Nedavno je u Houstonu završilo pojedinačno Svjetsko prvenstvo, prvo koje se igralo u SAD-u, a mi smo izdvojili devet zanimljivijih stolnoteniskih priča...
Kinezi 'podbacili', kumovi ušli u Asgard
Kina je u Houstonu osvojila četiri od pet titula. Ako gledamo u povijest onda taj rezultat nije na razini na koju smo navikli. Ispustili su zlato u paru, a 'oteli' su im ga Šveđani Kristian Karlsson i Mattias Falck. I to baš trideset godina nakon što su Peter Karlsson i Thomas von Scheele osvojili zlato na SP u Chibi. Posljednje zlato za Europu u parovima! Od tada su gotova sva zlata završavala u rukama Kineza, tek jednom su njihovu dominaciju poništili Tajvanci. U Houstonu Kinezi nisu bili ni u finalu. Švedski par, inače vjenčani kumovi, su velik posao obavili su u četvrtfinalu i polufinalu kada su izbacili Wang Chuqina i Fan Zhendonga (3:2) odnosno Lin Gaoyuana i Liang Jingkuna (3:0). Falck i Karlsson su u Teksasu pronašli put do Asgarda.
Bez obzira na medalje, nekako smo dojma da u Houstonu Kina nije bila na top razini. Najviše se to odnosi na mušku konkurenciju. Da, malo hrabra i bahata izjava s obzirom na broj i sjaj kineskih medalja. Srebro (Moregard) i bronca (Boll) su u rukama Europljana, što se nije dogodilo od Pariza 2003. Istina, treba reći da na ovom SP nisu nastupili Ma Long (33) i Xu Xin (31), broj dva i broj tri na svijetu, ali zašto je to tako ima dosta teorija. Možda najrealnija priča je da prepuštaju tron mlađim generacijama. Boll je s turnira izbacio Zhou Qihaoa, a bilo je tu još neizvjesnih mečeva, Liang Jingkun je triput prošao u sedmom setu (Qiu, Pitchford, Calderano), Kallberg je namučio Lin Gaoyuana...
No, isto tako treba znati da je većina Kineza bila u gornjem dijelu ždrijeba pa su od osmine finala imali međusobne okršaje. Također, u još dva finala nismo gledali prvenstvo Kine u Teksasu, već su im dio planova pokvarili Japanci (ženski parovi i miks). Jedino gdje baš dominiraju je pojedinačna ženska konkurencija i gdje su sve četiri medalje završile u njihovim rukama. Nećemo se lagati, vjerojatno je sve ovo optička varka ili samo puko maštanje, ali dobro dođe da se barem malo razbije monotonija, koja, realno, ubija ovaj sport. Kinezi će uvijek biti posebna priča za sebe, ali vesele ovakve sitnice. Ionako se već dulje vrijeme igra meč Kina vs. svijet u kojem se, uglavnom, zna pobjednik. Inače, sljedeće pojedinačno SP je u Kini.
Tamara i dalje posljednja Europljanka
Od Svjetskog prvenstva u Nagoyi 1971. do Houstona 2021. odigrano je ukupno 26 prvenstava. Od 1971. samo 21 stolnotenisačica osvojila je medalju na svjetskim smotrama, a da nije igrala pod kineskom zastavom. Od toga samo pet igračica je bilo iz Europe.
Od 1995. pet igračica se penjalo na postolje na svjetskim prvenstvima i svih pet su bile brončane. Jedan od tih je i naša Tamara Boroš. Posljednju medalju za Europu osvojila je upravo hrvatska stolnotenisačica i to 2003. u Parizu. Nakon nje na postolju su, osim Kineskinja, stajale još samo Hongkonžanka Lin Ling i Japanka Miu Hirano. U Houstonu nije bilo bolje, posljednje Europljanke oprostile su se u osmini finala.
'Mali debeljko' iz trećeg pokušaja
Broj 1 na svijetu opravdao je svoju poziciju. Fan Zhendong je u Houstonu konačno uzeo i zlato, s obzirom na to da je dosad bio brončani (2015.) i srebrni (2017.). I pritom s 24 godine postao jedan od najmlađih svjetskih prvaka u povijesti ove igre (najmlađi osvajač je Stellan Bengtsson, Šveđanin je s 19 godina osvojio SP 1971. u Nagoji). Nije loše za dečka čiji je nadimak 'mali debeljko'. Nadimak je dobio zbog konstitucije, izgleda malo nabijeno, ali rad nogu je fantastičan, a u desnoj ruci ima top. Sa 16 godina proglašen je za Wunderkinda, a često su ga uspoređivali s najvećim, Ma Longom. Goat ping ponga ili ti diktator mu je uzeo olimpijsko zlato ispred nosa, tako da će Fan sve podrediti – Parizu 2022. Inače, 'mali debeljko' je na putu do titule u Teksasu ispustio četiri seta i to sve protiv svojih sunarodnjaka.
Boll protiv godina i ozljeda
Timo Boll jedan od najvećih koje je Europa ikad imala. Četiri olimpijske medalje (2 srebra i 2 bronce u momčadskom). Na Svjetskom kupu osam puta je bio na postolju (2+4+2), na Top-u 12 odnosno Top-u 16 okitio se naslovom najboljeg čak sedam puta. Ukupno je osvojio 20 zlatnih medalja na europskim prvenstvima, osam pojedinačnih titula. Na svjetskim prvenstvima pridodao je osam medalja, od toga dvije pojedinačne. Prvu broncu je osvojio 2011., a deset godina kasnije u Houstonu i s 40. na leđima opet je na postolju. Usprkos godinama i ozljedi. Toliko se mučio s trbušnim mišićem da je zamalo predao meč u četvrtfinalu.
- Nisam bio siguran trebam li odustati. Osjećaj iznutra nije bio lijep, ali odlučio sam se boriti do kraja. Nisam si htio predbaciti da nisam dao sve od sebe. Najteže je bilo se usredotočiti na stolni tenis unatoč stalnoj boli. U jednom trenutku sam bio totalno iscrpljen, ali adrenalin mi je pomogao da sve to izdržim - istaknuo je Boll nakon što je pobijedio Amerikanca Jha (4:2) i osigurao polufinale i medalju.
U polufinalu je odlično krenuo, poveo 2:0, ali vidjelo se da ne ide baš najbolje. Kod nekih udaraca uopće nije htio ili stigao reagirati, a kod nekih svojih napada je stiskao zube nakon odigranog poena. Sve to iskoristio je 19-godišnji Moregard pobijedivši ga nakon sedam setova (4:3).
Nije to bio Boll kakvog smo navikli gledati, što nije čudno s obzirom na sve. Zub vremena ostavio je trag, evidentno je sporiji i nekako nezgrapniji po pitanju kretnji, ali i takav je za većinu igrača nepremostiva prepreka. Uostalom, izbacio je jednog od Kineza, kao i to da je aktualni europski prvak. Šteta, bilo bi lijepo da je imao priliku u borbu za zlato. I to, vjerojatno, na svom oproštaju od svjetskih smotri. A možda se i varamo. U svakom slučaju - šampion.
U Moregardu traže Waldnera
Već dulje vrijeme se o njemu priča, ali u Houstonu je definitivno zakoračio na svjetsku pozornicu. Riječ je o 19-godišnjem Šveđaninu Truls Moregardu, koji je na kraju osvojio srebro. Živio je na rubu cijeli turnir. U 2. kolu je prošao Tajvanca Chuanga nakon sedam setova. Slijedio je Nijemac Franziska i prolaz u fiksu sedmog seta i to nakon što je Šveđanin vodio 3:1. U osmini finala je spasio 0:3 protiv Južnokorejca Lim Jonghoona, da bi za medalju izbacio Nigerijca Arunu (4:2). U finale je prošao preko Nijemca Bolla, gubio je 2:0 i 3:2, ali iskoristio je trenutak i, među ostalim, suparnikove probleme s ozljedom. Jedino gdje nije imao šanse je bilo finale, Fan Zhendong ga je nadigrao s 4:0. Moregarda već dulje vrijeme proglašavaju čudom, uspoređuju ga s legendarnim Waldnerom, neki i s hladnokrvnim Austrijancem Schlagerom, posljednjim Europljaninom koji je osvojio svjetski naslov (2003.), a njegov trener i nekad veliki igrač Bengtsson je izjavio.
- Waldner je ponekad koristio svoju maštovitost, igrao zanimljive poene, dok je Moregardu taj aspekt uvijek prisutan. Dosta često želi odigrati nešto totalno neočekivano, na granici mogućeg.
Moregard je brz na nogama, ima ubojit forhend, hladnokrvan izraz lica, a vic i genijalnost u igri su stalno prisutni. Dosta se oslanja na improvizaciju, zapravo je poput bombonijere u kojoj nikad ne znaš što ćeš izvući.
Inače, ako se već vuku paralele, Waldner je prvu medalju u singlu na Svjetskom prvenstvu osvojio s 21 godinom, dok je četiri godine ranije bio srebrni u ekipnom dijelu. No, zato je već sa 16 igrao finale na Europskom prvenstvu. Ukupno je na ta dva natjecanja, u periodu od 16. do 36. godine života, osvojio 37 medalja, od toga 11 u singlu.
Slijedi li revolucija reketa?
Kako smo napisali iznad u Americi je zabljesnuo Moregard, a taj uspjeh napravio je s neobičnim reketom. Naime, Šveđanin je do srebra stigao s reketom u obliku heksagona. Riječ je o patentu tvrtke Stiga, a ovaj uspjeh im je im je došao kao naručen. E sad, Stiga će sigurno forsirati da je taj uspjeh napravljen zbog tog revolucionarnog reketa, već su krenuli plaćeni oglasi na društvenim mrežama, a cilj su im - rekreativci i slabije rangirani igrači. I da se tu napravi halabuka. Vjerojatno neće toliko ciljati igrače iz Top 150 jer oni svi imaju svoje sponzore.
Je l' Moregardu taj oblik pomogao do uspjeha? Ne zna valjda ni on sam. S obzirom na oblik reketa na kratku loptu može se otići dublje, ali, realno, reket čini čuda koliko je igrač dobar. Za većinu, pogotovo rekreativce, će ionako biti svejedno što imaju u rukama. Inače, pravila za oblik reketa nema, a tek treba vidjeti što slijedi kao odgovor konkurencije. Možemo li uskoro očekivati i drugačije oblike reketa?
Šveđani prekidaju dominaciju Nijemaca?
Godinama Nijemci haraju europskim muškim stolnim tenisom. Od 2007. devet titula je završilo u njihovim rukama, samo dvaput u tom razdoblju njihovu su dominaciju prekinuli Portugal (2014.) i Austrija (2015.). U pojedinačnoj konkurenciji od 2002. Boll je osvojio čak osam titula, Ovtcharov je dodao dvije, 'ispustili' su tek četiri naslova.
No, treba vidjeti je l' tom niz dolazi kraj. Bez obzira na to što su Nijemci nedavno osvojili europski naslov i to bez Bolla i Ovtcharova. Je l' se na scenu vraćaju Šveđani, koji europski naslov sanjaju od 2002. i Zagreba. Boll je nedavno osvojio naslov europskog prvaka, osvojio je broncu na SP-u, ali logično je očekivati usporavanje s obzirom na godine i ozljede. Ovtcharov se, također, neko vrijeme mučio s ozljedama, ima 33 godine, iako nije klasa Bolla radi razliku. Kada je spreman. Tu su još Franziska (29), Filus (33), Duda (27), Dan Qiu (25)... Mladi su im dobri do solidni, ali trenutno ništa posebno.
Šveđani su harali u dva navrata. Prvo od sredine 60-ih do sredine 70-ih, a onda od početka 80-ih do 2002. U tom drugom razdoblju su osvojili osam europskih titula. Generacija Appelgrena, Lindha, Bengtssona, Waldnera, Perssona, Karlssona...
U novijoj povijesti Falck (30), Karlsson (30), Persson (35) i Kallberg (24) su osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu, ali što se tiče europskih titula sve su 'prepustili' Nijemcima. No, pušu neki novi vjetrovi, koliko jaki tek treba vidjeti. U Teksasu su Falck i Karlsson oduševili, zlato u paru je strašan podvig pogotovo jer su na tom putu srušili dva moćna kineska para. Prvi par iz Europe sa svjetskom titulom nakon 1991. i Šveđana Karlssona i Scheelea. Moregard je s 19 godina drugi na svijetu, a treba dodati da je na SP-u 2019. Falck također bio srebrni. Od 2007. samo su tri Europljana osvojila medalje u singlu na SP-u, Boll dvaput te Falck i Moregard.
Očigledno, godine su na švedskoj strani, kao i da uz odlične i iskusne Falcka i Karlssona imaju dva vrlo darovita 'klinca'. Moregard je zabljesnuo u Houstonu, a tu je i neugodni Kallberg. Što se ukupne ljestvice tiče Šveđani su prvi s osvojenih 18 medalja (14-1-3), a slijede ih Nijemci sa 16 (9-7-0)... Na papiru budućnost je svjetlija kod Šveđana. Zasad samo na papiru...
Superbaka iz Luksemburga
Osamdesetih je popularna bila televizijska serija Superbaka, koju je utjelovila glumica Gudrun Ure. Letjela je na biciklu, skakala kroz prozor visokih zgrada, imala superuho... Nije bilo toga što Superbaka nije mogla, a njezine zgode protiv zlikovaca su pratila mnoga djeca diljem Hrvatske. Naša djeca to više nemaju priliku gledati, dok luksemburška djeca i dalje imaju svoju Superbaku i pritom radi čuda. Njeno ime je Ni Xia Lian i ima 58 godina. Koje su njene moći? Pa to da osvaja medalje na svjetskim prvenstvima u seniorskoj konkurenciji. U Tokiju je postala najstarija stolnotenisačica na Olimpijskim igrama, u Hustonu je u paru s De Nutte osvojila broncu! Njena generacija dvoji hoće li nastupiti na veteranskim prvenstvima, a Ni još uvijek osvaja medalje u seniorskoj konkurenciji.
Prvu medalju osvojila je prije 38 godina, točnije njih tri na SP-u 1983. i to pod kineskom zastavom. Kasnije je završila u Europi, skrasila se u Luksemburgu, a nakon što je promijenila državljanstvo postala je njihova najuspješnija stolnotenisačica, a vjerojatno i sportašica. Inače, ona je prva Kineskinja kojoj je NR Kina dopustila nastup za drugu državu.
Za Luksemburg je osvojila 25 medalja, a u Teksasu je osigurala prvu sa Svjetskog prvenstva. Samo na europskim prvenstvima je osvojila sedam medalja. E sad, pitanje je je l' to dobro za stolni tenis ili je antipropaganda. Kako će odjeknuti da gospođa u 59. godini života osvaja medalje u seniorskoj konkurenciji. Vjerojatno će neki na to gledati s podsmijehom, ali evo nekoliko razloga zašto je to tako.
Prvo to što je u odličnoj formi i prkosi vremenu. Da, Ni ima 58 godina, ali tijelo ima, odokativno, kao da joj je 38. U boljoj je formi nego dosta puno mlađih kolegica. Odlična je igračica, profesionalka, nikad nije imala problema s ozljedama, a ima ruku i igru koja ne blijedi s godinama. Da, neke stvari ne može kao prije, sporija je, kaže da se muči i s dalekovidnošću, ali njen stil igre nikako ne odgovara današnjim djevojkama. Igra blizu stola, a na reketu ima različite gume. S jedne strane 'travu', s druge 'soft'. Nije tajna da u današnje vrijeme nema previše obrambenih igračica, tako da se današnje generacije baš ne snalaze na igru s 'materijalima'. Pogotovo kad to dolazi iz ruke tako iskusne kineske Luksemburžanke. I još, k tome, Ni odlično kombinira igru s obje strane reketa. Taman kada pomisliš da ti dolazi udarac sa 'softom', Ni vješto promijeni stranu reketa i podvali ti 'travu'. I obrnuto. Rotacije da te zaboli glava, a najgore što nikad ne znaš što ti dolazi u susret. Treba reći da je kvaliteta konkurencije slabija u odnosu na neka druga vremena, a taj problem imaju sve zemlje svijeta. Kad sve to zbrojiš možda nekome bude jasnije zašto Ni još uvijek osvaja medalje. Iako, ne treba umanjivati genijalnost Ni Xia Lian, ona je šampionka koja prkosi vremenu.
Također, treba spomenuti da Ni već četiri sezone igra za dr. Časl, a ekipu iz Dedića gura prema devetoj tituli, njenoj četvrtoj sa zagrebačkim klubom. Inače, Superbaka s početka priče je i dalje živa i ima 95 godina.
Bratstvo i jedinstvo u Teksasu
Po prvi put u povijesti ovog sporta SAD je bio domaćin ovom prestižnom natjecanju. Godina je simbolična, s obzirom na to da je nekoliko mjeseci ranije obilježeno 50. godina ping pong diplomacije.
Što je ping pong diplomacija? Ukratko, kao što ime sugerira, ping pong ili stolnoteniska diplomacija bila je diplomatska strategija koju su u djelo pokrenule SAD i Narodna Republika Kina kako bi popravili svoje inače neuredne političke odnose tijekom hladnoratovske ere. Zanimljivo, ni danas odnosi nisu idilični, cijelo vrijeme jedni i drugi zveckaju oružjem, ali što se tiče stolnog tenisa te razmirice su ostavljene po strani. Pretpostavljamo da je razlog to što Amerikanci, ITTF i WTT žele sa stolnim tenisom jače zakoračiti na tržište SAD-a i skinuti stigmu azijskog sporta. Jedan od načina je i uspjeh njihovih igrača na SP-u. Iako, treba reći da je dosta ljudi vezano za Američki stolnoteniski savez azijskog podrijetla. Kako god, u Houstonu su nastupili američko-kineske kombinacije u mješovitim parovima, a na kraju plod te suradnje je bronca Amerikanke Lily Zhang i Kineza Lina Gaoyuana.