Iako ovogodišnji Tour de France još uvijek sitno broji, već je u prvih sedam etapa ponudilo više uzbuđenja nego nekad cijela sezona. Od prvog kilometra u Baskiji nije bilo kalkuliranja, žestoki tempo su nabijali ili iz momčadi branitelja naslova, Danca Jonasa Vingegaarda ili iz momčadi dvostrukog pobjednika Toura, Slovenca Tadeja Pogačara, a prvi veliki obračun dogodio se u petoj etapi.

Obračun u Pirinejima trebao je postaviti neke standarde i pokazati gdje je tko i koliko je spreman za sve što Tour traži od biciklista. Kod Pogačara je suspektna bila šaka koju je ozlijedio dva mjeseca prije Toura na utrci u Flandriji i jedna od tri kosti navodno još nije potpuno zarasla. No, ako je bilo suditi po raspoloženju 24-godišnjeg Slovenca, njega je nakon te etape daleko više zabrinulo stanje zaručnice Urške Žigart koja je u Italiji vozila na ženskom Giru, ali je zbog pada i ozljeda morala odustati. Više čak i od podatka da je u samo jednom kilometru na usponu krajem pete etape dopustio Dancu da mu pobjegne za više od minute i neki su već zaključili da je upravo ta etapa bila početak kraja ovogodišnjeg Toura.

No, u biciklizmu to nije toliko jednostavno jer ono što je bilo jučer, ne mora biti danas pa je čuvena rečenica “sutra je novi dan” iz filma Zameo ih vjetar dobila pravu potvrdu upravo na ovogodišnjem Touru.

Briljantna predstava

U toj petoj etapi u kojoj je Pogačar nije mogao slijediti Vingegaarda kada je krenuo u bijeg, Danac je imao dva briljantna pomoćnika. Jedan je bio Belgijanac Wout van Aert, koji se u svim situacijama sjajno snalazi, ali nije toliko dobar da bi u kontinuitetu mogao napadati žutu majicu u trotjednoj utrci, a drugi Amerikanac Sepp Kuss, koji je pomogao i Primožu Rogliču u lovu na trijumf na ovogodišnjem Giru.

Na kraju Vingegaard ipak nije bio najveći pobjednik te etape jer se odnekud pojavio Australac Jai Hindley, koji naravno nije nepoznat jer je prošlogodišnji pobjednik Gira, ali sad prvi put vozi Tour.

- Nisam znao što mogu očekivati, a sada znam da mogu konkurirati za sve.

No, žuta majicu koju je skinuo s leđa Adama Yatesa nije dugo ostala u njegovom vlasništvu jer novi veliki obračun slijedio je samo dan kasnije u relativno kratkoj etapi od 143 kilometra, ali etapi prepunoj izazova i nove opasnosti koja je prijetila Pogačaru. I na to su se mnogi pripremali, ali čini se više od svih Slovenac.

- Znao sam što se može dogoditi. Iskreno govoreći, da sam izgubio još minutu u odnosu na Vingegaarda mogao bih spakirati stvari i vratiti se kući.

Srećom to se nije dogodilo jer je Pogačar u briljantnoj predstavi osvojio etapu, svoju već desetu u karijeri na Tour de Franceu i dramatično smanjio razliku koju je Vingegaard imao uoči početka etape.

- Ovo nisam doživio kao revanš i ne mislim da sam uzvratio udarac. Jednostavno, bolje sam osjećao noge i kada je trebalo povući bio sam spreman, pokazalo se spremniji i od Vingegaarda i od svih ostalih.

Danac ovoga puta u čistoj završnici nije mogao računati na pomoć momčadskih kolega iako ga je jedno vrijeme uspješno vukao Kuss, a sve do 5 kilometara prije kraja drugog uspona Van Aert. Ali Belgijanac se u trenutku kada više nije mogao potpuno raspao i zamalo pao s bicikla.

Sve što se nakon toga dogodilo bila je slika jednog velikog šampiona. Pogačar je višegodišnje pratitelje Tour de Francea u trenutku kada je pobjegao Vingegaardu dva i pol kilometra prije cilja na vrhu serpentina neodoljivo podsjetio na velikog Baska Miguela Induraina, koji je upravo na tom prelazu ostvario prvu etapnu pobjedu na Touru 1989. godine. Sve što je slijedilo bilo je pisanje biciklističke povijesti jer je Indurain pet puta bio pobjednik Toura.

S ovakvim raspletom šeste etape Tour je opet dobio sve ono što se od njega i očekuje, ali iako u pelotonu ima mnogo onih koji su spremni povući i osvojiti neku etapu, poput Australca Hindleya, konstanta i kontinuitet ostaju u rukama Vingegaarda i Pogačara.

Otvorena utrka

Danac je nakon pete etape stigao na drugo mjesto ukupnog poretka, Pogačar je pao na šesto, ali samo dan kasnije obojica su zauzela vrh. Vingegaard je preuzeo žutu majicu, a Pogačar se vratio na drugo mjesto.

Istina je da je prošao tek prvi od tri tjedna i ostaje otvoreno pitanje tko će izdržati utrku do Pariza, a veliku ulogu u tome odigrat će i pomoćnici dvojice favorita. Nakon prve dvije etape činilo se da tu bolje stoji momčad Emirata, ali onda je iskočila momčad Jumbo Visme. No, činjenica je i da je Pogačar naučio voziti sam i da se dobro snalazi i kad momci koji bi mu trebali pomagati ne mogu više pratiti taj tempo.

Slovenac je sa samo 24 godine definitivno već pokazao što i koliko može i čini mi se da je drugi ili treći najbrži uz Bernarda Hinaulta koji je stigao do 10 etapnih pobjeda na Touru pa se usput i našalio nakon etape kako je sve bliži Marku Cavendishu. Iako, teško je povjerovati da bi Britanca i njegove 34 etapne pobjede na Touru netko mogao dostići.

Tour de France ide dalje, sve više je gledatelja, pa je tako u šestoj etapi na usponu koji je drugi najveći na Touru sve bilo krcato, navijači su ispunili sve moguće prostore i biciklisti se jedva probijaju kroz tisuće onih koji žele sudjelovati barem na takav način u velikom događaju. Događaju koji nije propustio ni francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je gledao završnicu šeste etape i čestitao vodećem u ukupnom poretku Jonasu Vingegaardu, a nije isključeno da će se još koji put pojaviti tijekom ove velike utrke.