Već duže vrijeme u zagrebačkom sportu vlada nered, barem kada je riječ o upravljačkom tijelu ili Sportskom savezu Grada Zagreba. Naprasna ostavka glavnog tajnika, kašnjenje u izradi Financijskog plana kulminirala je zadnjih dana ukidanjem stipendija za ZG sportašice i sportaše, a što je dosta očekivano uzburkalo sportske “vode” u metropoli.
Kako je do takve odluke uopće došlo? Koje je opravdanje ukidanja stipendija? Početna su pitanja za Pericu Bukića, izvršnog dopredsjednika Hrvatskog vaterpolskog saveza, a koji je ujedno i član Upravnog odbora SSGZ.
- Cijela pozadina ukidanja stipendija sportašima 2. i 3. kategorije je malo kompleksnija. Naime, budući da se jako kasnilo s prijedlogom Programa javnih potreba (PJP) tj. konkretnije s raspodjelom financijskih sredstava SSGZ-a, pa se u nezgodnom trenutku dogodila i ostavka glavnog tajnika... da ne bi doveli u pitanje ukupno financiranje ZG sporta, navedeni prijedlog PJP se donio u doslovno par dana. Kako su sredstva za sport ostala na razini prošlogodišnjih, što znači apsolutno nedovoljna za realne potrebe, a u sustav financiranja se vratila KK Cibona te je trebalo negdje “izmisliti” ta dodatna sredstva. Stručne službe su dale prijedlog da se problem riješi tako da se dio sredstava prebaci između ostalih i s te stavke. Na žalost, budući da ne postoji odgovarajuća analiza postojećih kriterija raspodjele sredstava, niti se nije moglo baš jednostavno u tih dan-dva naći ispravno rješenje. Mene osobno još više boli da su plaće i honorari trenera ostali na istoj razini kakvi su bili i ranije, iako postoji odluka grada da se ti iznosi usklade i povećaju.
Smanjenje proračuna 2020.
Kada smo kod stipendija, zašto tu postoji dodatna nepravednost jer su stipendisti samo pojedinačni sportovi, ali ne i momčadski odnosno kolektivni sportovi?
- Upravo je to bila jedna od mojih primjedbi, jer neki gradovi imaju tu stipendiju predviđenu za sve sportaše, dok se grad Zagreb odlučio ne stipendirati sportaše ekipnih sportova. Zaista ne znam kada je, kome i zašto tako nešto nekome palo na pamet, ali to po mom mišljenju svakako treba mijenjati. Stipendije trebaju dobivati svi sportaši 1., 2. i 3. kategorije, jednako iz pojedinačnih i ekipnih sportova. Nadam se da će se prvom prilikom tj. rebalansom kojem se nadamo, taj segment ispraviti.
Postoji li i koliko je kvalitetna suradnja vas članova Upravnog odbora i Stručnih službi odnosno vodstva Sportskog saveza Grada Zagreba? Naime, u kontaktu s više članova UO SSGZ minulih mjeseci, stekao sam dojam da vas se dosta kasno informira o nekim stvarima o kojima bi onda trebali odlučivati. Postoji bojazan da će kada “zagusti”, vas članove Upravnog odbora predstaviti kao tijelo koje je donijelo odluku odnosno vas okriviti za stanje, ‘sakriti’ se iza vas.
- Iako smo još od prošle godine i prema glavnom tajniku i predsjedniku komunicirali taj problem na sastancima UO, ali i pojedinačno nas više članova UO, da je nužan ozbiljniji i sustavniji pristup izradi Programa javnih potreba, na žalost iz gore navedenih razloga se prijedlog javnih potreba ponovo donio bez ikakvog utjecaja nas članova UO. Barem koliko ja znam. Što je po mom mišljenju jedna loša praksa. Mi i jesmo delegirani ispred svojih gradskih sportskih saveza da bi pozitivno utjecali na raspodjelu navedenih sredstava. Naravno, brinuli se za ukupan zagrebački sport, ali s pažnjom na one koji su nas tamo i delegirali. Na žalost evo već drugu godinu koliko sam ja u tom tijelu, pa sam dodatno i predsjednik Stručno programskog povjerenstva čija je zadaća prije samog sastanka Upravnog odbora razmotriti prijedlog PJP, nikad ta tema nije uistinu bila na dnevnom redu. Upravni odbor na čelu s predsjednikom ne smije bježati od svoje odgovornosti, ali ni od svojih ovlasti. Mi smo ti koji bi trebali dati okvir za konačne odluke, po svim temama. U konačnici, Gradska uprava Zagreba to od nas i očekuje. Tek kad se mi posložimo kako treba, možemo od grada tražiti potrebnu pomoć u smislu povećanja sredstava za sport.
Bi li se složili s tvrdnjom da je stanje u zagrebačkom sportu danas na najnižoj točki od osamostaljenja Hrvatske? Proračun je ozbiljno smanjen, ne ulaže se u sportsku infrastrukturu, treneri su potplaćeni, sada se ukidaju i stipendije sportaša?
- Na žalost, mislim da je ta konstatacija prilično točna. Ipak, treba reći istinu, a ta je da je smanjenje proračuna nastupilo u pandemijskoj 2020. godini. I sva navedena smanjenja datiraju iz tog vremena. Ti iznosi koji su tada definirani kao privremeni su na snazi i danas. I to nije dobro. Primjera radi, navest ću da su sredstva grada Zagreba, s obiju stavki, kad gledamo HAVK Mladost, prepolovljena. A ni prije nije bilo blistavo. Što god smanjili, bile to stipendije sportaša, plaće trenera ili proračuni klubova... sasvim svejedno, uvijek će taj teret pasti na sportaše. Već sam se umorio, jer to radim zadnjih 20 godina, isticati važnost sporta kako za lokalnu zajednicu, tako i na nacionalnoj razini, za ispravan odgoj i razvoj djece i mladih, kao prevenciju negativnosti kojih je u društvu sve više, kao preventivu, ali i terapiju u zdravstvu, mogućnosti i važnost za turizam itd. Sport je puno važniji nego ga se percipira i nego mu se daje na značaju. Kad se usporedimo s okruženjem, a posebno s EU, mi smo debelo na začelju. I to je jedina istina. Zadnjih nekoliko godina Vlada Republike Hrvatske pokazuje razumijevanje za stanje u klubovima i to treba pohvaliti. Dobili smo i konkretnu financijsku pomoć za 5 ekipnih sportova, pa i pojedinačne sportove, ali na žalost to nije dovoljno. Uvažavajući sve probleme i potrebe države, uvjerenja sam da je sport uistinu djelatnost od posebnog društvenog značaja, kako to i piše u Ustavu Republike Hrvatske.
Postoji popriličan ‘nered’ i u financiranju klubova od SSGZ jer postoje sportovi u kojima se financiraju i klubovi drugoligaškog razreda i to znatno izdašnije od nekih koji su u prvoligaškog ranga i osvajaju trofeje. Kako i kada to mislite promijeniti, jasno ako je to uopće moguće?
- To je po mom mišljenju najvažnija tema i uistinu mislim da će novi glavni tajnik/tajnica, zajedno s predsjednikom i nama članovima UO uložiti ozbiljan trud da se napokon uvede red u taj najvažniji segment, a to je financiranje zagrebačkog sporta. Nešto što je definirano pred možda 15-tak godina, samo se iz godine u godinu prepisuje, bez da se napravi ozbiljna analiza tih kriterija i još važnije primjene tih kriterija. Također, grad Zagreb bi po meni trebao donijeti i neke političke odluke, a to su u koje sportove i koliko ulagati. Treba li primjerice grad Zagreb klub koji će se boriti za prvaka Europe ? Ili ga to ne zanima? Znamo važnost sportskog rezultata, koji nije samo promocija grada i države, već je i lokomotiva ukupnog bavljenja sportom, primarno djece i mladih, ali i šire populacije.
Šafranić ima želju i energiju
Zaključno, je li možda rješenje i “clean start” ili uvjetno rečeno “početak od nule”, a pod čim mislim na posvemašnje restrukturiranje Sportskog saveza Grada Zagreba, od izbora novog predsjednika pa nadalje? Naime, vjerojatno su i do vas doprle vijesti koje dolaze unutar samog SSGZ gdje se govori o “interesnim grupama”, “pritiscima lobija”, “narušenim međuljudskim odnosima” kako je to eksplicite naveo predsjednik Vjekoslav Šafranić.
- Mišljenja sam da predsjednik Šafranić ima želju i energiju promijeniti stvari na bolje. Mislim također i da ima kompetentan Upravni odbor. Uz kvalitetnog glavnog tajnika, mislim da postoje pretpostavke za pozitivan iskorak. Djelatnici stručnih službi će najviše profitirati situacijom u kojoj će se znati tko što radi i tko za što odgovara - zaključio je Perica Bukić, član Upravnog odbora Sportskog saveza Grada Zagreba.