Malo je reći spektakularan, doček za Tončija Stipanovića i Jozu Jakelića, njegova trenera, drugog oca - ako tako hoćete - nadmašio je sva očekivanja u Uvali Baluni, tamo gdje je Jedriličarski klub Mornar osnovan 1948. godine.
Tonči je s drugom srebrnom medaljom s olimpijskih igara stigao u svom brodu, ali koji je bio smješten na krovu kombija (!), pa su tako Stipanovića malo provozali Splitom. Trener je bio odmah iza njega, njegov trenerski gumenjak bio je privezan na prikolicu. Taman ispred Banovine, sjedišta gradske vlasti, a to je značilo da se do Uvale Baluni spustio i gradonačelnik Ivica Puljak, uz njega je bio i Jozo Pavić, posebni savjetnik ministrice Nikoline Brnjac ispred Ministarstva turizma i sporta.
Tonči je bio izvan sebe, nevjerojatno, Jozo još više od njega. Jozo, naime, nije izdržao i izašao je prije nego je slavljenička kolona stigla ispred kluba, ispred hangara gdje je treštila glazba. Na stotine bengalki i dimnih baklji zapalilo se u čast slavljenika, dvostrukog srebrnog olimpijca, Tončija Stipanovića.
Nevjerojatan je njegov uspjeh, Tončiju je osmijeh bio razvučen od uha do uha, veselio se kao nikada do sada. Nikada ga nismo vidjeli sretnijeg, a trenera Jozu uplakanijeg. Jozu je doslovno ovo sve slomilo, a mi smo - potpuno krivo - mislili da je tvrd kao stina. Da njemu nitko ništa ne može. Emocije su to, slamaju i one najjače. On je morao biti najjači od svih u Enoshimi, a ovo sve što je došlo poslije, ovaj spektakularan doček, slomio bi sve. Tko nije osjetio, ne zna o čemu pričamo.
I nakon dočeka je ostalo za razjasniti tko je to rekao da je Tonči lijen, a da dopunimo rečenicu, "Tonči je jedriličarski Michael Schumacher, apsolutno najveći talent, usporedio bih ga s Goranom Ivaniševićem". O tome se pričalo na dočeku u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora, čini se da je to bila "tema dana" otkako je palo drugo srebro, pa do dolaska u Split.
Pa da razjasnimo, to je Jozo rekao, a ništa loše nije mislio, kad je Tonči u veljači prošle godine osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu. Rekao je nama, mi zapisali i sačuvali. Ako treba dokaz, tu smo. Ali, to je samo zgodan detalj o veličanstvenom jedriličaru, čudesnom jedriličaru i njegovom briljantnom treneru, onome koji se naosvajao medalja za sto života.
- Prisilio sam se biti miran i da će sve dobro završiti - rekao je Tončijev otac, Ernest.
- Znao sam koliko se trudio, koliko je napora uložio i što je bilo u Riju. Kod nas su fešte česte, bit će i ova za pamćenje.
Filip Jurišić, Tončijev najveći konkurent za nastup na Igrama, jedriličar spreman osvojiti medalju na Igrama. Samo kad bi dobio priliku pored Tončija. A ta priča ide dalje. Uspješna priča. On je prekinuo pripreme u Marseilleu, ovo nije mogao propustiti. I on je upalio baklju prijatelju u čast.
- Ovo je njegova medalja, zasluženo, a ja sam pustio suzu, iznimno sam sretan i ponosan. Tonči je izvukao nevjerojatnu priču - rekao je Filip Jurišić, koji je prekinuo pripreme u Marseilleu, gdje će biti regatno polje za Olimpijske igre 2024. godine.
- Morao sam doći, prekinuti pripreme, jer ovo je poseban dan.
I stvarno je bio poseban dan. Tončija je ispred hangara dočekala plahta s nacrtana oba srebra, Rio de Janeiro i Tokio. Zaljev Guanabara i Enoshima. Mjesta sreće, mjesta u kojima je sebe upisao u povijest hrvatskog sporta.
- I kad je bilo najteže, bilo je takvih trenutaka, posebno između Rija i Tokija, Jozo i ja vjerovali smo u ovakav rasplet. U još jednu medalju. Odgoda Igara mi je teško pala, prihvatio sam to i nastavio se pripremati. Došao sam spreman, spreman na sve što će mi regatno polje ponuditi. Takav sam bio i u plovu za medalje. I kad je izgledalo da mi medalja bježi, vjerovao sam u sebe.
I za to je nagrađen. Jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Jedriličar koji ima devet medalja s najvećih natjecanja, četverostruki europski prvak. Onaj kome su se došli pokloniti i iz Labuda, susjednog kluba i najvećeg rivala.
Tonči je izrastao u legendu, a da sam toga nije svjestan. Imat će vremena shvatiti, samo neka se dobro odmori. I on i Jozo. Zaslužili su. Ako je itko zaslužio, oni su zaslužili.