Pandemiji usprkos, njoj u inat, najuspješniji hrvatski sportski klub, Taekwondo klub Marjan, održao je tradiciju dočeka svojih uspješnih sportaša pri povratku s velikih natjecanja. Poštujući, pritom, norme kako se ne bi ugrozila ničija sigurnost, skupina od dvadesetak članova kluba stala je u špalir na izlazu iz zrakoplovne luke u Resniku i kad je ugledala Mateu Jelić i Brunu Vuletić upalili su bengalske vatre i dimne kutije.
- Nitko kao Marjan iz Splita - odjekivalo je iz svega glasa pred rijetkim svjedocima, tek nekolicinom putnika ugodno zavaljenih u nedaleki kafić. Bila su tu, na primjer, i dvojica austrijskih turista u kratkim hlačama.
Matea Jelić i Bruna Vuletić su u subotu, baš kao Lena Stojković u četvrtak, značajno obogatile trofejnu riznicu Marjana, ali i hrvatskog taekwondoa s tri zlata na Europskom prvenstvu u glavnom gradu Bugarske, Sofiji.
- Osjećaj je super, sretne smo. Iskreno, nisam još toliko svjesna rezultata - rekla je 21-godišnja Bruna.
- Tako smo naučeni, nikada se ne zadovoljavamo jednom medaljom, nego ih želimo puno više. Sretni jesmo, ali nema puno vremena za slavlje. Već za tjedan dana idemo na drugo natjecanje, tako da je to - to. Što se tiče slavlja, s ovim na aerodromu smo zaključile.
Video: Nikola Vilić / CROPIX
Matea se već navikla na dočeke. Ona je još 2016. godine na Europskom prvenstvu osvojila srebro kad je imala samo 18 godina, a od tada je bilo još jako puno uspjeha. Uostalom, Matea će sudjelovati na Olimpijskim igrama u Tokiju i biti jedna od najvećih hrvatskih kandidatkinja za medalju.
- Radovale smo se u Sofiji s kolegama i kolegicama iz reprezentacije, ali ljepše je ovako kad vidimo da je svima stalo i da su svi uz nas.
Ostavila sam srce tamo
Sva tri zlata Hrvatske imaju adresu na istom mjestu, Marjan im je ishodište.
- Ne zvuči nam čudno, znamo tko smo i što smo, iz kojeg kluba dolazimo - rekla je Bruna. - Tako je, znamo koliko smo radile - dodala je Matea.
Grubo je napisati da je Matei Sofija bila samo kontrolna točka na putu prema Igrama u Tokiju, jer time bi se njezina zlatna medalja omalovažila, ali ima u tome istine. Olimpijske igre su svake četiri godine, a europska prvenstva svake dvije godine. Pritom je jako teško doći u priliku otići na Igre, rigorozne su kvalifikacije, pravo sito i rešeto kroz četiri godine. U Sofiji je pobijedila dvije velike suparnice, Magdu Wiet iz Francuske i Lauren Williams iz Velike Britanije. U polufinalu njene kategorije bile su četiri prve nositeljice. Sličan scenarij je vrlo lako moguć u Tokiju.
- Meni su u polufinalu bile cure koje ide na Igre, s kojima se stalno susrećem po turnirima u završnim borbama, one su u vrhu. Nije bilo lako, bila je borba do kraja, ostavila sam srce tamo, vratila se sretna i zadovoljna, spremna još više raditi. Olimpijske igre su fokus, sada sam ih pobijedila, ali nisam sretna kako sam se borila. Moram proučiti te borbe, pogledati ih s trenerom i pripremiti se još bolje.
Bruna je, također, rušila kvalitetne suparnice, neke i s olimpijskim medaljama. Poput Iranke Kimije Alizadeh, koja je nastupila pod zastavom izbjeglica. Respekt svakome, popust nikome.
- Takva sam, kakva jesan, nije mi bitno tko je nasuprot mene. Ne gledam tko je što osvajao prije, meni to nije stvarno bitno. Svaki turnir je priča za sebe.
Treba znati da je Bruna ususret Europskom prvenstvu oboljela od koronavirusa, u trenažni ciklus se vratila tjedan dana ranije.
- Hvala Bogu, zaobišli su me simptomi, nije utjecalo na mene, prošlo je bezbolno.
U utorak je trening
Osim Europskog prvenstva i Olimpijskih igara, ova godina nosi i Svjetsko prvenstvo, uz brojne turnire.
- Ova godina je super, prošlu nismo imali nikakvih natjecanja. Zahvalna sam što se možemo boriti i raditi ono što volimo. Sve što smo radile prije, došlo je u Sofiji na naplatu. Dat ćemo sve od sebe i uživati - poručila je Matea.
Odmora nema.
- U utorak je trening. Ozbiljno, možda i dva. Jedva čekamo, ovo nama nije normalno - pokazala je Bruna rukom prema ekipi koja ih je dočekala.
Kadetska, juniorska i seniorska prvakinja. Nitko prije Brune nije ostvario takav hat-trick.
- Drago mi je zbog toga niza, želim još više i bolje.
Možda joj podignu statuu ispred klupskih prostorija na Blatinama?
- Naravno da neće - nasmijala se.
