Ako ste teniski fan ili ste iz nekih drugih razloga u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća pratili što se događa na terenima diljem svijeta, onda vam je bilo potpuno jasno da se događa jedna velika smjena. Da Steffi Graf, fantastična Nijemica koja je osamdesete zaključila i u devedesete ušla s nizom od 13 uzastopnih finala na Grand Slam turnirima, devet najvećih titula u tom razdoblju, uz tzv. Golden Slam (sva četiri plus olimpijsko zlato) 1988. godine, više ne može dominirati svjetskim tenisom zbog jedne Vojvođanke koja je sa 16 u debiju na jednom seniorskom Grand Slamu igrala polufinale Roland Garrosa, da bi isti turnir osvojila već godinu kasnije.

Obožavatelj Graf

Monika Seleš - o njoj je riječ - još nije bila ni punoljetna kad je 1991. osvojila Australian Open, Roland Garros i US Open (Wimbledon propustila zbog ozljede), isto je pak ponovila i sljedeće godine, uz poraz u finalu Wimbledona baš od Graf, da bi u 1993. krenula pobjedom protiv Nijemice u finalu Australian Opena...

AFP

Uglavnom, ako niste shvatili, u proljeće ‘93. bilo je jasno da Graf sa samo 24 prepušta tron četiri godine mlađoj Seleš. Dok se posljednjeg dana travnja nije dogodio jedan od najvećih užasa u povijesti sporta, dok do ograde terena Am Rothenbaum u Hamburgu nije utrčao Günther Parche, teško poremećeni tokar iz Hengena. Ostalo je povijest, Parche je nožem u leđa ubo Moniku Seleš koja je sjedila na klupi između gemova u četvrtfinalu s Magdalenom Maleeveom. Srećom, ubod “velikog obožavatelja” Steffi Graf nije bio smrtonosan, ali je zauvijek promijenio svijet tenisa.

Günter Parche je na kraju zbog smanjene ubrojivosti osuđen tek na uvjetnu kaznu i psihijatrijsko liječenje, dok Seleš više nikad u životu nije zaigrala u Njemačkoj, na teren se vratila nakon više od dvije godine, čak uzela Australian Open u siječnju 1996. pa sljedećih sedam godina neuspješno tražila formu prije incidenta od kojeg se nikad nije oporavila.

- Da Monika nije ubodena u Hamburgu, razgovarali bismo o ženi s više Grand Slam titula od Margaret Court - rekla je jednom prilikom Martina Navratilova.

Iako to nikad nećemo saznati, osam pobjeda u devet Grand Slam finala prije 20. rođendana jasno pokazuje u kojem je smjeru išla djevojka iz Novog Sada. I gdje bi došla da je nisu zaustavile depresija i poremećaji u prehrani kao posljedica bolesnog napada...

“Sjećam se samo da sam sjedila, nagnula se da bih uzela gutljaj vode i prije no što sam usnama dotaknula čašu osjetila sam strašnu bol u leđima”, napisala je Seleš u svojoj autobiografiji.

dpa Picture-Alliance via AFP

Na putu prema najvećoj

“Glava mi je krenula prema mjestu boli i kad sam se okrenula vidjela sam čovjeka s baseball kapom i smješkom na licu. Ruke su mu bile iznad glave i u ruci je imao dugi nož. Ponovo je zakoračio prema meni, a ja nisam ni znala što se događa”.

Nakon početnog šoka na stadionu, brojnih reakcija i psihičkog sloma same Steffi Graf koja se sljedeći dan rasplakala pred novinarima, krenule su priče o mogućem terorističkom činu, no, sve to je brzo opovrgnuto.

“Čovjek je rekao da nije želio ubiti Moniku Seleš, već je samo ozlijediti i omogućiti Steffi Graf da ponovo preuzme prvo mjesto na svijetu”, objavljeno je tada iz policije.

Na kraju svega je posljedice, prave posljedice snosila isključivo Monika Seleš koja zbog jednog bolesnika nije postala ono što bi gotovo sigurno postala da se Hamburg nije dogodio. Najveća tenisačica svih vremena.

Svaki 1. svibnja u svijetu Formule 1 tužan je dan. Jer svaki je put to podsjetnik na odlazak po mnogima najvećeg vozača svih vremena. Ayrton Senna, nikad prežaljeni Brazilac koji je za života praktički ušao u legendu, smrtno je stradao 1994. godine na trkalištu u Imoli, a taj je zlokobni dan - vikend zapravo jer je dan ranije u kvalifikacijama život izgubio i Austrijanac Roland Ratzenberger - utisnuo posebno poglavlje u povijest Formule 1.

Špalir od 3 milijuna ljudi

Danas se obilježava 27 godina otkako je trostruki svjetski prvak odletio u zid u zavoju Tamburello i zavio u crno svijet automobilizma. Senna je u doba pogibije bio na vrhuncu popularnosti, do tada je cijelo jedno desetljeće proveo u Formuli 1 i u međuvremenu definirao cijelu jednu eru, postavljajući rekorde i vozeći čudesne utrke, ali i kršeći pravila, a istodobno je posjedovao rijetko viđenu karizmu kojom je izazivao emocije i kojom je poput magneta privlačio mase da nedjeljna poslijepodneva provode uz televizijske ekrane gledajući F1 utrke.

U svom je Brazilu, pak, po mnogima bio i veća faca negoli nogometaš Pele. “Špalir” na ulicama Sao Paula koji je pratio Sennin lijes na putu od aerodroma do groblja činilo je, procjenjuje se, više od tri milijuna ljudi.

AFP Afp

Sennina smrt bila je na neki način i prva televizična, dogodila se u prijenosu uživo, u vrijeme ekspanzije Formule 1 na TV ekrane. I do tada su smrti u F1 bile česte, ali on je prvo veliko ime koje je stradalo dok su ga praktički promatrale oči cijeloga svijeta. Zbog toga je njegova smrt izazvala toliki šok i sablazan.

​U mnogobrojnim anketama, i među vozačima i među javnosti, Senna je i prije, a i danas ga još proglašavaju najboljim vozačem F1 u povijesti iako je to uvijek osjetljiva tema jer nema objektivnih i jednakih mjerila kojim bi se uspoređivali vozači različitih generacija (Fangio, Clark, Hill, Lauda, Prost, Senna, Schumacher, Hamilton, Alonso...). Drugačija vremena, drugačiji bolidi, drugačiji uvjeti. Ayrton Senna nije imao ni najviše pobjeda, ni najviše titula, ali da je bio poseban vozač neosporna je činjenica.

Uzdahnuo i preminuo

Razlozi nesreće tada 34-godišnjeg Ayrtona nisu do kraja utvrđeni, pitanje je jesu li sada više i bitni, ostaju tek gole činjenice da je na početku sedmog kruga izgubio kontrolu i odletio u betonski zid. Telemetrija je pokazivala da je uspio usporiti sa 310 na 220 km/h, ali osim faktora brzine, ključan detalj bio je da se odlomio dio ovjesa koji spaja kotač s glavnom konstrukcijom bolida i da je on pogodio Sennu u glavu.

TORU YAMANAKA Afp

- Čim sam došao na mjesto nesreće, vidio sam da je situacija iznimno kritična - rekao je Sid Watkins, koji je bio službeni liječnik na toj utrci.

- Izvadili smo ga iz kokpita i položili na tlo, a dok smo to radili, Ayrton je uzdahnuo i, iako nisam religiozan čovjek, osjetio sam kako je u tom trenutku duša napustila njegovo tijelo.

Ako u svakom zlu ima nešto dobroga, onda je u Senninoj pogibiji dobro što je pokrenula intenzivan napredak u povećanju sigurnosti bolida. Poslije Senne na F1 stazama nije bilo smrti punih 20 godina, do Julesa Bianchija na utrci u Japanu prije šest godina. Sjećanja, pak, na Ayrtona Sennu još žive, dapače, 27 godina kasnije i dalje su vrlo opipljiva. Kao što će biti ovoga vikenda jer F1 utrka vozi se u Portugalu, gdje je Senna upisao svoju prvu pobjedu u karijeri. Bilo je to doduše na trkalištu Estoril 1985, a sada se vozi u Portimau.