Nikad ne otpisujte All Blackse, stara je to krilatica u svijetu vrhunskog ragbija u kojem su Novozelanđani, uz Južnoafrikance, najtrofejnija svjetska reprezentacija s tri osvojena naslova prvaka svijeta u devet dosad odigranih izdanja SP od onog inauguralnog 1987. godine. U petak su igrači Iana Fostera u prvoj polufinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva koje se se igra u Francuskoj, odigranoj na Stade de Franceu, s uvjerljivih 44:6 pobijedili i zapravo ponizili reprezentaciju Argentine, izborivši svoje peto finale.
Premda su nadobudni Argentinci poveli u petoj minuti 3:0 nakon uspješno izvedenog kaznenog udarca Boffellija, sve do kraja utakmice oni su samo još jednom bili uspješni iz kaznenog udarca, dok su Kiviji pokazali svu raskoš svog ragbijaškog umijeća pri čemu se najviše istaknuo Will Jordan s tri polaganja. Novozelanđani su očito puno bolja momčad, svojom su Hakom u uvertiri utakmice, kojoj je prisustvovalo gotovo 80 tisuća ljudi, uplašili suparnike. Već na poluvremenu, nakon prvih 40 minuta igre, Novozelanđani su ostvarili solidnu prednost od 20:6, zatim su u drugom poluvremenu u potpunosti slomili suparnika koji je gajio uzaludne nade da mogu ostvariti čudo, tome su se nadali ponajprije zbog iznenađujuće pobjede nad favoriziranim Velšanima u četvrtfinalu (29:17).
Bez realnih izgleda na startu
Čudo je, naravno izostalo jer su Novozelanđani tijekom cijele utakmice u potpunosti zatvorili prilaze ne dopustivši suparniku ni najmanji tračak nade. Osim Jordana, dvaput je u visokoj pobjedi položio Jordie Barrett, po jednom Aaron Smith i Shannon Frizell. Richie Mo’unga bio je samo triput uspješan u pretvaranjima od sedam pokušaja, no to nimalo nije ugrozilo siguran put njegove momčadi do finala. Isti je igrač bio priseban iz jedinog novozelandskog kaznenog udarca i bilo je to i više nego dovoljno za pobjedu u kojoj se momčad i nije previše potrošila te se tijekom utakmice stekao dojam da niti ne igraju punom snagom. S obzirom na puno zahtjevniji drugi polufinalni par u kojem su aktiualni svjetski prvaci Južnoafrikanci i Englezi koji su u završnici jedini branili čast Europe, mogao bi to biti dodatna prednost za Novozelanđane kojima, unatoč najboljoj reputaciji, nitko na ovom turniru nije davao realne izglede za osvajanje odličja, posebno zlata.
Nije se to moglo naslutiti u nastavku turnira poslije uvodnog poraza od domaćina jer se visoke pobjede nad Namibijom, Italijom i Urugvajem nisu uzimale u obzir kao realan kriterij. Druga je, pak, bila stvar tijesna četvrtfinalna pobjeda protiv Irske (28:24), trenutačno prve momčadi na svjetskoj ragbijaškoj listi. Kako su Argentinci lagano pobijedili indisponirane Velšane, bilo je i prije ovog polufinala jasno da je Novom Zelandu otvoren put ka novom finalu. A imali su i dodatni motiv; osvetu za poraz koji su im Argentinci nanijeli prošle godine.
Momčad koja je bila u kaosu prije samo 14 mjeseci, izgubivši povijesni prvi ogled od Argentine na Novom Zelandu, sada je u finalu Svjetskog prvenstva, dok je trener za kojeg se činilo da je bivši, sada samo 80 minuta udaljen od ispisivanja jedne od najveće priča o padu i povratku u povijesti ragbija. A dospjeli su tu gdje jesu zahvaljujući izvedbi koja je bila snažna, smirena, kontrolirana i na trenutke kreativno briljantna. Ipak je imala dovoljno slabih točaka da ostavi All Blackse da osjećaju da imaju na čemu raditi prije finala.
- Ponosan sam na ovu grupu ljudi koju vodim, odlično su odigrali utakmicu koja još uvijek nije naš maksimum koji želimo pokazati i u finalu. Došli smo tamo gdje zaslužujemo biti, ovo je bio naš cilj čak i nakon uvodnog poraza od Francuske. Njih više nema na turniru, dok se mi borimo za trofej. Učinili smo sve da si damo priliku i uvjeren sam da ćemo je iskoristiti - rekao je nakon ulaska u finale turnira izbornik All Blacksa Ian Foster.
Tijek utakmice ‘ubio’ atmosferu
Kapetan Sam Cane nije puno slavio, kao niti njegovi suigrači, ovu je pobjedu doživio kao nešto posve normanlno i očekivano:
- Trpjeli smo puno kritika, no ta nas “vanjska buka” uopće nije pogađala, postali smo prilično dobri u blokiranju tih ometajućih elemenata. Mi igrači neizmjerno vjerujemo stručnom stožeru, vjerujemo planu koji smo zajednički postavili. Sve do ovog trenutka plan je ostvaren, no tu ne mislimo stati.
Nažalost, atmosfera na ispunjenom Stade de Franceu nije bila suviše “vatrena”, umirio ju je tijek utakmice koja je bila jednosmjerna cesta. Nije to zasmetalo centru pobjedničke momčadi Jordieju Barrettu, igraču utakmice, koji je zabio u drugom pokušaju protiv Argentine potvrdivši svoju impresivnu igru protiv Irske u četvrtfinalu.
- Kako je ovo slatko. Ovo je novi teritorij za ovu grupu igrača nakon što smo se “poskliznuli” u polufinalu prije četiri godine. Ponosan sam, ali još nije gotovo. Imat ćemo sljedeći tjedan vrlo tešku utakmicu. Imamo još jedan tjedan boravka u Francuskoj i Parizu i na tome smo jako zahvalni - zaključio je Barrett.