Nakon Londona 2012. kada smo na olimpijskom hrvačkom turniru imali dvojicu predstavnika, braću Žugaj, Hrvatska ponovo na najvećem sportskom natjecanju i u jednom od najstarijih, baš klasičnih olimpijskih sportova ima dvojac. Boži Starčeviću koji je bio i u Rio de Janeiru 2016., sada se pridružio Ivan Huklek. Dvadesetpetogodišnji mladić iz Sesveta, član istoimenog hrvačkog kluba, u Sofiji je na svjetskim kvalifikacijama za Olimpijske igre, uhvatio posljednji let za Tokio. U jednoj osobitoj priči, u mjesec dana nabijenih raznovrsnim emocijama.
Naime, prije mjesec dana je postao otac. Supruzi Josipi s kojom se Ivan oženio prije mjesec dana rodio se sin Noa. Neopisiva sreća. Samo dva tjedna kasnije, Ivanu je preminula mlada sestrica Marta. Imala je tek 11 godina. Tog trenutka je čak Ivan mislio odustati od kvalifikacija u Sofiji..
- U tom trenutku mi nije bilo ni do kakvih kvalifikacija. Međutim, mama, tata, supruga, moja braća... svi su mi rekli da moram ići zbog sestre. Na kraju sam išao zbog Marte i osvojio olimpijsku normu koju njoj i posvećujem. Makar bi sve dao da je ona živa. Zato sam u subotu nakon osvojene norme i silno zahvalio obitelji na potpori - pojašnjava izvanredni student kineziologije i olimpijac, Ivan Huklek.
Ivan se u kategoriji do 87 kg, u Sofiji plasirao u finale svoje kategorije, a kako su finalisti sigurni putnici za Japan... sve je riješeno. Kada smo se čuli, Ivan je još uvijek bio u Sofiji. Postoji razlog.
- Finale je u nedjelju.
U finalu, u borbi za zlato ga čeka Gruzijac koji se natječe pod srpskom zastavom, Zurabi Datunašvili. Obojica su u Tokiju, dakle... revijalna borba. Ili je to malo neprimjereno za reći?
- Pa i ne baš, ajmo reći da i jesu finala u ovom slučaju revijalna. Da, borimo se za zlatnu medalju na kvalifikacijama, ali svi finalisti su još u subotu izborili Tokio, tako da... Idemo reći da je sada borba za "gušt". Nije više toliki stres i pritisak kao u subotu - zbori Ivan Huklek (25).
Naš je reprezentativac kroz kvalifikacije "protutnjao". Kazuju to i goli rezultat, ali i način izvedbe.
- Prvu borbu sam trebao imati u biti s Poljakom koji se međutim nažalost pokazao pozitivnim na koronavirus, te jasno nije mogao u borbu. Onda mi je slijedio Talijan (Mirco Minguzzi), a njega sam pobijedio tehničkim tušem (14-5). Krenuo sam malo užurbano u borbu, pa sam izgubio neke bodove, ali sve sam uspio popraviti i uvjerljivo pobijediti. U četvrtfinalu sam dobio Čeha (Novak) 9-0 u 1. rundi. Dakle opet tehnički tuš, a onda je uslijedila borba za Tokio, polufinale. Šveđanin Berg je bio s druge strane - u kratkoj će retrospektivi Huklek. No, ta odlučujuća borba je već imala neke karakteristike lagane dramatike...
- Do minutu prije kraja sam gubio 1-0, onda sam poravnao, da bi uspio napraviti jednu svoju akciju, zaraditi tri boda i dobiti na kraju 4-1. Makar, tko god pogleda borbu vidjet će da sam dominirao svih 6 minuta u borbi. Onaj jedan bod koji sam izgubio sam izgubio zbog pasivnosti, kasnije sam bio cijelo vrijeme puno aktivniji.
Hrvanje nažalost, realno gledano, u nas nije medijski odveć pozorno i pomno praćeno. O ovom se sportu priča samo i praktički isključivo onda kada se osvoji medalja, što u konkurenciji koja je u ovom sportu iznimno jaka, nije baš prečesto. Upravo je zato Huklekov plasman na Olimpijske igre u Tokiju za dobar dio javnosti bio ili jest iznenađenje. A za samog Ivana Hukleka...?
- Ja znam da sam u vrhu svjetskog hrvanja u svojoj kategoriji i znao sam da u Sofiji mogu osvojiti olimpijsku normu. Kod nas u hrvanju je zapravo doista teže ostvariti olimpijsku normu nego osvojiti olimpijsku medalju. I to nije tek puka uzrečica, već je doista tako. Imamo jednostavno vrlo težak kvalifikacijski put, "krvave" kvalifikacije gdje jako puno odličnih, sjajnih hrvača ostane bez olimpijske norme. Evo, u mojoj kategoriji, jedan Rus Davit Čakvetadze koji je olimpijski pobjednik iz Rija, nije uspio u Sofiji sada. Imate još dvostrukog svjetskog prvaka bez olimpijske norme i dosta medaljaša s EP i SP, da sad ne nabrajam sve. Ja sam vjerovao u sebe jer sam znao da sam tu, da pripadam vrhu.
Što je trebalo učiniti da se uopće dođe u Sofiju, na svjetske kvalifikacije?
- Godinu dana prije OI u hrvanju mi imamo svjetsko prvenstvo i šest prvoplasiranih sa SP ide na OI. Ja sam na zadnjem SP 2019. bio osmi. Izgubio sam dakle izravnu borbu za normu. Zatim su slijedile europske kvalifikacije, gdje sam izgubio prvu borbu od Armenca i onda mi je preostala samo Sofija, svjetske kvalifikacije. Zadnja šansa! Konkurencija je posebno teška u Europi. Tu na kvalifikacije dođe 11,12-13 boraca koji svi zaslužuju i mogu biti na Igrama, međutim samo dvojica mogu osvojiti normu. Na afričkim, azijskim i američkim kvalifikacijama konkurencija nije ni približno toliko brojna, s toliko puno kvalitetnih boraca kao u Europi.
E sad, laik bi možda iz ovakvih riječi mogao zaključiti kako bi se u Tokiju možda moglo lakše do medalje nego je to bilo sada u kvalifikacijama. Samo... ne postoji "lako osvojena olimpijska medalja".
- Neće biti lakše, to sigurno, ali sad je pritisak manji. Meni barem. Idemo se sad dobro pripremiti i daj Bože pa da osvojim medalju. Ili Božo Starčević, u konačnici - iskreno će Ivan. Naš reprezentativac koji ima već lijepu kolekciju medalja. Godine 2016. je osvojio broncu na juniorskom EP, godinu dana kasnije brončani na EP do 23 godine, pa srebrni na EP i SP do 23...
- Sve su to medalje s natjecanja mlađih uzrasta, ali ovo je ipak prvi veći seniorski uspjeh.
U posljednje vrijeme hrvatsko hrvanje bilježi dojmljive rezultate. Ako ćemo samo o posljednjih nekoliko mjeseci - prvo Božo Starčević na Igrama u Tokiju, prije mjesec dana Antonio Kamenjašević brončani na EP, sada Huklek izborio Tokio. Što je tajna uspjeha?
- Puno se toga posložilo i to se vidi po rezultatima. Imamo izvrsne sparing-partnere i jednako takve pripreme. Dapače, sada hrvači iz drugih država dolaze na pripreme kod nas, u Hrvatsku. Rezultati svega toga se vide. Recimo, 2019. smo osvojili najviše medalja u hrvanju od kako je samostalne države, a u svim uzrastima. Prošle godine nije bilo natjecanja, pa 2020. ne možemo ni brojati.
Uvjeti se očito poboljšavaju, a kakvo je stanje s izgradnjom nacionalnog hrvačkog kampa u Gospiću?
- Za Gospić ne znam, ali sam čuo da se ondje nešto radi. Mogu govoriti o svom klubu, HK Sesvete. Mi imamo sigurno najbolju i najopremljeniju dvoranu u Hrvatskoj. Dvije fiksne strunjače, sve novo, moderno. Uvjeti su vrhunski. Postoji međutim i odličan kamp u Poreču, u siječnju smo imali 200 hrvača ondje. Svi koji su bili tada, rekli su da će obvezno opet doći jer takve uvjete, pripreme kakve mi radimo ondje, to nitko u svijetu ne radi. Trener Anton Đok mi baš veli da smo mi uveli "nogometne uvjete u hrvanje". Pod tim je mislio na savršenost i profesionalnost.
Ivanu sada predstoji prvo, tako veli trener, 10-ak dana odmora.
- Hm da, baš smo razgovarali tu u Sofiji trener mi daje 10 dana odmora nakon ovog turnira, ali bojim se da se baš naspavati ili odmoriti neću, ha, ha. Neka, nema veze - zaključuje novi olimpijac Ivan Huklek.