Izbori za predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora sigurno nemaju dalekosežne posljedice za svijet poput izbora, recimo, državnog poglavara u SAD. Ili, pak, konklave u Vatikanu, kada kardinali nakon smrti prethodnog odabiru sljedećeg Kristovog namjesnika na Zemlji. Pa opet, to ne znači da izbori nisu zanimljivi, da ne odašilju određenu poruku, kao i da pri takvim izborima nema određene dramatike, lobiranja, ponekad zakulisnih igara, pa i politike. Ma koliko bi ovo u Lausannei odlučno opovrgnuli.
Predzadnjeg dana OI u Parizu, Thomas Bach, aktualni predsjednik MOO-a, najavio je da se sljedeće godine na izbornoj Sesiji (tako se u olimpijskom pokretu zove Skupština MOO-a) ne kani kandidirati za novi mandat. Prosudio je, naime, kako je vrijeme za novog čovjeka, mlađu osobu, svježe ideje. Korektno i pošteno, iako se načelno i prije Pariza počelo govorkati o takvoj opciji. Čak i da se Bach poželio kandidirati za novi mandat, imao bi protivljenja, odnosno jakog protukandidata ili kandidatkinju.
Tu su svi upirali prstom, pa tako i u Parizu, u jednog engleskog lorda. Srednjoprugaš, atletska legenda Sebastian Coe. Titulu lorda mu je podarila sad već pokojna kraljica Elizabeta II, a zaradio ju je poradi uspješnog vođenja organizacije OI u Londonu 2012. Međutim, lord Coe više baš i nije favoritom za novog predsjednika MOO-a. Upitno je čak i hoće li se kandidirati, odnosno bi li mu kandidatura bila uvažena.
Ove nedjelje ističe rok za podnošenje kandidature, ali... U srijedu je objavljeno pismo, na dvije stranice samo, ali vrlo važno. Sastavio ga je Etički odbor MOO-a i odaslan je prema 111 članova MOO-a, uključujući dakako i Coea. U pismu su utvrđena pravila, nova dakako, tko može biti kandidatom ili kandidatkinjom za predsjednika ili predsjednicu.
Etičke odredbe
Najbitnija stavka u pravilima Etičkog odbora jest da “...kandidat za predsjednika MOO-a mora biti članom MOO-a na dan izbora, kao i tijekom cijelog trajanja mandata predsjednika...”.
Gdje je tu “kvaka” za Sebastiana Coea? Engleski lord jest član MOO-a, ali to je postao automatski kada je izabran za predsjednika World Athletics ili Međunarodne atletske organizacije. No, to će mjesto morati napustiti sigurno 2027. godine, budući da će mu tada isteći već treći mandat ili 12 godina na čelu nekoć IAAF-a, sada World Athleticsa. Kad više neće biti predsjednik World Athleticsa, automatski 2027. neće biti ni članom MOO-a. Izbori za predsjednika MOO-a su u ožujku 2025., dakle, Coe ne bi mogao udovoljiti dosta bitnoj stavci Etičkog odbora.
Nadalje, Coe ima 67 godina, a nakon navršene 70. godine članovi MOO-a više ne mogu birati, niti biti birani. Oni načelno više ni nisu članovi MOO-a, mogu samo pribivati sjednicama u ulozi slušatelja.
Logično se postavlja pitanje - tko smješta lordu Coeu? Predsjednik Etičkog odbora je još jedno poznato lice, ali iz svijeta politike. Korejac Ban Ki-Moon, bivši glavni tajnik UN (2007. - 2016.). Teško da se ipak nije “posavjetovao” prethodno s Bachom.
Sebastian Coe, bivši olimpijski pobjednik, smatran je jakim kandidatom, ali njegovi stavovi o pitanjima poput ruskog dopinškog skandala i novčane nagrade za atletičare na Olimpijskim igrama u Parizu, povremeno su bili u sukobu s politikom MOO-a. Coe, naime, nije baš bio pristalica teze da se samo Rusi masovno dopingiraju, a naljutio je uoči Igara u Parizu predsjednika Bacha kad je najavio novčane nagrade za osvajače olimpijskih zlata u atletici (50.000 dolara). Thomas Bach je i javno to izrijekom spomenuo, usprotivivši se takvom potezu Coea, nazvavši to negacijom sportskog olimpijskog duha. Sad ga je samo “čekao na volej”. Onda usputno, Etički odbor podsjeća i na dobnu granicu od 70 ljeta. Za svaki slučaj.
Članovi koji napune 70 godina mogu produljiti mandat ili tražiti svojevrsno izuzeće samo jednom za još četiri godine. Niti to nije sve. Etički odbor je usputno izrazio i zabrinutost zbog obnašanja dvojne predsjedničke uloge nekog kandidata, jasno sugerirajući da bi Coev predsjednički položaj u World Athletics mogao predstavljati sukob interesa ako bi postao i predsjednik MOO-a. Sve ovo samo dodatno komplicira odnose u MOO-u i postupak izbora čelnog čovjeka, koji je već ionako dosta složen i neobičan. Kandidati, primjerice, ne smiju objavljivati predizborne spotove, organizirati javne skupove niti sudjelovati u javnim raspravama.
Coventry ima dobre izglede
Uskoro bi trebali znati sigurno malo više, kada utvrdimo tko je do roka uopće podnio kandidaturu. Nikako ne valja odbaciti jaku kandidatkinju, Kirsty Coventry, nekoć briljantnu plivačicu, trenutačno ministricu Zimbabvea. Dobro stoji i David Lappartient, predsjednik Francuskog biciklističkog saveza. Njih dvoje su zadnjih godina uživali zamjetnu podršku Thomasa Bacha.
Među ostalim kandidatima mogla bi biti dvojica od četvorice dopredsjednika MOO-a - Nicole Hoevertsz iz Arube i Juan Antonio Samaranch ml., sin karizmatičnog bivšeg predsjednika olimpijske obitelji i koji je MOO vodio 21 godinu, sve do povlačenja 2001. godine.
Tu je mogući kandidat i jordanski princ Fejsal al Hussein. Ono što je zanimljivo, u 130-godišnjoj povijesti MOO je imao devet predsjednika, od kojih su svi bili muškarci, a niti jedan nije dolazio iz Afrike, Azije ili Latinske Amerike. Kirsty Coventry bi sve to mogla “potući”. Prva žena, pa prva iz Afrike... Znamo jedino da su dionice lorda Coea malo pale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....