Krajem prošle godine, u svojem domu u gradiću Plainsu, savezna američka država Georgia, u 100. godini je preminuo bivši američki predsjednika Jimmy Carter. U Bijeloj kući je proveo samo jedan mandat (1977. - 1981.) koji mu je bio prožet problemima. Prvo, bilo je to doba neposredno nakon i još uvijek tada aktualne velike svjetske naftne krize. Doba kada su Amerikanci morali satima čekati na benzinskim crpkama jer goriva nije bilo. Za naciju loja je rođena i navinuta na stalnu mobilnost, to je bilo nešto sasvim novo i strašan udarac. Nadalje, još su bile svježe rane iz Vijetnamskog rata koji je okončan neslavno po SAD 1975. Godine 1979. u Iranu je svrgnut režim šaha Reze Pahlavija koji je bio uz Izrael najvjerniji američki saveznik na Bliskom i Srednjem istoku. Na vlast je nakon Islamske revolucije došao ajatolah Homeini, Iranci su provalili u američko veleposlanstvo u Teheranu, te je počela dugotrajna kriza s taocima. Uzgred, pokušaj vojnog izbavljenja taoca završio je potpunim neuspjehom, uz nove žrtve među američkim specijalcima. Ništa onda čudno što je Carter na izborima 1980. uvjerljivo izgubio od Ronalda Reagana.

Nejasan razlog

Pokojni predsjednik Carter kojem je početkom ovog tjedna baš počelo odavanje posebne počasti u Washingtonu, donio je 1980. godine i jednu odluku koja se ticala sporta, a za koju je sam kasnije rekao da je bila pogrešna. Odluka o bojkotu OI u Moskvi 1980., a zbog sovjetske vojne intervencije u Afganistanu koja je počela u prosincu 1979. Valja biti pošten ipak pa reći i da je odluku predsjednika Cartera podupro i Olimpijski odbor SAD. Naime, na Skupštini Olimpijskog odbora SAD, dvije trećine zastupnika je izglasovalo odobrenje bojkota. Da, sasvim sigurno pod političkim pritiskom, ali... izglasovali su. Ipak, ta je odluka prema kazivanju sad već pokojnog Jimmyja Cartera, njega ipak s vremenom deprimirala.

- Nisu nam dopustili da idemo iz ne baš tako jasnog razloga - rekao je koju godinu kasnije Edwin Moses, legendarni, fantastični preponaš i dvostruki osvajač zlatne olimpijske medalje. Bojkot je ostavio trajne ožiljke na američkoj olimpijskoj reprezentaciji 1980. Od 474 sportaša koji su se bili kvalificirali za Igre u Moskvi, njih 227 nikada više nije dobilo priliku natjecati se na olimpijskim igrama. Ti su sportaši inače bili i jesu priznati u SAD kao olimpijci, ali ne i od Međunarodnog olimpijskog odbora.

Edwin Moses

RON KUNTZ Afp

Predsjednik Jimmy Carter se sastao sa sportašima u Bijeloj kući u ljeto 1980., ponudivši im simboličnu gestu u obliku zlatnih medalja Kongresa. Međutim, medalje su bile u biti pozlaćene brončane, a njihovo priznanje u službenom zapisniku, pismohrani Kongresa SAD uslijedilo je tek desetljećima kasnije.

Plivač Jesse Vassallo, tadašnji svjetski prvak, prisjetio se susreta s Carterom tijekom posjeta. Carter ga je upitao.

- Kako bi ti bilo u Moskvi?

Vassallo mu je kao iz topa odgovorio.

- Osvojio bih dva zlata i srebro - što je izazvalo, kako tvrde svjedoci bolan pogled predsjednika. Godinama kasnije, hrvač Jeff Blatnick, koji je osvojio zlato na Olimpijskim igrama 1984., sreo je Cartera na jednom letu. Prema eseju pokojnog glasnogovornika Američkog olimpijskog odbora, Mikea Morana, Jimmy Carter se ispričao, rekavši:

- “Oh, to je bila loša odluka, žao mi je.”

Ideja Zbigniewa Brzezinskog

U Carterovoj biografiji iz 2021., koju je napisao Kai Bird, bivši američki predsjednik objasnio da je bojkot proizašao iz savjeta Carterovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, Zbigniewa Brzezinskog, koji je zagovarao čvrst stav prema Sovjetima. Tadašnji američki državni tajnik ili ministar vanjskih poslova, Cyrus Vance, koji se protivio potezu, na kraju se pokazao u pravu, ustvrdio je Bird, budući da bojkot nije uspio utjecati na sovjetske akcije.

- Povijest je dokazala da je Vance bio u pravu. Brzezinskijeva “Carterova doktrina” nikada nije bila ništa više od pokrića za rasipnički izvoz oružja - napisao je Bird.

Bojkot nije ubrzao sovjetsko povlačenje iz Afganistana, iz rata koji potrajao još devet godina, niti je spriječio akcije odmazde. Četiri godine kasnije, tadašnji SSSR i 13 zemalja istočnog bloka, odnosno sve istočnoeuropske države izuzev Rumunjske, bojkotirali su Olimpijske igre u Los Angelesu 1984. godine. Još jedna kriva odluka kojom je politika kaznila sport i sportaše, a bila je donesena iz čistog “kaprica”, u stilu - “Vi ste naudili nama, sad ćemo mi vama”. Načelno međutim, jedini koji su u cijeloj priči ispaštali, su najbolji sportaši i sportašice svijeta u tom trenutku, kako iz SAD, tako iz iz tadašnje Zapadne Njemačke, Japana, Norveške, Filipina, Izraela, Argentine, Čilea, ali i Kine. Četiri godine kasnije isto je pogodilo sportašice i sportaše iz nekadašnjeg SSSR-a i još niza zemalja poput Istočne Njemačke, Bugarske, Čehoslovačke, Poljske, Mađarske, Laosa, Vijetnama, Kube, Irana, Albanije.

Četrdeset i pet godine kasnije, olimpijske igre i dalje su duboko isprepletene s politikom. Međunarodna zajednica nastavlja raspravljati o ulozi Rusije u globalnom sportu, osobito nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. Rješenje tog sukoba moglo bi utjecati na sudjelovanje Rusije na Olimpijskim igrama 2028., kada se Igre vrate u Los Angeles.