Dvije se godine borio s većim ili manjim bolovima, dvije godine, unatoč povremenim bljeskovima, nije bio pravi. Lani je krajem listopada shvatio da se više nema smisla mučiti, otišao je na operaciju kuka i danas se oslobođen boli polako pokušava vratiti tamo gdje mu je mjesto.

Damir Martin (32), naš srebrni olimpijski junak iz Rio de Janeira, došao je na Europsko prvenstvo u Poznanj provjeriti gdje je u odnosu na konkurenciju. Nije to baš ispalo onako kako je priželjkivao, jer ostao je bez plasmana u polufinale i završio natjecanje na 14. mjestu među samcima, ali bez obzira na to, Poljsku napušta s optimizmom, uvjeren da sada kada je zdrav napokon može odraditi pripreme punom parom i vratiti se na razinu na kojoj je bio nekad.

- Ovo je zapravo rezultat izostanka zimskih treninga nakon lanjske operacije. Vidjelo se da mi nedostaje šest mjeseci pravih treninga i to je točno onaj dio kad treba prelomiti utrku, znači nakon 1000 metara, kad treba još upregnuti da samelješ konkurenciju. Fali mi baze koju sam tek počeo vraćati i dobra je vijest da sada imam cijelu zimu pred sobom - javio se Martin iz Poljske.

Otišao sam ‘u crveno’

U petak je u kvalifikacijama bio drugi u skupini (7:03.97), a kako je samo prvo mjesto vodilo izravno u polufinale, čekao ga je popodnevni repasaž u kojem je vodio na polovici staze, ali se nakon toga jednostavno “ugasio” i ušao posljednji u cilj (7:10.69).

- Imao sam u repasažu najbolje namjere. U trećoj četvrtini staze, koja je ključna, htio sam pokazati dominaciju, htio sam da suparnici odustanu, ali čim sam krenuo, nakon pet, šest zaveslaja bio sam gotov. Otišao sam ‘u crveno’, morala je šlep-služba doći po mene - slikovit je 32-godišnji Vukovarac.

U subotu je to već izgledalo dosta bolje u utrkama za poredak od 13. do 24. mjesta. U oba je nastupa bio drugi, prvo sa 7:07.07, a potom i sa 7:01.21, za konačno 14. mjesto.

- Sretan sam što sam te dvije utrke uspio odraditi na dobroj razini. Nedostaje mi još deset sekundi, sva vremena trebaju biti brža, ali znam na čemu moram raditi i vjerujem da to mogu napraviti. Kalkulirao sam, nekako smo računali da bih mogao voziti 6:55, ali tu smo se preračunali. Išao sam prejako na početku u petak i to me satralo. Jučer sam to išao popraviti, malo sam lakše krenuo i, evo, odmah je konstanta bila tu, ostalo je svježine za odraditi finiš, a zadovoljan sam i što sam se uspio motivirati i zadržati glavu.

RONALD GORSIC/CROPIX

U petak, doduše, nije bilo tako...

- Tražio sam prvi šrafciger (odvijač) da izbušim čamac, da ne moram više nikad u životu veslati. Zato je dobro da nemam alat sa sobom, ha-ha. Prespavao sam noć i evo, ipak shvatio da nije tako strašno i odradio posao.

Stisnut će ga Kuterovac

Priznat će nakon svega da je očekivao više, ali i da ga je skupo koštala prva utrka u kojem je pustio Bugarina Kristiana Vasileva ispred sebe.

- U toj prvoj utrci me je još bilo strah svega, prerezervirano sam odradio sredinu i pustio Bugarinu da prođe. I na kraju on uđe u finale ni kriv ni dužan. Zapravo, dužan mi je cugu jer sam ga pustio ha-ha.

Rekao nam je uoči natjecanja da ga operirani kuk nije bolio ni na treninzima, ni tijekom 13 sati sjedenja u kombiju na putu do Poljske. A kako je bilo u utrkama?

- Sve je prošlo dobro, nijednom se kuk nije javio. Lokomotorni sustav je sve izdržao i sad je vrijeme da W6 motor ponovno postane W12 kakav je prije bio. Vjerujem da mogu doći do toga, imam i volje i želje i vremena da to vratim.

Nakon Poznanja neće uzimati nikakav odmor, odmah ide dalje punom parom.

- Nastavljam s baznim treningom. Trener Srećko Šuk ide na operaciju ramena, tako da ćemo se malo odmoriti jedan od drugoga. Idućih tjedan dana me neće biti na vodi, peglat ću kilometražu na biciklu.

A stisnut će ga i kondicijski trener Pero Kuterovac.

- Sasvim sigurno. Ova sezona je bila navrat-nanos, sve smo pipkali, nismo znali što mogu, a što ne mogu. No, sad smo i to naučili tako da ove zime krećemo bez nepoznanica.