Kaže Ryan Crouser u utorak.
- Sada se vraćam kući i nakon kratkog odmora nastavljam pripreme za novu sezonu, jer dobra priprema temelj je za sve rezultate. Bez nje nema ništa. Mislim da tehnički, posebno u brzini mogu napredovati, no to je jednako važno odraditi i fizički i mentalno, uvjeriti sam sebe da ti to možeš i želiš.
E, tako, a radi se o čovjeku koji baca kuglu uredno preko 22 metra, koji je sa 23.37 metara aktualni svjetski rekorder, koji iza sebe ima dva olimpijska zlata (Rio i Tokio), koji je nepobjediv u svom sportu u ovom trenutku, koji ima 25 pobjeda u nizu...
E, zato je Ryan Crouser vrhunski, zato je istinska sportska veličina i zvijezda, zato je onaj kojeg poštuju. A stajat će s vama i razgovarati dok vi ne kažete “hvala”. Nije mu nikakav problem, dapače s obraza će mu planuti čak i ono crvenilo od neugodnosti što uopće ima priliku razgovarati za neki medij za koji nikad u životu nije ni čuo. To se uči, to se nosi od doma, to je obrazac ponašanja za svakog sportaša koji teži biti vrhunski.
Gledao, učio, radio
Naravno da svi uvijek ne mogu biti najbolji i pobjednici, ali vrhunac je izvući maksimum iz sebe i biti sretan zbog toga. To sportaša čini uspješnim. I šteta je da se mnogi sportaši nemaju priliku češće družiti s takvima poput Ryana, naučiti nešto kada po pitanju mentalne pripreme spominje Tigera Woodsa, a po pitanju tehnike Ulfa Timmerana, po pitanju druženja Joa Kovacsa, jer to su ljudi kriteriji... Nije Crouser robot, veseli se, smije se, zna biti ljut. Nije sve znao, nije se rodio naučen, ali je učio, gledao bolje, radio i izrastao do jednog od najboljih atletičara današnjice. Nitko osim švedskog čuda s motkom Duplantisa nije danas tako nadmoćan u svoj disciplini kao Crouser.
Čovjek koji je u životu sve napravio ne priča o novcu, boljem ugovoru, već samo o načinu kako napredovati i biti još bolji. To je pouka mnogim mladim sportašima okruženima financijskim kaosom u kojem se nerijetko uspiju pogubiti, jer nisu uspjeli odvojiti važno od nevažnog kada je u pitanju sport, točnije, nisu znali prioritete da bi došli do cilja, jer nitko nije dopro do njih da im pokuša objasniti zašto.
Ako ćemo priču okrenuti prema rukometu, rekli bismo da je baš taj njegov primjer nešto što je najpotrebnije u ovom trenutku. No, veliko je pitanje kako u to uvjeriti mladiće koji puno puta nisu svjesni sebe, pa samim tim ni okruženja u kojem odrastaju. Imamo odlične i talentirane djece, djece koja se ravnopravno nose s bogatijom Europom, ali pravo usmjerenje samo je sporadični slučaj svake priče. Premalo ih na kraju izađe u vrhunske.
Najbolji na svijetu
Dobro je misliti dobro o sebi, ali je u sportu jednako važno to i pokazivati u kontinuitetu na mjestima koja su označena vrhunskim, jer ta mjesta su kriterij i nijedna druga. Nisi uspješan jer misliš da si uspješan ili misliš da možeš biti uspješan, nego kada nešto stvarno napraviš u životu. Nije Crouser dobar jer je pobijedio doma u Portlandu, jer je bacio na noge cijeli Oregon, nego jer je pobijedio sve na svijetu, a iza toga stoji ogroman trud, veliki rad, jer dominirati tako mogle su svojedobno Janica i Blanka, a znate što je to bilo i značilo.
Moramo obrazovati sportaše puno bolje nego što ih obrazujemo danas i ta obrazovanost, učenje promišljanja mora postati jednako važan kriterij u sportu kao i teretana, kao i trening, kao i sama utakmica. Samo pametni sportaši su uspješni sportaši.
Crouser je pričao o mentalnom, jer promišlja nakon svega kako više i bolje, a mogao bi već sada sa 28 mirno sjesti i brojati dolare da nijednom više ne izađe u krug i potegne kuglu. A on razmišlja...