Valentina Aščić, 23-godišnjakinja iz Zagreba, ubacila je u subotu brzo klizanje na kratkoj stazi (short track) na popis sportova u kojima su hrvatski sportaši nastupili na olimpijskim igrama. Valentina je s reprezentativnim kolegama dugo gradila svoj put prema olimpijskim snovima i uspjela ga je prokrčiti, uspjela je izboriti svoju kartu za Peking i za najveću sportsku pozornicu na svijetu.
Odradila je u subotu kvalifikacije na 500 metara i bila je treća u svojoj skupini, što nije bilo dovoljno za prolazak u četvrtfinale, ali nije bilo razočaranja kod Valentine. Nije ni bilo razloga da ga bude jer Valentina sa svojim nastupom na određeni način postavlja temelje ovog sporta u Hrvatskoj i otvara, nadajmo se, put našim budućim brzoklizačima.
- I dalje sam nekako pod dojmom od subote, trebat će mi vremena da osvijestim da je to bio moj prvi olimpijski nastup. Čudno je sve to zamisliti, ali treba se priviknuti da je sada i naše brzo klizanje na toj razini - javila nam se dan kasnije Valentina iz Pekinga.
Tremu, kaže, gotovo da nije ni osjetila.
- Čak je i nije bilo toliko koliko sam mislila da će biti. Pred utrku je to možda više bilo uzbuđenje, ali sama trema me i nije prala. Više sam se trudila fokusirati na start jer sam se u tome u zadnje vrijeme poboljšala i znala sam da tu mogu dobiti nešto. I uspjela sam odraditi kako sam i zamislila.
Mobitel joj je nakon nastupa bio zatrpan pozivima i porukama.
Bilo je teško sve pohvatati, sa svima se čuti. Svi su puni pohvala i ponosa, kao što sam i ja sama jer mogu predstavljati Hrvatsku baš u ovom sportu. Svi su uz mene u ovome.
Valentinin nastup i vrlo dobro 23. mjesto dobivaju još i više na vrijednosti kad se uzme u obzir da umalo nije ni ušla u zrakoplov za Peking. Razlog je, pogađate, nesretni koronavirus. Bilo je, priznaje, i straha da će ostati bez svojih snova i cilja za koji je tako dugo radila.
- Jest, jer trebala sam doći u Peking još 25. siječnja, a onda sam 20. siječnja saznala da imam koronu i bilo je jako teško riješiti se tih pozitivnih testova. Koliko god da su pokazivali slabu pozitivnu sliku, vukli su se baš dugo. Išla sam svaki dan na PCR i bilo je stvarno stresno čekati rezultate, ali na kraju sam uspjela dobiti ta četiri negativna testa koliko mi je trebalo za polazak. Krenuli smo u srijedu i došli smo u četvrtak u popodnevnim satima, dan prije otvaranja Igara, da bi se na aerodromu u Pekingu opet pokazao sumnjiv test, na granici. Ali, to je zapravo i normalno kad netko preboli Covid, rekli su mi u bolnici da bi se još dugo mogli pokazivati pozitivni rezultati iako to nije pozitivno kao kad je netko zaražen. Uglavnom, dva dana nisam mogla ići nikamo dok opet nisam dobila dva negativna nalaza i tako je zapravo i došao dan utrke. Ujutro sam otišla na trening u drugu dvoranu, a već navečer je bila utrka.
Ne moramo ni spominjati koliko joj je cijela ta priča donijela stresa.
- Baš užas, ta korona ubije cijeli dojam. Trudiš se uživati koliko možeš, ali stres iščekivanja tih rezultata je jako neugodan. Ali, događa se to i velikim klizačima koji konkuriraju za medalje, pa ostanu bez nastupa. Baš strašno...
Zbog kasnog dolaska, pa zabrane izlaska iz sobe, nije još uspjela osjetiti duh olimpijskih igara.
- Tek sam se u subotu mogla malo prošetati po Olimpijskom selu da vidim kako izgleda. Zanimljivo je vidjeti sportaše iz raznih sportova, sve na jednom mjestu. Iako smo trener i ja jedini iz Hrvatske u ovom Selu u Pekingu, znam ljude iz svoga sporta iz drugih država, pa bude zanimljivo jer se stigne i popričati. Lijepo mi je iskustvo zasad. Naravno, kad se stave na stranu ova testiranja, ha-ha.
Zadovoljna je, kaže, i smještajem i hranom tako da joj neće biti problem čekati 16. veljače kada je čeka nastup na 1500 metara.
- Pokušat ćemo, koliko god se može, trenirati u glavnoj dvorani. Svakodnevno imamo jedan led, bilo u dvorani za treninge, bilo u glavnoj, uz to imam zakazane i termine u teretani, a ponijela sam i svoj bicikl, pa i na njemu odrađujem neke treninge. A u ostatku vremena ću probati prošetati i vidjeti nešto, koliko se smije, a ako bude prilike, voljela bih otići gledati naše sportaše. Istina je da su daleko, ali koliko sam čula, mogla bih dobiti ulaznice za njihove nastupe, tome se baš veselim.
Iako je najprije izborila normu za 500 metara, Valentina kaže da joj je 1500 metara, disciplina u kojoj je naknadno dobila mjesto, zapravo jača.
- Da, to mi je inače bolja disciplina. Kad se usporedim s ostalim curama, sve smo si nekako bliže u toj disciplini, jer tu se radi o izdržljivosti, ali i taktici. Treba raditi što manje grešaka, na vrijeme otići naprijed, zatvarati i čuvati poziciju.