mogu bacati i skakati dalje i više. Pravi sportaš nikad nije u potpunosti zadovoljan svojim rezultatom jer uvijek zna da se može bolje i više.

Iako su djevojke još uvijek vrlo mlade, iako tek trebaju zakoračiti prema seniorskim vodama i prvim seniorskim uspjesima, već sada su često inspiracija klincima koji tek otkrivaju prve čari sporta.

- To je velika čast i odgovornost. Događa se da na stadionu srećem nove grupe i klince, svi bi se slikali sa mnom, tako da bih rekla da sam već sada uzor nekoj djeci. Ne doživljavam to kao presing, već se uvijek pred njima trudim pokazati još boljom, ne samo kao dobra sportašica, nego i kao dobra osoba. Na taj način ih želim naučiti da je sport puno više od fizičkog napora i da trebaju ostati dobri u školi i postati dobri ljudi - istaknula je Jana.

Vita je, pak, dala i savjet klincima koji tek ulaze u svijet sporta.

- Poručila bih im da pronađu nešto što ih stvarno veseli jer sport zna biti dosta težak. Treba zavoljeti cijeli proces i sve što stoji iza uspjeha, a to je prilično teško ako se to ne voli. Iako možda zvuči kao klišej, treba voljeti ono što radiš i biti strpljiv u teškim trenucima. Ne treba očekivati rezultate preko noći, ne treba sebe forsirati na putu koji možda nije namijenjen za nas. Treba znati čekati i dočekati svoje najbolje dane.

Okrenuli su se naši atletski dragulji i budućnosti, očekivano poručivši kako im je nastup na Olimpijskim igrama jedan od glavnih ciljeva.

- Meni su definitivno cilj Olimpijske igre, ali one su tek za tri godine. Treba doći do tamo, treba već sutra odraditi dva treninga, pa onda svaki sljedeći dan još puno trenirati i jako se pomučiti da dođeš do tamo. Prije toga me dogodine čeka dvoransko Svjetsko prvenstvo, bit će mi to prvo veliko natjecanje otkad sam službeno seniorka, pa onda na ljeto i Europsko prvenstvo u Birminghamu, i tako dalje sve do Los Angelesa - rekla je Jana, a Vita je dodala:

- Dugoročna želja su, naravno, i meni Olimpijske igre, ali do toga je dug put i još puno velikih odluka. Prvi cilj je završiti srednju školu i odabrati dobar faks uz koji ću moći nastaviti trenirati na vrhunskoj razini. Puno je ciljeva, ali što se tiče sporta, glavni je iz dana u dan pokušati biti što bolji. A što se tiče fakulteta, voljela bih biti dizajnerica, a još imam vremena smisliti čega, ha-ha.