Da je zagrebačka Dubrava grad, bila bi peti najtrofejniji u Hrvatskoj po broju osvojenih olimpijskih medalja! Brojni naši istaknuti momčadski sportaši odrasli su ili sportski ponikli upravo u tom kvartu. Od Sandre Perković, preko Tina Srbića ili Filipa Hrgovića do tisuća današnje djece koja u Dubravi treniraju nogomet, košarku, rukomet i brojne ostale sportove poput atletike, gimnastike, plivanja, mačevanja ili taekwondoa.

Neupućen bi pomislio da Dubrava ima sjajne uvjete za rad koji polaže takve rezultate. No realnost je upravo suprotna jer njena sportska infrastruktura nimalo ne prati uspjehe i potrebe njenih sportaša. Formula sportskog uspjeha Dubrave bila bi sjajna sociološko-sportska tema.

Renesansa bez stadiona

Gradska četvrt Donja Dubrava broji 40.000 ljudi i diči se svojim rezultatski najboljim i gotovo jedinim sportskim klubom, NK Čulincem, koji nastupa u šestom državnom rangu. Sportska infrastruktura Donje Dubrave je tragikomična.

arhiva SN

U četvrti Gornja Dubrava stanje nije puno bolje. Novi tartan na atletskom stadionu mahom koriste građani i rekreativci za rolanje. Zamislite kada u derutnoj dvorani, potrošenoj od stalnog korištenja nekoliko srednjih škola, te košarkaških i rukometnih klubova, košarkaš teži od 100 kg skoči na parket prepun dodanih čavlića, daščica i naljepnica. Utakmice se znaju prekidati zbog prokišnjavanja krova, a čak i na međunarodnima, publika katkad otvara kišobrane, kao da se igra vani. Posljednji sportski objekt u Dubravi izgrađen je 2001. godine, a plivalište za njenih 120.000 građana najavljuje se više od deset godina.

Nogometni Dubrava Tim-kabel ove sezone bori se za povratak u Prvu HNL nakon gotovo 30 godina.

- Ove godine doživljavamo rezultatsku renesansu. No, nju ne mogu doživjeti gledatelji jer, bez obzira na trud uprave, zbog neizgrađene tribine već tri godine igramo u susjedstvu jer više ne ispunjavamo uvjete za drugoligašku licencu - veli Roko Ivanović, predsjednik NK Dubrava Tim-kabel, te nastavlja.

- Hvala Sesvetama, Kustošiji i Hrvatskom dragovoljcu koji su nam nesebično udijelili domaćinstvo zadnjih godina. Na vrhu smo 2. HNL i da igramo doma vjerojatno bismo bili uvjerljivo prvi. Početkom sezone otišlo nam je 11 igrača i svi su nam prognozirali borbu za ostanak, no mi se sada ne bojimo iskoraka postati prvaci Druge lige. Grad nam godinama obećava, ali nema ništa. Izgradnja tribine koristila bi ne samo nogometašima, već i atletičarima istočnog dijela Zagreba jer njihovi klubovi ni svlačionice nemaju. Bivša gradska vlast izradila je i platila projekt uređenja tribine koji je trebao započeti prošlog proljeća. Sluh nove vlasti jedina nam je nada za izgradnju dugo čekane tribine.

arhiva SN

Rukometni klub Dubrava je pak pokisnuo. Ali doslovno.

- Zadnjih sezona dvorana prokišnjava, delegat je jednom prekinuo utakmicu protiv Islanđana jer su gledatelji otvarali kišobrane - napominje Zoran Mlinarić, sportski direktor RK Dubrava.

- Domari daju sve od sebe kako bi ju osposobili, te prije službenih utakmica provjeravaju prognozu vremena. Ako pada kiša, imamo krpe po terenu. Naše ekipe treniraju u ostalim dvoranama koje nemaju rukometne dimenzije. Zbog termina koje dobivamo, naša djeca kroz cijelu sezonu završavaju treninge u 23 sata i dolaze kući u ponoć. Konstantno pišemo zamolbe i zahtjeve, rečeno nam je: “Trenutačno novca nema, strpite se”. Stvorili smo pet doprvaka Europe, no takve ne možemo zadržati zbog ponuda koje oni dobivaju kada postanu seniori. U Dubravi ljudi vole sport. No nemaju uvjete niti za bavljenje njime niti za gledati ga. Ne tražimo arene, tražimo samo da se poprave parket i krov.

arhiva SN

Dvorana osnovni problem

U ništa boljem položaju nije ni košarkaški premijerligaš, Furnir čiji direktor Boris Gnjidić za početak veli.

- Već 20 godina domaćini smo u dvorani gdje imamo iste probleme poput kolega iz rukometa, a treniramo i u ostalim školskim dvoranama u kvartu, kao što su Žuti brijeg, Granešina, Mato Lovrak ili Ante Starčević, gdje smo zadovoljni. Tisuće djece prošle su našu školu, a naši seniori imali su ne samo hrvatske nego i europske uspjehe. No osnovni problem je dvorana Dubrava. Tamo su uvjeti za rad svake godine sve lošiji jer za održavanje premijerligaških utakmica parket bi se morao što skorije obnoviti. Lopta ne odskače pravilno, čak imamo taktičke ideje usmjeriti protivnika na krivi dio parketa. Mi smo imali sreću koju rukomet nije imao. Naime, igrali smo kada nije bilo kiše. Godinama upozoravamo Grad o problemima, sanaciji dvorane, riziku ozljeda i zabrani utakmica, ali nema nikakvih pomaka. Apeliram na sve gradske strukture da obrate pažnju i kroz sustav financiranja i rebalanse proračuna realiziraju hitnu sanaciju dvorane. To je prioritet i za četiri srednje škole koje na tom parketu održavaju tjelesni odgoj. Vrijeme je da se najolimpijskijem kvartu u Hrvatskoj osiguraju uvjeti za bavljenje sportom.